Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u nedjelju je dao intervju talijanskoj televizijskoj emisiji "Zona Bianca" na mreži Mediaset. Tijekom kojeg je uslijedilo pitanje: "Volodimir Zelenski smatra da denacifikacija nema smisla. On je Židov. Nacisti, Azov - ima ih vrlo malo (nekoliko tisuća). Vjerujete li da je Zelenski prepreka miru?"
Lavrov odgovara: "Nacifikacija je tu: zarobljeni militanti kao i pripadnici bojne Azov i Aidar i drugih postrojbi imaju kukaste križeve ili simbole nacističkih postrojbi Waffen-SS na svojoj odjeći ili ih tetoviraju na tijelu; otvoreno čitaju i promoviraju Mein Kampf. Njegov je argument: Kako može biti nacizma u Ukrajini ako je on [Zelenski] Židov? Možda se varam, ali i Adolf Hitler je imao židovske krvi. To ne znači apsolutno ništa. Mudri židovski narod kaže da su najvatreniji antisemiti obično Židovi. Svaka obitelj ima svoju crnu ovcu, kako mi kažemo", zaključio je Lavrov.
Jeruzalem je ostao zgrožen. "Cilj je takvih laži optužiti Židove za neke od najgroznijih zločina u povijesti koji su počinjeni nad njima", priopćio je izraelski premijer Naftali Bennett. "Korištenje Holokausta židovskog naroda u političke svrhe mora odmah prestati", dodao je.
Bijesni Izrael
Izraelski ministar vanjskih poslova Yair Lapid zatražio je ispriku od Lavrova i pozvao ruskog veleposlanika na razgovor. Ministar Lapid rekao je kako je tvrdnja da je Hitler bio židovskog podrijetla potpuno ista kao da se kaže da su Židovi počinili zločine sami nad sobom. Optužbu da su Židovi antisemiti prozvao je "najnižom razinom rasizma". Lapid, podrijetlom iz Novog Sada, rekao je da njegova djeda nisu ubili Židovi, nego nacisti.
Dani Dayan, direktor Yad Vashema, izraelskog memorijalnog centra posvećenog šest milijuna Židova ubijenih u Holokaustu, rekao je da su Lavrovljeve izjave "uvreda i težak udarac za žrtve pravog nacizma". Dayan je za radio Kan izjavio da Lavrov širi "antisemitsku teoriju zavjere koja nema temelja u činjenicama".
Identitet jednog od Hitlerovih djedova nije poznat te se već govorilo, bez dokaza, da bi mogao biti Židov, piše Reuters.
Moskva se ne da pa u utorak Ministarstvo vanjskih poslova objavljuje mini disertaciju na temu Židova i antisemitizma i antisemitizma u Ukrajini. Ministra Lapida optužuju za "protupovijesne stavove ... koji uvelike objašnjavaju smjer aktualne izraelske vlade u podršci neonacističkom režimu u Kijevu". U cijelom tekstu ni slova o ruskom antisemitizmu, pogromima, sovjetskoj represiji...
Nije isključeno da se Lavrov zaletio, lapsus linguae, nervozan je, situacija je daleko od željene 24. veljače kad je počeo ruski napad na Ukrajinu. Ruska vojska nije sila kakvom se predstavljala, osim oružja masovnog uništenja, frakcije u Kremlju ratuju, Zapad se ujedinio.
Svjesna poruka Kremlja?
Ne treba ipak zanemariti mogućnost da je riječ o svjesno upućenoj poruci. Izrael je početkom ruske agresije zauzeo neutralan stav, ali je odmah dao do znanja da neće biti kolateralni kanal za izbjegavanje sankcija. Premijer Bennett se nastojao profilirati kao pregovarač, ali to se nije opredmetilo. Na tom je planu vodeću ulogu jedno vrijeme preuzela Turska, a sada pregovori, kako tvrdi upravo Lavrov, teku skriveno.
Rusija je bila zadovoljna takvim razvojem, posebno jer Izrael nije slao oružje Ukrajini. Nevolje na obzoru počinju nakon što su otkriveni stravični zločini koje su ruski vojnici počinili u ukrajinskom gradu Buča. Ministar Lapid tada mijenja retoriku i oštro osuđuje "ratni zločin".
U međuvremenu izraelska vlada, sklopljena od najšireg mogućeg spektra stranaka od ljevice do desnice, uključujući i arapsku stranku, upada u teškoće jer koaliciju napušta konzervativna zastupnica i vlada više nema većinu u parlamentu, Knessetu. Benjamin Netanyahu, bivši premijer, već snuje povratak na vlast i bez izbora, a u Moskvi sasvim sigurno računaju da bi s njim bolje surađivali. Indikativno je da ruske vlasti napad usmjeravaju na ministra Lapida, a ne na premijera Bennetta, nastojeći tako unijeti dodatni raskol u koaliciju. Vlada je dodatno bila uzdrmana sukobima s Palestincima tijekom ramazana oko pristupa Brdu Hrama gdje se nalazi džamija al-Aqsa. Ne smije se isključiti da je poticaj za sukobe političkom i vojnom pokretu Hamas stigao iz Moskve, preko Teherana. Koji upravlja Hamasom.
Presudni trenutak
Presudni je trenutak bio sastanak koji je 26. travnja u američkoj vojnoj bazi Ramstein u Njemačkoj sazvao ministar obrane Lloyd Austin III. Na sastanku je sudjelovalo oko 40 država, Pentagon je na izravni upit Jutarnjeg lista odgovorio da svaka zemlja može sama govoriti o sudjelovanju tako da ne znamo točan popis sudionica. Izrael je potvrdio sudjelovanje i tako se u očima Moskve neupitno prebacio u drugi tabor, tabor protivnika. Rusija svijetu pristupa binarnim principom - ili ste uz nas ili protiv nas. U međuvremenu je najavljeno da će Jeruzalem slati određenu vojnu opremu Ukrajini, što je novi obrat u politici. Tek treba vidjeti hoće li Moskva i Jeruzalem djelovati multivektorski, oko jedne teme u sporu, a oko druge, Sirije, nastaviti suradnju. Vjerojatno je da hoće jer je to u ruskom interesu.
Među sudionicima sastanka u Ramsteinu bio je Maroko, koji je zahvalan SAD-u jer mu je priznao suverenitet nad Zapadnom Saharom (zbog čega Alžir nije sudjelovao). Bio je i Katar koji je presudan za opskrbu Europe plinom kako bi se lišila ovisnosti o Rusiji. Nisu bili, koliko se može zaključiti, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) koji su i dalje neutralni jer ne žele izazvati sukob s Rusijom unutar naftnog kartela OPEC+ koji bi mogao srušiti cijene. Ali je zato iz UAE najavljena prva isporuka nafte Europi nakon dvije godine. EU priprema embargo na uvoz nafte iz Rusije, što otvara prostor za zaradu Emiratima. Koji i dalje čuvaju veze s Izraelom jer dijele strah od Irana.