U posljednja 24 sata u Srbiji je od posljedica infekcije koronavirusom umrlo 11 osoba, čime je ukupan broj umrlih porastao na 429, dok je novozaraženih više od 300, objavile su u srijedu zdravstvene vlasti. Srbija je u srijedu uvela obvezno nošenje maski i na otvorenom te zabranila okupljanja više od deset ljudi, dodatno pooštravajući mjere za suzbijanje epidemije koronavirusa. Krizni stožer odlučio je da se maske moraju nositi na otvorenom prostoru na cijelom teritoriju zemlje ako nije moguće držati preporučenu fizičku udaljenost od jednog metra.
Svjedočanstva pojedinih liječnika na prvoj liniji obrane govore o teškoj situaciji u Srbiji čiji je zdravstveni sustav izuzetno opterećen zbog velikog broja zaraženih.
- Jako je teško promatrati ljude kako umiru zbog nedostatka zraka. Oni su svjesni i njihova nemoć i strahovi ostavljaju ozbiljne psihičke posljedice po zdravstvene radnike. Pojedini kolege su više od mjesec dana sanjale takve scene, ispričao je za Blic pomoćnik direktora Instituta za ortopedsko-kirurške bolesti "Banjica" doc. dr. Nemanja Slavković. Prije tjedan dana ova bolnica se vratila u Covid sustav i već u prva dva dana primljeno je 300 pacijenata, čime je kapacitet popunjen.
Reporteri "Blica" obišli su tu bolnicu i ispred bolnice zatekli mirnu situaciju, bez gužve.
- Sve je drugačije. Imamo daleko više pacijenata. U prethodnom razdoblju više od 370 pacijenata je prošlo kroz bolnicu za mjesec dana. Sada smo puni kapacitet od 300 pacijenata primili u roku od 48 sati. Jučer smo imali prvih 19 otpusta i odmah smo primili isto toliko. Ranije se to nije događalo, otpuštali smo i postupno smo se praznili - kaže doc. dr Slavković.
Sada liječe pacijente s ozbiljnijom kliničkom slikom.
- Za razliku od prošlog puta kada nismo bili respiratorni centar, sada na intenzivnoj terapiji imamo 22 pacijenta, od kojih je 12 intubirano. Takve pacijente ranije nismo imali. Određenu potporu kisikom prima oko 100 pacijenata, što je trećina ukupnog kapaciteta - govori doc. dr. Slavković.
Kada je reč o dobnoj strukturi pacijenata, u prosjeku imaju više mlađih.
- Najmlađi imaju između 20 i 25 godina. Najkritičniji su i dalje oni koji imaju neku vrstu komorbiditeta. Teže kliničke slike su najizraženije u srednjoj dobi, oko 50 godina, uglavnom je tu riječ o pretilim osobama, dijabetičarima i može se reći u većem broju muškaraca - objašnjava.
Doc. dr. Slavković govori o raspoloženju među zdravstvenim djelatnicima.
- Ima straha i pomalo napetosti, ali sve je to normalno. U ortopedskoj kirurgiji mi se ne susrećemo sa tako teškim pacijentima, rekao je.
Prema riječima dr. Slavkovića, događa se da se stanje pacijenta naglo i drastično pogorša, nekada kroz 15 minuta, zbog čega je nužno danonoćno praćenje pacijenta.
- Dominantni i najteži dio posla rade naše medicinske sestre i tehničari, koji su izloženi svakodnevnim naporima i neposredno komuniciraju sa pacijentima. Također, ključni su internisti i anesteziolozi koji vode šok sobe i intenzivnu terapiju koja je, može se reći, u pravom ratnom stanju - ističe on.
Neki od pacijenata u sobama su raspoloženi, razgovaraju, gledaju kroz prozor, dok je polovina na terapiji kisikom i ne može ustati iz kreveta.
- Stalno nas obilaze, pričaju s nama. U svakom trenutku su tu za nas i osigurali su nam sve što treba - priča 71-godišnji pacijent koji je među prvima došao na "Banjicu".
Njegov kolega iz sobe prima terapiju kroz infuziju.
- Svanulo mi je otkad sam došao ovdje. Nije bilo lako, imao sam 40 temperaturu, ali sad mogu i prošetati. Spasili su me - naglašava on, dok treći pacijent koji je na terapiji kisikom daje znak rukom da je dobro.
Razgovarali su i s koordinatorom internističke grupe dr. Milana Mitrovića.
- Teže su kliničke slike i imamo više bolesnika. U prvom naletu imali smo najviše 220 pacijenata u jednom trenutku, a danas imamo 320. Ulažemo ekstremne napore, nismo imali dan pauze. Naše obitelji su zabrinute, ali su ponosne - kaže dr. Mitrović.
Doc. dr. Slavković ističe da je iskustvo pokazalo da i pacijenti koji su najboljeg općeg zdravstvenog stanja mogu imati vrlo teškim kliničkim slikama, pa čak i fatalni ishod.
- Nisam ni epidemiolog ni infektolog, ali ovo je situacija koja će očigledno potrajati i s kojom ćemo morati naučiti živjeti. Mogućnosti liječenja jesu i bit će još dugo vremena ograničene. Još nemamo dovoljno znanstvenih saznanja kakve posljedice ovaj virus ostavlja na unutarnje organe - kaže on.
Naglašava da je ključno izbjegavanje kontakata i uzdržavanje od nekih stvari na koje smo svi navikli.
- Osim toga, ukoliko dođe do pucanja zdravstvenog sustava, a već smo na granici, imat ćemo ozbiljan problem. Važno je da ljudi shvate da su oni prva i najsigurnija linija da se cijeli sustav zaštiti - zaključuje doc. dr. Slavković.
Tišinu na odjelu remeti samo zvuk kašlja, a prema riječima doc. dr Slavkovića, pacijenti se najviše žale na otežano disanje.
- Također, visoke temperature zbog čega su malaksali, osećaju se nemoćno, imaju bolove u leđima zbog dugog ležanja. Ne žale se na gubitak čula ukusa i mirisa, jer su trenutno u drugim problemima. Naravno, pacijenti koji su već na kisiku njima je lakše, te se u tom trenutku ne žale na manjak kisika, ali to je razlog zbog čega su na nekoj vrsti terapije kisikom - objašnjava sagovornik.