Nakon smrti venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza na svom Facebook profilu komentar o životu i trenutnoj situaciji u toj zemlji objavio je Hrvat Marko Ivić koji je do nedavno i sam živio u Venezueli.
Komentar prenosimo u cijelosti:
'Uglavnom nikad ne pišem statuse, niti se bavim Facebookom, ali sam mislio da bi mali osvrt na preminulog Chaveza bio logičan status, i to na hrvatskom, jer svi Venezuelanci kao i ja znaju o čemu se radi, dok Hrvati a i svijet baš i ne. Da bude odmah rečeno, mene politika nikad nije interesirala pa ni dan danas, stoga prenosim svoje mišljenje bazirano na mojem iskustvu i iskustvu mojih prijatelja i obitelji koji još uvijek žive u Venezueli.
Hugo Chavez je bio predsjednik države 14 godina. Nažalost, sve što se deklarativno o njemu priča, što se naravno - i meni sviđa- nije istina. To jest, istina je da su banke nacionalizirane, da su državna naftna, telekomunikacijska i električna kompanija nacionalizirane kao i mnoge druge, da se s pravom protivio Amerikancima i globalizaciji, kao i tržištima u kojima države Južne Amerike služe uglavnom kao robovi.
'BIO JE PRIJATELJ AMERIKE, A DA TO NISMO NITI ZNALI' Reakcije zvijezda i političara na odlazak Huga Chaveza
Ono što se ne spominje je da je to rađeno protuzakonito, da bivši vlasnici nisu isplaćeni, da je privatnicima koji su svojim životnim radom stekli imovinu i uspješnim renomiranim tvrtkama oduzeto sve bez zakonskih osnova i bez mogućnost žalbe niti sudskih postupaka, da su danas na tim radnim mjestima nesposobni ljudi, da je naftna kompanija (nekad 5. na zemlji) u jako lošem stanju, da je proizvodnja nafte 50 posto niža nego prije 10 godina (a nalazišta ima sve više), da država gubi dnevno milijune dolara jer se hvalimo da imamo najjeftinije gorivo na svijetu (cca.1 eur za cijeli rezervar) ali zato nas više košta proizvoditi to gorivo nego ga prodati, a i ni ne cijenimo to, da na našim policama u supermarketima fali brašna, mlijeka, šećera i slično, da struja nestane skoro svaki dan, i da je mjesecima bilo objavljeno svaki dan po kvartima fiksni nestanak struje po 2 ili 3 sata, da je nesigurnost na cesti takva da se jedva može živjeti, sa ciframa od cca. 15.000 ubojstava godišnje, uz otmice i ostalih incidenata, da devize Venezuelancima nisu dostupne, jer vam samo država može "odobriti" da kupite eure ili dolare, i to po teškim papiroloških mukama i u smiješnim ciframa od npr 400 eura ako idete na put u Europu, i to tek nakon što kupujete kartu, da zbog toga umjesto tečaj od 6,30 bolivara po dolaru, možete samo dobiti crni dolar po cijeni od 27 bolivara, da su ljudi puni mržnje uglavnom usađena od bivšeg predsjednika i njegovi suradnici, jer bilo "tko ima" je neprijatelj. Najbitnije od svega je da su ljudi nesretni, siromašniji i da više vjeruju da je za to kriv drugi venezuelanac, i da će ih Chavez spasiti s kilu riža svaki tjedan.
Žao mi je da je čovjek patio, ali ne mogu reći da mi nije pozitivna vijest to što ga nema. Iako sada ostane pitanje kud sada i kako, jer nam je cijela vlada nepismena i nekompetentna (potpredsjednik nam je bivši kamiondžija), barem smo rasterećeni od čovjeka koji je nasilnom politikom uputio sugrađane na mržnju i uništio ono malo sto je nekad u državi funkcioniralo. Neka ovo bude novi početak!'