Bjeloruski autokrat Aleksandar Lukašenko otkrio je kako su 24. lipnja započeli njegovi pregovori sa šefom ruske privatne vojne tvrtke Wagner Jevgenijem Prigožinom, u pokušaju zaustavljanja oružane pobune plaćeničke skupine. Putinov najbliži saveznik otkrio je neke detalje dok je uručivao nagrade visokim časnicima. Snimke na kojima Lukašenko govori o kriznom razgovoru s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i cijelom procesu uspostave komunikacije s pobunjenim šefom Wagnera pojavile su se i na društvenim mrežama.
"Bio je petak. Imali smo tako divan dan, znate, svi smo se pripremali za promociju studenata. Naravno, i ja sam bio prilično zaposlen. Da budem iskren, kad sam počeo dobivati neke natuknice o zbivanjima u Rusiji, u Rostovu, na jugu, nekako nisam tome u početku pridavao veliku pozornost. Rat je u tijeku pa takve stvari nisu iznenađenje. No, u subotu nakon 8 ujutro počele su mi stizati alarmantne vijesti o situaciji u Rusiji. Rečeno mi je što ljudi pišu na tim Telegram kanalima, messengerima... Rekli su mi preko FSB-a i našeg Odbora za državnu sigurnost (bjeloruski KGB, op.a.), general Tertel: ‘Predsjednik Putin želi razgovarati‘. U redu. Dogovorili smo se u 9:30 da ćemo razgovarati u bilo koje vrijeme koje mu odgovara. U 10:00 obratio se naciji, u 10:10 nazvao me i ispričao detalje situacije koja se odvija u Rusiji", rekao je Lukašenko, kako prenosi bjeloruska državna novinska agencija Belta.
"Postavio sam mu nekoliko pitanja, uključujući i o njegovim planovima kako da se nosi s tim, i shvatio sam da je situacija komplicirana. Najopasnija stvar, koliko sam shvatio, nije bila sama situacija, nego što bi se iz toga moglo izroditi i koje bi mogle biti posljedice. To je bilo najopasnije", rekao je Lukašenko. "Također sam shvatio da je donesena teška odluka (Putin je to nagovijestio u svom obraćanju) - eliminirati one koji su u to uključeni. Sugerirao sam Putinu da ne žuri s tim".
Putin o pregovorima: ‘Gledaj, Saša, besmisleno je‘
Predložio je Putinu, kako kaže, razgovor s Prigožinom i njegovim zapovjednicima. "Odgovorio mi je: ‘Gledaj, Saša, to je uzaludno. On se čak ne želi niti javiti na telefon, ne želi ni s kime razgovarati‘", ispričao je bjeloruski čelnik. Lukašenko navodi kako je upitao Putina gdje je Prigožin, a on mu je odgovorio da je u Rostovu. "Rekao sam, u redu, loš mir je bolji od svakog rata. Uzmi si vremena. Ja ću pokušati stupiti u kontakt s njim. A on mi je opet rekao: ‘Uzaludno je‘. Ja sam rekao: ‘U redu, čekaj‘", otkrio je Lukašenko.
Potom su razgovarali još sat i pol vremena, a nakon toga ga je Putin obavijestio o situaciji na frontu. "Sjećam se da je rekao: ‘Znate, možda će zvučati čudno, ali stanje na prvoj crti bolje je nego ikad prije‘. Rekao sam: ‘Vidite, nije sve tako loše‘. Bilo je 11 sati. Trebalo je još pronaći te brojeve telefona.Pitao sam ga: ‘Kako da stupim u kontakt s njim? Daj mi broj telefona‘. Odgovorio je da FSB vjerojatno ima broj telefona. Provjerili smo i do poslijepodneva smo imali tri kanala pomoću kojih smo mogli razgovarati s Rostovom", otkrio je Lukašenko.
"Održali smo treću i četvrtu rundu pregovora koristeći ovaj kanal. Bilo je posrednika u mojoj kući, u mojoj rezidenciji na selu. Oni su nam pomogli da provedemo ovu komunikaciju", dodao je. Posebno je zahvalio generalu Junusu-Beku Jevkurovu.
Prema riječima bjeloruskog čelnika, kako prenosi Belta, (ruski general, op.a.) Junus-Bek Jevkurov odigrao je veliku ulogu u organiziranju tih pregovora. U početku je u pregovorima sudjelovao i direktor ruske Federalne službe sigurnosti (FSB) Aleksandar Bortnikov. "Nitko drugi nije sudjelovao u ovim pregovorima osim Jevkurova i direktora FSB-a Bortnikova tijekom početne faze", otkrio je Lukašenko.
"U 11:00 on (Prigožin) je odmah podigao slušalicu. Mislim, Jevkurov ga je pozvao, dao mu telefon: ‘Bjeloruski predsjednik je na vezi. Hoćeš li razgovarati s njim?‘. ‘Razgovarat ću s Aleksandrom Grigorjevičem (Lukašenkom)‘. Čuo sam ih kako pričaju. Podigao je slušalicu. Bio je euforičan, Jevgenij je bio potpuno euforičan. U prvoj rundi smo oko 30 minuta razgovarali samo sipajući psovke. Kasnije sam to analizirao. Broj psovki bio je deset puta veći od normalnih riječi. U svakom slučaju, rekao je da mu je žao i počeo mi psovati stvari", ispričao je Lukašenko.
‘Bio je zanesen‘
Bjeloruski čelnik kaže da je razmišljao što da kaže Prigožinu kako bi započeli pregovori. "Momci su se upravo vratili s bojišnice. Vidjeli su tisuće svojih mrtvih suboraca. Dečki su bili izrazito nezadovoljni. Osobito zapovjednici. I koliko sam mogao razumjeti, oni su snažno utjecali na samog Prigožina. Shvatio sam to unaprijed. Da, on se ponašao kao heroj, ali, znate, bio je pod pritiskom i utjecajem onih koji su zapovijedali jurišnim jedinicama i koji su gledali te pogibije i smrt. Dakle, u ovoj situaciji razgovarao sam s njim kada je stigao u Rostov i bio je zanesen", prisjetio se detalja bjeloruski autokrat.
"Putem svojih kanala dobio sam informacije, uključujući i od našeg Odbora (KGB-a) i vojske da su zauzeli sjedište vojnog okruga (u Rostovu). "Mediji su odmah počeli dizati histeriju izvještavajući o zarobljavanju i pljački ili nečem trećem. To su bile lažne vijesti. Ukrajinci su taj dan imali dan na terenu".
Počeo je, kako kaže, postavljati pitanja. "Pitao sam: Jeste li ubijali civile, vojsku koja vam se nije suprotstavila?‘ ‘Aleksandre Grigorjevič, kunem se, nismo nikoga povrijedili. Zauzeli smo štab. Evo me". Pokazalo se točnim. Bilo je jako važno. Imajte na umu da je bilo vrlo važno da kada su ušli u Rostov, nikoga nisu ozlijedili", rekao je Lukašenko.
Upitao je Prigožina, kako kaže, što želi, a zahtjeve je prenio Putinu. "Aleksandre Grigorjeviču, ja ne tražim ništa. Želim samo (Sergeja) Šojgua i (Valerija) Gerasimova. I moram se sastati s Putinom", citirao je Lukašenko Prigožinov odgovor. "Kažem: Ženja, nitko ti neće dati Šojgua ili Gerasimova, pogotovo u ovoj situaciji. Poznajete Putina koliko i ja. Drugo, on se neće sastati s tobom, neće čak ni razgovarati telefonom s tobom u ovoj situaciji. On šuti i onda kaže: ‘Ali mi hoćemo pravdu! Žele nas uništiti! Marširat ćemo na Moskvu!‘. Kažem: Samo ćeš biti zgnječen kao buba na tom putu iako su trupe (Putin mi je to dugo govorio) na prvoj crti. Razmisli o tome. ‘Ne‘, rekao je u stanju euforije", svjedoči bjeloruski čelnik.
Trebalo mu je, kaže, dugo da ga uvjeri. "I na kraju sam rekao: Znaš, možete raditi što god hoćete. Ali nemojte me krivo shvatiti. Brigada je spremna za slanje u Moskvu. I, kao i 1941. godine (vi ste načitana, obrazovana, inteligentna osoba), mi ćemo braniti Moskvu. Jer ova situacija ne pogađa samo Rusiju. To nije samo zato što je to naša domovina. Ali i zato što ako se, ne daj Bože, ova pobuna proširi po cijeloj Rusiji (a preduvjeti za to su bili golemi), mi ćemo biti sljedeći".
‘Treba gledati dalje od nosa‘
"Trijumfalni marš sovjetske vlasti još je jedan primjer. Otprilike 100.000 boljševika preuzelo je vlast u Rusiji. Bez oružja. Postavljam si pitanje: Je li sve tako dobro u Rusiji i ovdje? Nije. Više je razloga za širenje ovog nemira izvan Rusije i prelijevanja u našu zemlju. Bio je potreban okidač. I pojavio se".
Lukašenko je nastavio: "Tko je Prigožin? Danas je vrlo cijenjen u oružanim snagama. Bez obzira svidjelo se to nekima ili ne. Stoga sam mislio - moguće ga je ubiti. Rekao sam Putinu: ‘On može biti eliminiran. To nije problem. Ako ne u prvom pokušaju, ali u drugom sigurno. Tada sam rekao: ‘Nemoj to raditi‘. Jer onda ne bi bilo nikakvih pregovora. Oni dečki koji se znaju zauzeti jedni za druge, koji su se borili u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ići će na sve ili ništa. I oni mogu biti eliminirani, ali tisuće civila će umrijeti zajedno s onima koji će se suprotstaviti Wagnerovim borcima. PMC Wagner je najbolje obučena jedinica u vojsci. Tko će ovo ispitivati? Moji vojnici to razumiju. U Bjelorusiji nemamo takve [obučene] ljude. Ti ljudi su prošli više od jednog rata na različitim mjestima. Dakle, prije donošenja ove odluke, treba razmisliti o tome što će se iduće dogoditi. Treba gledati dalje od nosa. Ovaj savjet ponajprije upućujem onima koji mašu zastavama i koji beskonačno razmišljaju o ovoj temi", rekao je Lukašenko.
"Napredovat ćemo prema Moskvi. Trebamo pravdu. Borili smo se, i to odano. Vi, Aleksandre Grigorjeviču, znate kako smo se borili, zar ne?", rekao je na to šef Wagnera, kako svjedoči Lukašenko. "Da", odgovorio je Lukašenko. "Rekao mi je da je počelo nekakvo natjecanje između vojske i njegove jedinice. Bilo je to neko nezdravo natjecanje. Međuljudski sukob između poznatih ljudi pretočio se u ovu svađu", komentira Lukašenko.
"Ovdje bih također želio objasniti zašto sam svojim medijima, svojoj tajnici za tisak dao naredbu da od mene, od Putina ili Prigožina, ni na koji način ne prave heroja. Pustili smo da nam ova situacija isklizne kroz prste. Nedostajalo nam je. Zatim smo vidjeli kako se odvija i mislili da će nekako nestati. Tako smo mislili i ja i Putin (ja u manjoj mjeri, da budem iskren, ali ipak). No, nije nestalo. Ispostavilo se da su se dvojica ljudi koji su se borili na bojišnici međusobno sukobili. Dobro sam svjestan situacije. Znam kako Šojgu radi. Ponekad je nezasluženo kritiziran. Šojgu je više puta posjetio Bjelorusiju. Naravno, ne mogu otkriti sve o čemu smo razgovarali. Imali smo vrlo ozbiljne razgovore. General Hrenin se više puta susreo s njim. Uvijek smo pružali podršku koliko smo mogli (a mogli smo učiniti puno) i napravili smo puno. Šojgu je u tom smislu učinio jako puno. Zauzeo je nišu u kojoj je mogao nešto učiniti", ispričao je bjeloruski čelnik visokim časnicima.
‘On i Šojgu su slični‘
Jevgenija Prigožina, kako je rekao, može se razumjeti te je ocijenio da se njega može razumjeti - Sličan je, rekao je, Šojguu, odnosno imaju slične karaktere i vrlo su impulzivni. Tako je, rekao je Lukašenko, počelo.
"Razgovarajući po drugi ili treći put, upozoravam ga. Već vidim da je spreman ustuknuti, ali ga upozoravam: Jevgenij, bez krvoprolića. Čim ubiješ, namjerno ili nenamjerno, barem jednu osobu, pogotovo civila, to je to. S tobom neće biti pregovora, a ni ja s tobom neću razgovarati. Zakleo mi se. ‘Nemamo takav cilj‘, rekao je. ‘Kunem ti se da se to neće dogoditi‘".
Pregovori su, rekao je bjeloruski čelnik, trajali cijeli dan. Šest ili sedam rundi pregovora. "Iznio sam svoj stav. Nisam ga više zvao. Došao je do šest puta, mislim. Savjetovao se, davao ponude itd. Kad mi je rekao: ‘Aleksandre Grigorjeviču, neću zahtijevati da mi predsjednik da Šojgua i Gerasimova, a neću ni tražiti sastanak‘, Rekao sam: Pa to je dobro. Ovo je jako dobar korak. To nije realan zahtjev i može eskalirati situaciju. Rekao sam: Zamislimo situaciju da ste vi moj ministar obrane. A neki bandit... ‘Nisam bandit‘. Rekao sam, primjerice: Neki bandit traži da mu dam Hrenina i Guleviča... Nikada neću pristati na to. I sam ću umrijeti, ali neću pristati na to. ‘Da, razumijem‘. Budući da razumiješ, hajdemo djelovati. On kaže: ‘Reci mi, što sad?‘, a ja kažem: Trebamo zaustaviti konvoj. Odnosno, odlučio je pregovarati", prepričava Lukašenko razgovor s Prigožinom.
U nekom trenutku nakon prve runde pregovora, rekao je Lukašenko, Prigožin je rekao: ‘Dopustite mi da okupim zapovjednike i da se posavjetujemo‘. Lukašenko kaže kako je rekao: "Naravno, razgovaraj s njima da ti poslije ne zamjeraju".
‘Prigožin je održao riječ‘
"Razgovarali smo u jedanaest sati, a u pet navečer me nazvao i rekao: ‘Aleksandre Grigorjeviču, prihvaćam sve vaše uvjete. Ali... Što da radim? Ako stanemo, počet će nas eliminirati‘. Rekao sam: Oni to neće učiniti. Jamčim ti. Ja ću to preuzeti na sebe. Bio sam u kontaktu s rukovodstvom Rusije, FSB se uglavnom bavio tim pitanjem, Bortnikov. Pozivao sam ih da to ne rade. Bortnikov je pametna osoba. Rekao je: ‘Aleksandre Grigorjeviču, ja nisam budala, razumijem što bi se moglo dogoditi‘. Ako se negdje zaustave, to će dovesti do velike koncentracije trupa na uskom komadu zemlje i bit će u iskušenju da udare na kolonu. Obećali su - to se neće dogoditi. Rekao sam Prigožinu: Ovo je garancija. ‘Što će se sljedeće dogoditi?‘. Odvest ću te u Bjelorusiju i garantirati apsolutnu sigurnost tebi i tvojim momcima koji su napredovali ovdje u ovoj koloni", prepričava komunikaciju Lukašenko. "Da, vjerujem ti, vjerujem... Pa, slijedit ćemo ovaj plan", odgovorio mu je Prigožin, kako navodi bjeloruski čelnik.
"Do večeri su se pregovori bližili kraju. Bio sam u stisci s vremenom jer je linija obrane već bila izgrađena 200 kilometara od Moskve (o tome me obavijestio Bortnikov). Sve je bilo spremno (Putin mi je kasnije pričao o tome), baš kao u ratna vremena. Pozvani su i kadeti. U pričuvi je bila i policija, oko 1500 policajaca. Okupili su dosta vojnog osoblja u Kremlju i u blizini Kremlja. Mislim da je tamo bilo oko 10.000 vojnika. Bojao sam se da će doći do krvoprolića ako se Wagnerovci sukobe s njima na ovoj liniji (a to je bilo svega 200 km od Moskve).
Rekao sam (Prigožinu): Bortnikov je tamo glavni. Morate stupiti u kontakt s njim. ‘Ne diže slušalicu‘, odgovorio je. Bude. Nazovi ga za 20 minuta, rekao sam. Zamolio sam Ivana Stanislavoviča (Tertel, šef KGB-a) da pronađe Bortnikova i zamoli ga da me nazove. Nazvao je natrag. Rekao sam: Aleksandre Vasiljeviču (Bortnikovu), podigni slušalicu ako te Prigožin nazove. Bio je jako ljut zbog cijele situacije, naravno. Rekao sam mu: Slušaj, ostavi svoje emocije po strani i učini kako smo se s njim dogovorili. Imali su razgovor. Okrenuo je svoje ljude i oni su otišli u svoje logore u Luhanskoj oblasti. Vratili su se u svoje logore".
Navečer je, navodi Lukašenko, razgovarao s Putinom. Zamolio ga je još jednom da se drži dogovora. "Rekao je: ‘Učinit ću sve što sam obećao‘. Održao je riječ. Previranja su tako spriječena. Opasni događaji koji su se mogli dogoditi poništeni su. Osigurana su jamstva sigurnosti, kao što je jučer obećao", završio je svoje prepričavanje događaja Aleksandar Lukašenko, kako je prenijela Belta.
Potvrdio da je Prigožin u Bjelorusiji
Lukašenko je, inače, u utorak potvrdio da je Prigožin u Bjelorusiji, javila je ranije Belta. Prema dogovoru kojem je u subotu posredovao Aleksandar Lukašenko i kojim je okončana Wagnerova pobuna u Rusiji, Prigožin se trebao preseliti u Bjelorusiju. Njegovi su ljudi imali izbor hoće li mu se pridružiti ili biti integrirani u regularne ruske oružane snage.
Lukašenko je također rekao da mu je njegov ministar obrane, Viktor Hrenin, rekao da mu ne bi smetalo imati jedinicu poput Wagnera u bjeloruskoj vojsci. Naložio je Hrenikovu da o tome pregovara s Prigožinom, izvijestila je Belta.
Ranije danas, objavljeno je kako je zrakoplov povezan s Prigožinom napustio Moskvu i sletio u Bjelorusiju, a jedan američki dužnosnik je rekao da je odsjeo u jednom od rijetkih hotela u Minsku bez prozora.
Prigožin nije viđen u javnosti otkako je u subotu napustio južni ruski grad Rostov na Donu nakon što je naredio svojim plaćenicima da se povuku.