RIM - Talijanska se vlada u četvrtak sastala u Kalabriji, u Reggiu, da bi tom teatralnom gestom bjelodano pokazala kako ne kani tu oblast prepustiti 'ndrangheti, mjesnoj mafiji koja postaje snažnija od sicilijanske Cose nostre. Tom gestom vlada i nehoteć pokazuje da mafiju smatra ozbiljnom konkurencijom, ozbiljnijom negoli mafija smatra državu.
Uostalom, i lani je ukupna talijanska mafija ojačala svoju poziciju kao najjača tvrtka u Italiji. Dok ostatak privrede grca u krizi, mafijaške organizacije su u 2009 povećale svoju ilegalnu zaradu za barem 8 posto – tvrdi u svojoj redovitoj godišnjoj izvijesti Confesercenti, utjecajna Konfederacija talijanskih trgovaca.
Po njezinoj računici, talijanske mafije su lani obrnule 135 milijardi eura, pri čemu je čista zarada iznosila enormnih 70 milijardi eura (više od pola bilijuna kuna). Naravno, bez plaćanja ikakvih poreza državi (ali uz pregledno „socijalno osiguranje“: mafije redovito plaćaju mjesečnu naknadu obiteljima svojih podložnika koji su zaglavili u zatvoru, a i udovicama i djeci svojih članova poginulih u operacijama za račun i po zapovijedi mafije).
Država se bori, pa je u posljednjih godinu i pô dana zaplijenila 7,5 milijardi eura (od toga 1,2 milijarde Matteu Messini Denaru, vjerojatnome prvom čovjeku Cose nostre) – ali to je samo 10 posto „čiste“ zarade, rizik koji Cosa nostra može podnijeti, makar nerado i uz grčevitu borbu.
Upravo radi zarade mafije krše zakon vrtoglavim ritmom od 1300 kaznenih djela dnevno (gotovo svaku minutu po jedno). Pitanje je koliko su policije i sudstvo opremljeni pratiti taj ritam zločina.
Rast mafije je dijelom „zasluga“ sve jače nezaposlenosti, koja otvara dodatni prostor radu „na crno“ i inoj „sivoj ekonomiji“, te gura sve veći broj mladih mafiji u naručaj.
Glavni je izvor i dalje šverc droge i oružja (koji je obrnuo 67 milijardi eura, sa „čistom“ zaradom od 25 milijardi). Kriza je osobito ojačala lihvu kao mafijašku djelatnost, kojom je samo od trgovaca lani izvukla 20 milijardi eura iz blagajni oko 200.000 trgovaca, tvrde Confesercenti. Tu su mafiji snažno pomogle banke, koje – netom spaze trgovca ili obrtnika u nevolji – zatvaraju slavinu i protestiraju dugove, da osiguraju sebi profit, umjesto da pomognu onome čijim su novcem dotad jačale. Još 4 milijarde donio je rackett.
Samo s 24 milijarde eura od lihve i racketta moglo bi se otvoriti 20.000 radnih mjesta, osobito na Jugu, objašnjava Marco Venturi, predsjednik Confesercentija.
Banke, dapače, otvaraju svoja vrata „opranom“ kapitalu mafije, držeći se Vespazijanove maksime da „novac ne smrdi“ – a mafije su i tako sve nazočnije i na Burzi, zahvaljujući stalnom dotoku kapitala, „živoj lovi“, kojim utječu i na opće financijske tokove u Italiji.
Četiri su glavna područja gdje mafija investira i operira pod prividom legalnosti: graditeljstvo (osobito državne koncesije), trgovina (osobito veliki trgovački centri), autoprijevoz, te igre na sreću i klađenje.