Tijekom cijelog rata u Ukrajini Aleksandar Lukašenko, diktator na čelu Bjelorusije, pažljivo je balansirao svoje postupke, piše Guardian.
Davdeset i četvrtog veljače, ruske trupe koje su se nagomilale na bjeloruskom teritoriju prešle su granicu s Ukrajinom, koristeći teritorij te države kao prečac za lansiranje najveće invazije u Europu od Drugog svjetskog rata. No bjeloruski vođa nije izravno svoju državu pridružio ratu niti je poslao vlastite trupe u borbu. Čak je povremeno znao kazati kako osjeća da se invazija "odugovlači".
Ipak, posljednji sastanci između Lukašenka i Vladimira Putina ponovno su pobudili strahove da će se i vojska Bjelorusije uključiti u sukob s Ukrajinom, stoji u tekstu Guardiana. Lukašenko je već rekao kako će tisuće ruskih vojnika narednih dana stići u njegovu zemlju na vojne vježbe. Bjeloruski ministar obrane Viktor Khrenin u utorak je poručio da je priroda tih vježbi isključivo obrambene prirode.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zato je oglasio uzbunu tijekom sastanka G7 u utorak, predlažući slanje mirovnih snaga UN-a na granicu između Ukrajine i Bjelorusije kako bi spriječili Lukašenka da pokrene "provokaciju". Čini se da je sve izgledniji scenarij kako je Lukašenko spreman uključiti vlastite snage u rat koji Rusija gubi u Ukrajini, piše Guradian. No je li doista tako?
- Naravno da Putin ima velik utjecaj na bjelorusku politiku. Ali on ne može natjerati Lukašenka da počini političko samoubojstvo. Zbog toga mislim da će se Lukašenko definitivno pokušati oduprijeti svakom guranju u otvoreni sukob s Ukrajinom. S druge strane, ne mogu se kladiti da će zauvijek biti uspješan u tome. Postoje mnogi načini na koje Rusija može djelovati, a koji bi isprovocirali Bjelorusiju da se uključi u rat - rekao je Artyom Shraibman, bjeloruski politički analitičar i znanstvenik u Zakladi Carnegie za međunarodni mir.
Osim slanja svojih trupa u bitku, Lukašenko bi mogao dopustiti da se ruske trupe rasporede na bjeloruskim granicama kako bi se razvukla ukrajinska obrana.
Tri objašnjenja
Prema bjeloruskoj aktivističkoj promatračkoj skupini Hajun zajedničke vježbe bi se mogle održati u blizini nekoliko općinskih zgrada u gradu Jelsk, samo 17 kilometara od ukrajinske granice. Ta grupa je izvijestila da je otkazana nastava u glazbenoj školi u blizini lokalne policijske postaje i upravne zgrade. Mještanima je također rečeno da ne snimaju novu kolonu oklopnih vozila koja je trebala stići u srijedu, izvijestila je organizacija.
Konrad Muzika, neovisni obrambeni analitičar i direktor Rochan Consultinga, napisao je da malo tko prati stanje bjeloruske vojske jer su njihove oružane snage "relativno slabe, a osim Lukašenkove retorike, tu nema ničega zanimljivoga". Napisao je i kako bi vojska morala mobilizirati 20.000 ljudi, a što naravno još nije učinila, niti najavila, da bi bila ikome prijetnja.
Bez obzira na to, Bjelorusija održava svoje najveće vojne vježbe od vremena Hladnog rata. "Minsk se ipak ponaša kao da se sprema ući u rat", napisao je Muzika.
Tri su moguća objašnjenja iza ovakvog ponašanja, smatra Muzika. Jedan je priprema za napad NATO-a. Drugo objašnjenje je pokušaj da se ukrajinske snage grupiraju u blizini granice s Bjelorusijom, a treća je priprema za napad na Ukrajinu. Analitičar vjeruje kako su druga i treća opcija najizglednije.
Šalju vojsku i opremu u Rusiju
Videozapisi koji se mogu naći na društvenim mrežama jasno pokazuju kako, umjesto da Rusija premješta teško naoružanje u Bjelorusiju, događa se upravo suprotno; Bjelorusija šalje tenkove, streljivo i kamione iz svojih skladišta u Rusiju. Grupa Hajun objavila je video u kojem se može vidjeti osam tenkova T-72A kako se transportiraju iz Minska prema Rusiji, a svjedoci tvrde da su vidjeli 15-30 tenkova i najmanje 28 kamiona Ural.
Franak Viačorka, viši savjetnik bjeloruske oporbene čelnice Sviatlane Tsikhanowskaje, rekao je da ne vjeruje da će bjeloruske trupe aktivno sudjelovati u ratu u Ukrajini.
Vjačorka tvrdi da bjeloruska vojska nema kapacitet za borbu u Ukrajini.
- Nemamo trupe niti vojnu opremu. Dosta hardvera je već predano Ruskoj federaciji. Sve što se moglo upotrijebiti već je stavljeno u funkciju. Malo je vojnika spremnih za borbu, jedva njih sedam tisuća - objasnio je.
Jednako tako nakon što je preživio prosvjede 2020., Lukašenko neće htjeti dalje riskirati svoju poziciju zbog rata koji je, prema neslužbenim anketama, krajnje nepopularan u Bjelorusiji.
- On ne želi biti uvučen u rat. Autoritarni vladari nisu baš dobri u preživljavanju vojnih poraza - rekao je Shraibman, ističući da je anketa pokazala kako manje od 10 posto Bjelorusa podupire izravno sudjelovanje u ratu u Ukrajini.