Čak i prema neuređenim standardima gruzijske politike, prošlotjedna proslava Dana neovisnosti na Trgu slobode u Tbilisiju bila je izrazito začudna, uz prisustvo posvađanih predsjednice i premijera koji su održali sukobljene govore okupljenim građanima. Predsjednica Salome Zurabišvili, koja se kandidirala kao neovisna kandidatkinja 2018. godine, pobijedivši uz potporu vladajuće stranke Gruzijski san, ponovila je svoju kritiku vlade zbog, kako je rekla, njezine "antizapadne politike" i oštro se okomila na nedavno ponovno uvođenju izravnih letova između Gruzije i Rusije, opisavši to kao "neshvatljivo i uvredljivo".
S druge strane, premijer Irakli Garibašvili inzistirao je na tome da je "napredak Gruzije na putu europskih integracija posebno impresivan", uvjeravajući prepuni trg da vlada i on ne štede napore kako bi uvjerili Europsku uniju da Gruzija zaslužuje status kandidata. "U sadašnjoj najtežoj geopolitičkoj situaciji, mi, vlada Gruzije i gruzijski narod, očekujemo da će Europa donijeti jedinu ispravnu i poštenu odluku", rekao je on.
Međutim, njegov iskazani entuzijazam vezan za EU, piše Politico, imao bi više snage da su se na zgradama vlade koje gledaju na trg vijorile zastave EU-a kao što je to inače slučaj. No, po prvi put nakon mnogo godina, za ovaj Dan neovisnosti vlada je odlučila ukrasiti grad isključivo gruzijskim zastavama. A prema oporbenim zastupnicima i proeuropskim aktivistima, to je još jedan dokaz naklonosti vlasti prema Rusiji, što se uglavnom svodi na neke migove i slične poruke.
To je zasigurno bilo i mišljenje nekoliko stotina proeuropskih aktivista, koji su mahali zastavama EU-a i skandirali "Gruzija, Europa", dok ih je policija blokirala da priđu proslavi na Trgu slobode. "Oni samo izazivaju probleme", rekao je šef gruzijske nacionalne policije prezirno nakon što je pobjegao gomili televizijskih reportera koji su jurili za njim kad je izbila tučnjava, kako izvještava Jamie Dettmer, urednik u Politicu.
Polarizacija i uloga šefa Gruzijskog sna
Gruzija se danas čini beznadno polarizirana u vezi svega - svoje dnevne politike, temeljnih vrijednosti i onoga što vlada radi ili ne radi. U međuvremenu, kritičari vlade upozoravaju da zemlja riskira da ostane usamljena u susjedstvu, budući da se Armenija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan - sve članovi Organizacije Ugovora o kolektivnoj sigurnosti, koju predvodi Kremlj - hlade prema Moskvi, dok se istovremeno čini da Gruzija postaje sve bliža i prijateljskija Rusiji.
“Sadašnje vlasti žele približavanje Rusiji", tvrdi oporbeni zastupnik Giorgi Vašadze. No, oni to, kako kaže, rade potajno jer je "stanovništvo protiv toga i odano je euroatlantskom smjeru", dodao je.
No, pod trenutačnim vlastima ne misli samo na Garibašvilija nego, što je puno važnije, na milijardera Bidzinu Ivanišvilija, poslovnog čovjeka koji je zgrnuo svoje bogatstvo u Rusiji 90-ih godina i nakratko bio premijer Gruzije prije deset godina. Tajnoviti i povučeni Ivanišvili utemeljio je Gruzijski san i mnogi ga smatraju stvarnim nosiocem moći u zemlji.
"On je vlada", kaže Ghia Nodia, sveučilišni profesor, bivši ministar obrazovanja i voditelj Kavkaskog instituta za mir, demokraciju i razvoj. Kada je riječ o smjeru vlade, ističe, to osobno definira jedan, vrlo tajnoviti čovjek. "Koja je sada njegova računica? Nitko točno ne zna. Naravno, njegovi kritičari kažu da ga kontrolira Moskva, što mislim da je pretjerivanje. Mislim da se možda boji Moskve iz nekog razloga", dodaje.
Prošlog su tjedna kritičari vlade, uključujući predsjednicu Zurabišvili, bijesno reagirali kada je Ekaterini Vinokurovoj, kćeri ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, dozvoljeno prisustvovati vjenčanju u Gruziji, unatoč tome što je na popisu sankcija EU-a. U međuvremenu, drugi kritičari ističu odluku Gruzije da se ne pridruži zapadnim gospodarskim sankcijama protiv Rusije, svog drugog najvećeg trgovinskog partnera. Od početka invazije na Ukrajinu, trgovina između dviju zemalja porasla je za više od 20 posto, a 40-kilometarske kolone teretnih kamiona koji čekaju na ulazak u Rusiju svjedoče o njenom procvatu.
‘Ni korak prema Moskvi nismo napravili‘
S druge strane, pristaše vlade navode da Gruzijski san nema previše mogućnosti do opreznog postupanja s Rusijom. Prije samo 15 godina, Gruzija je bila u vlastitom kratkom ratu sa svojim golemim susjedom oko statusa dviju odcijepljenih regija koje podržava Moskva - Abhazije i Južne Osetije - a Rusiji je trebalo samo pet dana da zauzme oko 20 posto zemlje. Stoga si, kako smatraju pristaše vlasti, zemlja ne može priuštiti još jedan sukob s Kremljom.
Nikoloz Samharadze, predsjednik Odbora za vanjske odnose gruzijskog parlamenta i zastupnik Gruzijskog sna, smatra da oporbeni političari nude lažnu priču. "Njihov jedini narativ je da je Gruzijski san proruska stranka i oni to melju već godinama. Pretpostavljam da kada počnete pričati stalno jednu te istu stvar, morate nastaviti bez obzira je li to točno ili ne", kaže on.
"Nismo poduzeli nikakav korak koji bi ukazivao na bilo kakvo skretanje prema Rusiji. A ako pogledate našu politiku, ona je uvijek bila dosljedna. Jasno kažemo da neće biti normalizacije odnosa s Ruskom Federacijom sve dok naši teritoriji ne budu oslobođeni i dok Rusija ne prizna teritorijalnu cjelovitost Gruzije", ističe Samharadze. Također dodaje da je vlada uvijek jasno davala do znanja Moskvi da se ne smije miješati u "euroatlantski izbor" zemlje. "To je crvena linija za nas", kaže. Također tvrdi da od ruske invazije na Ukrajinu, vlada nije činila ništa što nije činila i prije rata.
No, sve to bi moglo biti samo dio problema. Kao zemlji koja teži kandidaturi za EU, možda je potrebno više. U obranu Gruzije od primjedbi kritičara, može se navesti da je njezina vlada osudila rusku invaziju i izrazila punu solidarnost s Ukrajinom te je, osim što je ponudila političku potporu, poslala humanitarnu pomoć i trenutačno pruža utočište za oko 25.000 ukrajinskih ratnih izbjeglica. Gruzija je također jedna od 38 zemalja koje su podnijele zahtjev Međunarodnom kaznenom sudu za istragu ruskih ratnih zločina u Ukrajini, što je rezultiralo izdavanjem naloga za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Dojam izvrdavanja
Uvođenje sankcija, pak, bilo bi duboko štetno za gospodarstvo zemlje. "Uništili bismo gruzijsko gospodarstvo, nanijeli bismo štetu interesima naše zemlje i interesima našeg naroda kada bismo uveli neku vrstu ekonomskih sankcija Rusiji", istaknuo je Garibašvili na gospodarskom forumu u Kataru prošlog tjedna. Dodao je i da bi, dok je trgovina ključna za njegovu zemlju, njezino smanjenje istovremeno imalo mali utjecaj na Rusiju.
Ipak, ostaje neodoljiv dojam da tu uma nekakvog izvrdavanja, piše autor, a Garibašvili tome samo pridonosi. U utorak je tako ponovio narativ Moskve, okrivljujući za rat u Ukrajini proširenje NATO-a i odlučnost Ukrajine da postane članica. "Stoga vidimo posljedice", rekao je on na sigurnosnoj konferenciji u Bratislavi.
Nodia, pak, smatra da Ivanišvili ne želi "spaliti mostove" ni sa Zapadom ni s Rusijom. U konačnici, ishod rata Kremlja protiv Ukrajine odredit će konačni smjer gruzijskog puta, predviđa on. "To će biti vrlo važno. Ivanišvili je oportunist. Ne vjerujem da ima političku viziju. On je vrlo bizaran tip. On u biti želi zadržati vlast - što nije neuobičajeno za jednog političara - ali također na neki način zna da je ovo mala, ranjiva zemlja. On izrazito poštuje moć i mislim da je došao do zaključka da je Zapad na neki način slab, a Putin samouvjeren. Rusija je u naletu, a Zapad joj se ne odupire učinkovito"..
No, David Darčiašvili, politolog na državnom sveučilištu Ilia u Tbilisiju i bivši zastupnik, smatra da je približavanje Rusiji oduvijek bilo dio Ivanišvilijevog plana. "On i njegove pristaše u klanu uvijek su imali takav način razmišljanja, od samog početka kada su došli na vlast", kaže on. Reforme koje bi morali poduzeti za članstvo u EU, zaključuje Darčiašvili, zakomplicirale bi im živote i zato zapravo i ne žele puno napretka u pogledu statusa kandidata, unatoč onome što javno govore.