Dr. Zlatko Perišić i dr. Milan Savić, kirurzi Kliničkog centra Srbije, te dr. Ivana Stefanović iz Hitne pomoći, neki su od medicinskih djelatnika koji su prvi priskočili u pomoć stradalima u masakrima i u Beogradu i na području Mladenovca, a svoja su iskustva iznijeli gostujući u programu RTS-a.
"Samo sam je vidio i odmah sam znao da mora hitno u operacijsku dvoranu", rekao je dr. Pešić, jedan od liječnika koji je zbrinuo ranjenu djecu iz Osnovne škole "Vladislav Ribnikar".
Trinaestogodišnji učenik Kosta K. u srijedu je iz očevog pištolja usmrtio osmero svojih školskih kolega i zaštitara, a njih sedmero je ranio. Uroš B. je, pak, u svom krvavom pohodu samo dan kasnije usmrtio osmero mladih ljudi, a 13 osoba teško ranio. Ekspresnom reakcijom zdravstvenih radnika mnogi životi su spašeni, a liječnici koji su se tog dana našli na licu mjesta i u operacijskim dvoranama otkrili su što su tamo zatekli, prenosi Blic.
Dr. Stefanović, široj javnosti poznata po tome što svako jutro izvještava o stanju ranjenih osoba, te se srijede našla i u ulozi liječnika i u ulozi majke. "Moja kći ide u tu školu i odjel je pored. Mi smo na jutarnjem sastanku to doznali, ali smo pomislili da je lažna uzbuna. Kći me je pozvala, a poziv je bio primljen i u ‘call centru‘. Dobili smo stravičnu vijest da ima najmanje desetero ranjenih. Stigla sam s prvom idućom ekipom", rekla je dr. Stefanović.
‘Viđao sam svašta, ali...‘
Kako je istaknula, na ono što su zatekli nitko nije bio spreman. "Koliko god su te vijesti bile strašne, nitko nije bio spreman na ono što smo tamo zatekli. Morate se zalediti, stopirati sve emocije koje imate da biste profesionalno mogli obavljati svoj posao. Važno je da u tom trenutku nema emocija da biste mogli pružiti pomoć. Ovo je gore od najgorih scenarija koji sam mogla zamisliti. Mi još sumiramo dojmove", kaže dr. Stefanović.
Dr. Perišić je bio dežuran tijekom noći kada je Uroš B. nasumično pucao iz automatskog oružja i pobio osmero ljudi u selima oko Mladenovca. Kako ističe, on je na poslu bio i dan prije, kada je Kosta K. pucao na svoje kolege iz školske klupe.
"Nisam izravno sudjelovao‘ u zbrinjavanju djece, ali mi je bilo sve jako teško gledati. Od jednog kolege sin je bio u operacijskoj dvorani, svi ga znamo i radimo s njim. Idući dan sam dežurao u četvrtak, bilo je potpuno drugačije. Svi smo šutjeli. Tog četvrtka smo imali dosta posla", prisjeća se Perišić. Kako kaže, nešto prije zakazanih operacija, zatekla ga je vijest da je netko ponovno pobio mnogo ljudi, a ekipe stručnjaka organizirane su odmah.
"Stopirali smo dvorane, pozvao sam sve kirurge, sve kirurške ekipe, cjelokupnu anesteziju... Čekali smo da vidimo što će se dogoditi. Počeli su prvo dovoziti dva pacijenta, nijednog trenutka nisam dovodio u pitanje možemo li mi to riješiti. Počeli smo raditi inicijalnu dijagnostiku, treći pacijent je bila djevojčica 2005. godište. Kada sam vidio kako izgleda, donio sam odluku da odmah idemo u dvoranu. Doslovno smo otrčali u dvoranu. Viđao sam svašta, ali tada mi je bilo preteško. Bilo je još teže kada nam je ona u liftu rekla: "je l‘ neću umrijeti?", prisjetio se dr. Perišić.
"Ona je imala tri prostrjelne rane, kada sam je otvorio nisam znao gdje je što. To su situacije gdje vi morate zaustaviti krvarenje. Vidjeli smo da je desni bubreg u potpunosti razoren. Želio sam samo da je stabiliziramo, pa ćemo vidjeti što ćemo. Nažalost, nju očekuje još operacija. Ozljeda jetara je takva da danas planiramo obaviti još jednu operaciju, da vidimo kako ona izgleda, laknulo mi je kad sam vidio da se tu može nešto učiniti", rekao je dr. Perišić.
Operirao sina svog kolege
Dok su zbrinjavali djevojčicu u jednoj operacijskoj dvorani, istovremeno su njegove kolege radile u drugim. "Dok smo obavljali tu operaciju, radilo je šest operacijskih dvorana. Svi su bili tu", rekao je on.
Dr. Milan Savić, bio je u srijedu na kraju dežurstva kada mu je na operacijski stol došao sin kolege s kojim surađuje, u vrlo teškom stanju. Dječak je dovezen s ozljedama vrata i prsnog koša, a, kako je rečeno, imao je čak tri metka u tijelu.
"Ono što je dr. Perišić proživljavao u pokolju druge noći, ja sam to doživio prvog dana. U biti smo napravili multidisciplinarni tim, pacijent je prvi stigao, i koji je bio najteže ozlijeđen i bio dosta nestabilan. Nismo mogli rekonstruirati mehanizam ozljede. Procjena je bila da ga trebamo vitalno stabilizirati, nismo smjeli obrnuti ga na bok, što je dodatno otežavalo situaciju. Dobili smo informaciju da se radi o sinu našeg kolege. Kada radite ovaj posao dugo isključite se i morate pomoći", rekao je dr. Savić jedva zaustavljajući suze.
Kako je istaknuo, najbitnije je bilo da se pacijent stabilizira i povrati, a sada ostaje samo nada da će posljedice biti što manje.
"Morali smo raditi i na odstranjenju metalnog stranog tijela. Ja sam izlazio iz dežurstva kada se sve to dogodilo... Nekako se usredotočite samo na to da pomognete pacijentu. Važno je s kim radite, mislim da smo uspjeli stabilizirati ga i povratiti i nadam se da će posljedice biti što manje", zaključio je dr. Savić za RTS, kako je prenio Blic.