“Kancelar Sebastian Kurz i ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl izjavili su da je Austrija pokazala solidarnost s Velikom Britanijom te da u potpunosti podržava zaključke Europskog vijeća i odluku EU da opozove svog ambasadora iz Moskve.
Austrija ima dugu tradiciju ugošćivanja međunarodnih organizacija, mjesto je za međunarodni dijalog te djeluje kao graditelj mostova. Kako bismo očuvali kanale komunikacije, mi nećemo protjerati ruske diplomate.”
Tim su riječima iz ureda austrijskog kancelara odgovorili na upit Jutarnjeg lista. U jednom od austrijskih medija dodatno je istaknuta i neutralnost Austrije, potvrđena Austrijskim državnim ugovorom iz 1955. godine. I točno je, u Beču je sjedište Organizacije za europsku sigurnost i suradnju koja nastoji prekinuti sukob u Ukrajini. No, čini se da postoje i neki drugi, skriveniji razlozi za takvo ponašanje Austrije.
Gerhard Schroeder i Vladimir Putin 2005. godine
Pozdrav Kimu
Primjerice, kad je tada vrlo mlad sjevernokorejski diktator Kim Jong-un formalno preuzeo vlast 2012. godine, jedna od rijetkih članica EU koja mu je čestitala bila je upravo Austrija (i Hrvatska, no tada nije bila članica EU, ali je imala Ivu Josipovića za predsjednika). Tada se o tome nije puno pričalo, ali bilo je glasova koji su govorili kako je važno zadržati financijske transakcije sjevernokorejskog režima u Beču. Dok se u ovom slučaju radilo o glasinama, u slučaju Austrije pojavili su se bitno argumentiraniji dokazi.
Njemački ekonomski dnevnik Handelsblatt u utorak je objavio da je bivši austrijski ministar financija Hans Jörg Schelling postao novi zaposlenik tvrtke koja radi na plinovodu Sjeverni tok 2. Koji je jedan od krunskih projekata ruskoga energetskog giganta Gazproma. Tvrtka Nord Stream 2 AG, sa sjedištem u švicarskom poreznom raju Zug, potvrdila je Handelsblattu novu savjetničku ulogu bivšega austrijskog ministra financija. Kao razlog za Schellingovo zapošljavanje naveli su kako “projekt zahtijeva razumijevanje ekonomskog, regulatornog i političkog razvoja u Europi, što sve gospodin Schelling posjeduje”.
Iako će vlada u Beču tvrditi kako nema nikakve poveznice, kako je Schelling bio u bivšoj vladi, od 1. rujna 2014. do 18. prosinca 2017. godine, on je ipak i dalje ugledan i utjecajan član Pučke stranke (ÖVP) iz koje dolazi i sadašnji kancelar Sebastian Kurz. Koji je bio u Rusiji krajem veljače. Previše je indicija da se za ovaj slučaj ne bi reklo da je klasičan primjer procesa koji je definiran kao “šrederizacija”: engleski “Schroederization”, a njemački “Schröderisierung”.
Estonski predsjednik
Nije potpuno jasno tko ga je skovao: neki izvori navode da je autor Edward Lucas, bivši vrlo oštri dopisnik tjednika The Economist iz Moskve, a on tvrdi da je pravi stvaratelj pojma bivši estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves. Proces je nazvan prema bivšem njemačkom kancelaru Gerhardu Schröderu koji je bio na čelu njemačke vlade od 1998. do 2005. godine. Dakle, ispratio je Borisa Jeljcina i dočekao Vladimira Putina u Moskvi. Njemačka gradi Ostpolitik još od kancelara Willyja Brandta, a ta je politika svoj vrhunac doživjela nakon pada Berlinskog zida. Moskva je postala saveznik i zaboravljaju se dva svjetska rata u kojima su bili neprijatelji: radije se sjećaju ranijih snažnih povijesnih veza. To je doba kada Putin učvršćuje svoju vlast i dobro mu dolazi svaka pomoć. Njemačka treba energente pa se sklapa partnerstvo: Njemačka će postati europsko čvorište za ruski plin. Količine koje joj ne budu trebale prodavat će drugim europskim zemljama.
Problem je Ukrajina
No, problem je infrastruktura. Plinovodi idu preko Ukrajine, koja tada počinje okretati leđa Moskvi. Zato se dogovara novi smjer, izravni, ispod Baltičkog mora. Kad Angela Merkel od Schrödera preuzme kancelarski položaj, on bez krzmanja preuzima direktorsko mjesto u projektu Sjeverni tok. I ostaje snažan zagovornik Rusije na Zapadu. A koliko ga Putin cijeni, posebno je potvrdilo prošlogodišnje imenovanje u Upravu najveće ruske naftne kompanije Rosnjeft (tada je čelnik te tvrtke Igor Sečin rekao da će Schröder “omogućiti razvoj i širenje europskog poslovanja”).
Tu su sankcije
I Sjeverni tok je sagrađen. Ali, nije dosta plina pa Berlin i Moskva dogovaraju Sjeverni tok 2. No, sada se geopolitička situacija stubokom promijenila. Rusija je pod sankcijama Zapada, na Putina svi gledaju kao na destruktivni element koji pokušava razbiti jedinstvo EU i utjecati na izbore u Sjedinjenim Državama. I zato Sjeverni tok 2 nailazi na snažno protivljenje među članicama EU, posebno istočnima, a najglasnija je Poljska koja se pita zašto plinovod ne ide preko njezina teritorija - tada bi i ona imala koristi od toga naplaćujući tranziciju. A to ni Moskva, ni Berlin ne žele. I EU je ozbiljno podijeljena pa na strani Sjevernog toka 2 ostaju samo Njemačka (razumljivo), ali i Austrija i Nizozemska. I sada čovjek koji je predstavljao austrijsku vladu u energetskoj tvrtki OMV i koji je s te pozicije upoznao i Alekseja Millera, čelnika Gazproma, postaje jedan od glavnih savjetnika Sjevernog toka 2. Dodajmo da je OMV također sudionik tog projekta. I što je to onda drugo do li šrederizacija na austrijski način.
Tko nije protjerao Ruse: U Sloveniji su se posvađali Pahor i ministar Erjavec
Bugarska: povukla je svog ambasadora u Moskvi na konzultacije. Razlog: bliske veze predsjednika Rumena Radeva i Moskve
Cipar: u bankama se nalazi jako puno ruskog kapitala pa je vlada zabrinuta da bi njegovim povlačenjem moglo doći do krize. Pozivaju se i na pravoslavne veze
Grčka: članica EU i NATO-a koja cijelo vrijeme gradi dobre odnose s Moskvom i zbog Turske koja je s Moskvom bila u lošim odnosima. I pozivaju se na pravoslavne veze
Portugal: otvoreno je zašto se suzdržao, između ostalog i zato što ima dobre veze s Britanijom
Slovačka: vlada smatra da treba pričekati razvoj događaja. Gotovo u potpunosti ovise o ruskom plinu, ali su na kraju odlučili povući ambasadora iz Moskve
Luksemburg: iz te zemlje dolazi čelni čovjek Europske komisije, što bi mogao biti razlog, a i kroz njihov financijski sustav kola puno ruskog novca. Povukli su ambasadora
Slovenija: ministar vanjskih poslova Karl Erjavec rekao je da postoje pritisci, ali da ishitrene odluke u vanjskoj politici nisu dobre. Predsjednik Borut Pahor smatra da je trebalo iskazati solidarnost i potvrditi jedinstvo NATO-a i EU.