Francuska se namjerava zalagati za trajni mehanizam izdavanja obveznica kojim bi se pokrivao zajednički dug u Europskoj uniji za poticanje ulaganja u inovacije i projekte koje države ne mogu same financirati, rekao je ministar financija Bruno Le Maire za Le Parisien. Prema njegovim riječima, francuski predsjednik Emmanuel Macron objavit će, "sljedećih tjedana", najinovativnije sektore za koje je potrebno takvo financiranje.
"Uska suradnja s našim europskim partnerima od vitalnog je značaja. Za najveća ulaganja, posebno u energetsku tranziciju, predlažemo da model zajedničkog izdavanje obveznica kojima bi se pokrivao dug, a koji se koristi za Fond za oporavak, za koji je predviđeno 750 milijuna eura, postane trajni europski sustav financiranja", rekao je Le Maire.
Utjecajni francuski ministar financija dao je do znanja da bi inicijativa bila strukturirana tako da obvezuje vlade na ograničavanje potrošnje, dakle "veću odgovornost kad je riječ o javnoj potrošnji" koja bi se odnosila na svaku članicu EU.
Pariz obnavlja ideju koja je u prvi plan iskočila tijekom globalne financijske krize kad se predlagalo izdavanje euroobveznica kako bi se pomoglo zemljama koje su zapale u financijske probleme te su nailazile na prepreke u financiranju suverenog duga.
Rezervirane sjeverne članice
Osim Irske, većina tih zemalja pripadala je članicama s juga (Portugal, Španjolska, Grčka, Italija). Ideju su tada pokopali Nijemci, prije svega tadašnji ministar financija Wolfgang Schäuble.
Kad je počela rasprava o Fondu EU za oporavak, sjeverne su članice bile izuzetno rezervirane prema ideji obveznica za koje jamči Europska komisija, ali su ipak pristale pod uvjetom da se jamči da je riječ o jednokratnom potezu koji se neće širiti. Tvrde da je za njihovu javnost neprihvatljivo da sjever prihvati odgovornost za dugove juga. No, izdavanja obveznica EU je postalo pravi hit na globalnim financijskim tržištima pa su na tom valu pali prinosi na obveznice Grčke i Italije. Ova prva, najteže pogođena globalnom krizom, nedavno je izdala obveznice s negativnim prinosom.
Pakt o stabilnosti
Finska je bila među posljednjim državama koje su ratificirale odluku o zajedničkom dugu, a borba u parlamentu je bila dugotrajna i popraćena porukama da to mora biti slučaj bez presedana. Poseban će problem na tom planu biti Njemačka, koja je u predizbornoj kampanji.
U njemački je Ustav 2009. godine, u jeku financijske krize, unesen Schuldenbremse, kočnica duga, kojom je striktno limitiran strukturni deficit na 0,35% BDP-a za saveznu vladu, a 0% za vlade saveznih država. Schuldenbremse je suspendiran zbog javnozdravstvene krize, a stranka Zelenih je ušla u kampanju s idejom da se ta trajno suspendira, što su napali Kršćanski demokrati (CDU). I počela im je rasti popularnost. Dakle, nova njemačka vlada, a ankete sugeriraju da će je ipak voditi CDU, teško će pristati na francuski prijedlog.
Osim toga, Berlin je najavio i da bi trebalo što prije vratiti odredbe Pakta o stabilnosti i rastu EU, koji je također suspendiran zbog pandemije. Pakt traži od članica da im javni dug ne prelazi 60%, a proračunski deficit 3% BDP-a. Talijanski premijer Mario Draghi zagovornik je dulje suspenzije Pakta zbog makroekonomskih i fiskalnih problema - javni dug oko 150% - s kojima se nosi njegova vlada. Zahvaljujući troškovima koje je, u velikoj mjeri, izazvao Silvio Berlusconi.
Za Hrvatsku bi izdavanja zajedničkih obveznica bilo izuzetno korisno jer bi se tako smanjio prinos i na naš dug. Iako je prinos pao, i dalje je dvostruko više od, primjerice, slovenskog.
S druge strane, odredbe Pakta o stabilnosti i rastu su ključni uvjeti za ulazak u Euroskupinu. Hrvatska ih ne ispunjava, nije ni prije krize, pa bi nam njihova suspenzija otklonila prepreke za ulazak u krug zemalja koje koriste euro.