Maria Tambo dosegnula je kritičnu točku. Bila je uplašena i očajna. Djeca su joj gladovala. Morali su napustiti Limu.
Tambo je sa svojim kćerima u glavni grad Perua stigla iz seoca u Amazoniji kako bi njezina 17-godišnja kćer Amelie mogla postati prva članica obitelji koja će upisati fakultet. Amelie je bila osvojila prestižnu stipendiju za studiranje u Limi. Planirali su unajmiti malu sobu i pomoći Amelie da se situira. Maria bi se zaposlila u restoranu.
Međutim, kada je Covid-19 stigao u Peru, država je stala. Kako više od 70 posto Peruanaca radi u neformalnoj ekonomiji, Tambo je vrlo brzo ostala bez mogućih poslova jer je država uvela strogu karantenu. Nakon dva mjeseca karantene, obitelj Tambo ostala je bez novca za plaćanje smještaja i hrane. Maria se odlučila vratiti u njihovo rodno selo u regiji Ucayali koja je od Lime udaljena 563 kilometra. Da bi situacija bila teža, javni prijevoz nije radio zbog karantene. Pješačenje je za Mariju bila jedina opcija. "Svjesna sam opasnosti u koju stavljam svoju djecu, ali nemam izbora", rekla je za CNN. "Ili ću umrijeti putem ili ću umrijeti od gladi."
Novinar CNN-a Guillermo Galdos susreo se 40-godišnjom Tambo preko WhatsApp grupe u kojoj je tisuće Peruanaca raspravljalo o tome kako bi napustili Limu i vratili se svojim kućama. "Kuću nisam napustila otkad je vlada proglasila karantenu", rekla je Tambo za CNN. "No više nisam imala novca."
Tambo je Galdosu dopustila da je slijedi na putu do kuće te da ispriča njezinu priču, kakva god ona bila.
Tambo i njezine kćeri Limu su napustile početkom svibnja. Maria je na licu nosila zaštitnu masku, a na leđima sinčića Meleca i šareni ruksak s malim srcetima. Amelie i sedmogodišnja Yacira hodali su pored nje i nosili svoje ruksake. Ružičasti medvjed visio je s Yacirinog ruksaka. Obitelj Tambo nije bila sama. Tisuće Peruanaca pravilo im je društvo na cesti. Svi su bježali od pandemije i gubitka prihoda. Njihovo epsko putovanje, duž prašnjavih cesta, željezničkih tračnica i mračnih seoskih cesta, odvest će obitelj Tambo kroz visine Anda i prašume Amazonije - opasno putovanje za ženu koja putuje s troje djece.
Putem ih je pratila i nesnosna vrućina, međutim obitelj Tambo nije odustala. Jedva da su imali hrane i pića, a Maria je bila izrazito emotivna. Plakala je dok je pjevušila Melecu: "Nema puta, moraš ga napraviti svojim hodom."
Bilo je trenutaka kada su im stranci davali hranu, a povremeno bi ih netko i povezao određeni dio puta. Maria i njezine kćeri uglavnom su hodale. Kada su trećeg dana došli u Ande, na nadmorsku visinu od 4.500 metara i među rijedak zrak, jedan ih je kamiondžija povezao i dao im je hrane. "Toliko sam puno hodala", rekla mu je Maria koja je jedva zadržavala suze radosnice. Bila je to kratka pauza za umorne tabane obitelji Tambo. "Šake moje kćeri postepeno su postajale sve ljubičastije. Mislila sam da neće uspjeti", dodala je.
Obitelj Tambo putem je morala proći u policijske kontrolne točke koje su ustanovljene kako bi se onemogućilo da zaraženi iz Lime, epicentra virusa u Peruu, bolest šire u ruralna područja. Kada je Maria s djecom stigla u San Ramon, netom prije samog ulaska u džunglu, policija ju je zaustavila i ispitala. "Ovdje ne možete proći s djecom", rekao joj je policajac. "Vraćam se na svoju farmu u Chaparnaranju, gdje već tjedan dana boravim."
To je bila laž. Policajcu nije mogla reći da je dolazila iz Lime. Da mu je to rekla, ne bi mogli nastaviti svoje putovanje. Izmorena je majka ustrajala. "Radila sam što je trebalo da preživim", rekla je Tambo CNN-u. Virusa su se manje bojali od smrti zbog gladi. Nakon sedam dana i noći te 483 kilometra puta, Tambo i njezina djeca stigli su u regiju Ucayali. Njihov težak put, međutim, nije bio gotov. Naime, u Ucayalu se nije moglo ući zbog karantene. "Što bi se dogodilo kada bi zaražena osoba ušla među nas? Kako bismo pobjegli?", rekao je jedan od starješina autohtonog naroda Ashaninka koji spomenutu regiju zove domom. "Jedini respirator koji imamo je zrak, a naša klinika nema ništa za borbu protiv virusa."
Tambo nije planirala odustati. Nakon pregovora s lokalnim vođama, Mariji i njezinoj djeci dopušten je odlazak kući, ali samo pod uvjetom da se izoliraju na 14 dana. Obitelj je kući stigla po noći. Njihovi su im psi potrčali u zagrljaj. Maria je pala na koljena i počela jecati. Zahvalila se Bogu jer ju je doveo kući. Psi su za to vrijeme veselo mahali repovima i njuškali malog Meleca. Dok je Maria ridala, njezin suprug Kafet i svekar izašli su iz tame. Bi li su veseli, ali su držali distancu. Nitko se nije dodirivao. Nije bilo zagrljaja zbog virusa. "Bilo je jako teško, patili smo se", rekla im je Maria kroz suze. "Ne želim se više vraćati u Limu. Mislila sam da ćemo kćeri i ja tamo umrijeti."