Korejski protuzračni sustav koristio se u borbi protiv Irana. Evo što su nam o njemu rekli proizvođači

Proteklih tjedana rat u Iranu vodeća je tema globalnih medija. Kraj ovog sukoba, koji je cijene nafte već gurnuo iznad razine od 100 dolara po barelu, još se ne nazire. Pregovori između američke i iranske strane u Islamabadu zasad nisu urodili plodom.

No, zato su neke lekcije iz ovog sukoba već prilično jasne, a tiču se potrebe za višeslojnom i integriranom protuzračnom obranom, koja može jednako učinkovito odgovoriti na prijetnju dronova, kao i znatno razornijih balističkih projektila. I što je još važnije, ta obrana mora biti koncipirana na način koji neće potpuno isušiti zalihe presretača za sustave protuzračne obrane srednjeg i dalekog dometa.

Lekcije iz Irana

A logikom "dva projektila presretača na jednu metu", koja je uobičajeni način djelovanja na balističke i krstareće projektile (u nekim slučajevima vjerojatno se njima gađalo i dronove), te su se zalihe u zaljevskim državama iznimno brzo isušile. Na primjer, Amerikanci su već nakon nekoliko tjedana bili prisiljeni iz Južne Koreje povlačiti sustave THAAD i Patriot na Bliski istok, a prema podacima Židovskog instituta za nacionalnu sigurnost SAD-a (JINSA), posebno su kritične brojke za presretače Patriota. U tekstu od 26. ožujka, od kojeg je prošlo dodatnih 18 dana rata, tvrdilo se da je Bahrein potrošio 87 posto svojih projektila za Patriote, Emirati i Kuvajt po 75 posto, a Katar oko 40 posto.

Da bi doskočile tom problemu, zaljevske države su prvo mahnito krenule kupovati nove zalihe projektila za Patriote, a koji, s obzirom na sporu i kompliciranu proizvodnju, neće tako brzo stići. Potom su počele potpisivati sporazume s Ukrajinom kako bi joj njezini stručnjaci, s iskustvom više od četiri godine rata protiv Rusije, pomogli u učinkovitijem obaranju jeftinijih prijetnji, poput dronova Šahed, a koje nije ekonomično obarati projektilima koji koštaju nekoliko milijuna dolara. I konačno, neke su države, poput Emirata, u obrani svojeg neba koristile i druge ranije kupljene sustave - konkretno, korejski M‑SAM II (Cheongung‑II) srednjeg dometa, koji je navodno oborio više od 96 posto meta na koje je djelovao. Riječ je o neslužbenoj brojci koja se pojavila u nekim medijima.

S obzirom na to da smo prije dva tjedna boravili u Južnoj Koreji, iskoristili smo tu priliku da kontaktiramo predstavnike tvrtki Hanwha Aerospace i LIG D&A, koje proizvode komponente za sustav M‑SAM II (Hanwha radar i lansere, LIG D&A presretače, a zadužen je i za integraciju cijelog sustava). Osim što nas je zanimalo mogu li nam išta detaljnije otkriti o primjeni sustava u operativnim uvjetima, još nas je više zanimalo što nam mogu reći o mogućnostima M‑SAMA II. Kao što je poznato, i Hrvatska već neko vrijeme aktivno radi na nabavi PZO sustava srednjeg dometa (neki će reći i srednjeg do dugog dometa) kako bi izgradila vlastiti sustav protuzračne obrane, koji trenutačno počiva na borbenim avionima Rafale i sustavima kratkog dometa, poput francuskog Mistrala.

Što M‑SAM II može?

E sad, što se tiče primjene sustava M‑SAM tijekom rata s Iranom, a za koji je više medija pisalo da se pokazao kao izvrstan u obaranju zračnih prijetnji (projektila, vjerojatno i dronova) iznad Ujedinjenih Arapskih Emirata, obje kompanije bile su vrlo suzdržane u svojim odgovorima. Iako nisu komentirali upotrebu sustava u ratnim uvjetima, iz tvrtke LIG D&A ipak su nam opisali njegove mogućnosti.

- M‑SAM II jedan je od operativno najkorištenijih sustava protuzračne obrane srednjeg dometa na tržištu. MSAM‑II je službeno odabrala Uprava za program obrambene nabave (DAPA) Republike Koreje i uveden je u Oružane snage Koreje. Osim toga, niz ugovora za kupce na Bliskom istoku omogućio je da sustav bude u upotrebi u inozemstvu, pokazujući njegovu relevantnost na međunarodnom tržištu. Baš ta provjerenost sustava u operativnim uvjetima ističe se kao konkretna prednost u usporedbi s konkurentskim sustavima iste klase.

U tehničkim aspektima, MSAM‑II koristi AESA radarski sustav koji istodobno može otkriti i pratiti niz prijetnji, uključujući balističke rakete, zrakoplove i krstareće rakete. Budući da je MSAM‑II montiran na vozila, također se može brzo rasporediti i premjestiti, što je jasna prednost u odnosu na sustave protuzračne obrane na fiksnim lokacijama. LIG D&A integrira sustav za M‑SAM II, što znači da kompanija ne dostavlja samo oružje, već i kompletni paket koji uključuje integraciju sustava, trening operatora i integriranu logističku podršku tijekom cjelokupne upotrebe sustava - kažu iz kompanije, navodeći da je takav pristup "ključan za dugoročna partnerstva i operativnu spremnost".

Bi li ga ponudili Hrvatskoj?

Pitali smo potom obje kompanije imaju li ikakve namjere M‑SAM sustav u nekom trenutku ponuditi i Hrvatskoj te kolika bi cijena tog sustava bila - na primjer, pisalo se da su Emirati jednu bateriju M‑SAM II sustava platili 350 milijuna dolara. Iz obje tvrtke nisu htjeli komentirati ništa vezano uz potencijalne kontakte s hrvatskim Ministarstvom obrane, uz to da su iz Hanwhe dodali da je takav tip razgovora/ugovora općenito povjerljiv, ali također su napomenuli da su "spremni pružiti podršku za obrambene potrebe NATO‑saveznika, uključujući i Hrvatsku".

Trenutno je vrlo teško odrediti iznos po bateriji (bitnici) jer u cijenu osim lansera vjerojatno ulaze i radari, kontrolne stanice, određena projektila presretača te integrirana logistička podrška koja uključuje trening, rezervne dijelove i infrastrukturu potrebnu za održavanje. Ukratko, riječ je o paketu čiji se detalji dogovoraju direktno s državama pa se ovisno o tome prilagođava i ukupna cijena.