U nastavku donosimo:
- dramatičnu sliku kubanske energetske krize i njezin učinak na svakodnevicu, uz poruku veleposlanika Ernesta Soberóna Guzmána
- što poručuju UN i humanitarne agencije te koje se hitne potrebe ističu na terenu
- različite pozicije Washingt‑ona i Havane oko sankcija i trgovinskih odnosa s ključnim partnerima
- refleksije na turizam, zdravstvo i opskrbne lance te iskustva građana i stavove poduzetnika
Kubansko upozorenje da, zbog dramatične nestašice goriva, zrakoplovne kompanije možda uskoro više neće moći točiti gorivo na otoku ponovno je skrenulo međunarodnu pozornost na duboku krizu koja potresa tu karipsku državu.
Dok Washington pojačava politički i ekonomski pritisak, Havana tvrdi da najveći teret američkih mjera ne snosi politička elita, nego obični građani.
Kubanski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Ernesto Soberón Guzmán u razgovoru za Newsweek poručio je kako aktualna nestašica goriva nije rezultt ‘novih mjera‘, već nastavak višegodišnje politike sankcija i pritisaka.
Podsjetio je da su Sjedinjene Države već ranije kažnjavale brodarske kompanije i tankere koji su dopremali naftu na Kubu, a sada dodatno prijete carinama svakoj državi koja toj zemlji isporučuje energente.
Kuba poslala upozorenje: Od utorak više nemamo goriva za avione
Drugim riječima, Havana smatra da je riječ o postupnom stezanju obruča koji sada dolazi do svoje najopasnije faze.
No kubanski diplomat ne poriče da su posljedice sve teže i vidljivije. Nedostatak goriva uzrokuje svakodnevne višesatne nestanke struje, paralizira promet i otežava rad bolnica, škola, istraživačkih centara i prehrambene industrije.
- Svi znamo da nedostatak goriva ima širok utjecaj na društvo. Bolnice trebaju struju, škole trebaju struju, istraživački centri trebaju struju da bi proizvodili lijekove. Struja je potrebna za proizvodnju i čuvanje hrane, za prijevoz, rekao je Soberón Guzmán.
Zemlja u mraku
U praksi to znači da veliki dijelovi zemlje svakodnevno ostaju bez električne energije po nekoliko sati. U ljetnim mjesecima, kada temperature prelaze 30 stupnjeva, ventilatori i klima-uređaji uglavnom stoje ugašeni. U nekim regijama paralelno dolazi i do prekida opskrbe vodom, jer crpne stanice ovise o električnoj energiji.
Transport, koji je ionako godinama u rasulu, dodatno je pogođen. Kuba, s više od deset milijuna stanovnika i gotovo 1300 kilometara duljine od istoka do zapada, uvelike ovisi o cestovnom prijevozu za distribuciju hrane i osnovnih potrepština. No autobusi voze rijetko, benzinske postaje su zatvorene ili imaju strogo racionalizirane količine goriva, a vozači ponekad čekaju danima na dodijeljene litre.
Nestašice goriva dodatno pogađaju i već urušeni turistički sektor, nekoć jedan od stupova kubanskog gospodarstva. Hoteli, osobito izvan najstrože turističkih zona, često zjape poluprazni, a dolazak gostiju otežan je logističkim problemima i nestabilnom infrastrukturom.
- Nitko se ne bi trebao čuditi onome što se danas događa na Kubi, poručuje Soberón Guzmán, navodeći nestašice lijekova, poteškoće u javnom prijevozu i pad društvenog života kao izravne posljedice energetskog sloma.
‘Kubi prijeti velika katastrofa, Havana je grad duhova, imaju još najviše 20 dana!‘
Upozorenja iz UN-a
Zabrinutost ne dolazi samo iz Havane. Glasnogovornik glavnog tajnika UN-a Stéphane Dujarric izjavio je da Ujedinjeni narodi pomno prate situaciju i surađuju s kubanskom vladom kako bi osigurali dodatnu pomoć, uključujući hranu, vodu, sanitaciju i zdravstvenu skrb.
- Zabrinuti smo zbog rastuće nestašice goriva i njezina utjecaja na stanovništvo, rekao je Dujarric, upozorivši da bi kriza mogla dodatno poremetiti opskrbu pitkom vodom, medicinsku skrb i distribuciju humanitarne pomoći, osobito u područjima pogođenima prošlogodišnjim uraganima. Spomenuo je i mogućnost da nestašica utječe na rad zračnih luka.
Podsjetimo, Opća skupština UN-a već 33 godine zaredom velikom većinom glasova poziva na ukidanje američkog embarga uvedenog nakon revolucije 1959. godine. Iako je tijekom mandata Baracka Obame došlo do kratkog popuštanja napetosti i ograničenog zatopljenja odnosa, sankcije su ponovno pooštrene za vrijeme Donalda Trumpa, a u njegovu novom mandatu pritisak je dodatno intenziviran.
‘Propala država‘ ili žrtva sankcija?
Trump je Kubu nedavno nazvao ‘propalom državom‘ i poručio da bi Havana trebala postići dogovor s Washingtonom prije nego što bude prekasno.
Prema tvrdnjama Bijele kuće, diplomatski kontakti već postoje. Kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel to je demantirao, ali je istaknuo da je spreman razgovarati, pod uvjetom da dijalog bude bez preduvjeta, uz poštovanje suvereniteta i bez miješanja u unutarnje poslove.
Soberón Guzmán odbacuje narativ prema kojem je isključivo kubanska vlada odgovorna za sadašnje stanje. Tvrdi da američke mjere pogađaju čak i dugoročno planiranje javnih politika, od zdravstvenog sustava do obiteljskih programa. Kao primjer navodi nestašicu kontracepcijskih sredstava i poteškoće u provedbi politika usmjerenih na smanjenje maloljetničkih trudnoća.
- Situacija je složena. Nije prvi put da se suočavamo s ovakvim izazovima i nije pošteno svu odgovornost svaljivati na vladu, rekao je. ‘Riječ ‘kolaps’ nije u našem rječniku. Riječ ‘predaja’ također nije. Ali jesu ‘otpornost’, ‘inovacija’ i ‘pronalaženje rješenja’‘.
Geopolitičko nadmetanje
Kuba ističe da nije sama. Potporu su joj, uz UN-ove strukture i skupinu G77, izrazile Kina i Rusija. Peking je poručio da ‘čvrsto podržava Kubu u očuvanju suvereniteta i suprotstavljanju vanjskom miješanju‘, dok je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov osudio ‘jednostrane prisilne mjere‘ i naglasio da narodi Venezuele i Kube sami trebaju odlučivati o svojoj budućnosti.
Ruski veleposlanik u Havani priznao je da je situacija izuzetno teška kada je riječ o energiji i hrani, ali je poručio da Moskva neće napustiti ‘kubansku braću‘.
Washington, s druge strane, opravdava pooštravanje mjera vezama Havane s ‘neprijateljskim državama‘ poput Rusije i Kine te tvrdi da želi spriječiti destabilizirajuće utjecaje u zapadnoj hemisferi. Administracija ističe kako Kuba svojim partnerstvima ugrožava američke sigurnosne interese.
Kubanski diplomat uzvraća kako Havana ima pravo na trgovinske odnose s bilo kojom državom te dovodi u pitanje legitimnost američkih pokušaja da diktiraju s kim Kuba smije poslovati. Takvu politiku opisuje kao oblik prisilne diplomacije i primjenu doktrine ‘mira silom‘, ostvarivanja političkih ciljeva ekonomskim pritiskom.
Egzistencijalni trenutak
Sve se to događa u trenutku kada je kubansko gospodarstvo već duboko načeto. Plaće u javnom sektoru, preračunate po paralelnom tečaju, vrijede tek desetak dolara mjesečno. Inflacija je visoka, proizvodnja šećera, nekoć simbol nacionalnog ponosa, pala je na najniže razine u više od stoljeća, a turizam se nakon pandemije nije oporavio.
Ekskluzivno doznaje CNN: Kuba je spremna za razgovor
Prema procjenama demografa, u posljednjih pet godina zemlju je napustila gotovo četvrtina stanovništva. Egzodus mladih i obrazovanih dodatno slabi ionako krhko gospodarstvo. Privatni sektor, legaliziran tek 2021., danas ostvaruje više od polovice maloprodaje i zapošljava trećinu radne snage, ali posluje u stalnoj pravnoj i političkoj neizvjesnosti.
Analitičari upozoravaju da bi potpuni prekid opskrbe energentima mogao imati ‘egzistencijalne‘ posljedice za režim u Havani. Bez goriva termoelektrane, javni prijevoz, poljoprivreda i industrija teško mogu funkcionirati. U takvom scenariju nestanci struje postali bi pravilo, a ne iznimka, a rizik od socijalnih nemira dodatno bi porastao.
Za sada kubansko vodstvo poručuje da se neće povući i da će izdržati, kao i u prethodnim krizama. No dok se diplomatske poruke razmjenjuju između Havane i Washingtona, svakodnevni život na otoku sve je bliži točki pucanja, a pitanje više nije samo političko, nego i humanitarno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....