Makedonija danas čeka. Ali ne rješavanje spora s Grčkom oko imena kao uvjet za prijem u NATO i EU. To više nije u trendu. Čeka novu vladu. Ili možda nove izvanredne izbore. Čeka opet, podijeljena i uzduž i poprijeko, i socijalno i politički i ekonomski i medijski i etnički.
I dok čekaju, građani ili idu na posao za prosječnu plaću od oko 350 eura, koja često kasni, ili idu u zavode za zapošljavanje kako bi podnijeli prijavu koja ne smije kasniti. Ostali su manjina, s četveroznamenkastom plaćom u eurima ili mirovinom koju je država nekoliko puta povećala za po devet eura.
I tako dan za danom. Na posao autobusom ili modernim dvokatnim londonskim autobusima “Made in China”, i to obavezno uz jutarnje vijesti: hoće li predsjednik Gjorge Ivanov dati mandat za sastav nove vlade lideru opozicije, socijaldemokratu Zoranu Zaevu, i njegovu novom partneru Aliju Ahmetiju iz najveće albanske stranke DUI ili će i dalje štititi državne interese od njihove, kako kažu u vladajućoj stranci VMRO-DPMNE bivšeg premijera Nikole Gruevskog, “antimakedonske platforme iz Tirane, koja znači promjenu imena, himne i zastave Makedonije i koja proglašava albanski jezik službenim u cijeloj Makedoniji”.
Ali, moraš promijeniti stanicu nekoliko puta kako bi sam došao do pravog zaključka je li Zaev prodao, a Gruevski opljačkao Makedoniju, jer osim nekoliko medija, svi su ostali u braku s nekom strankom i stranački podijeljeni oko svega: od Trumpa i Putina, preko megalomanske potrošnje državnog novca pa sve do popova, paprika za ajvar i LGBT populacije.
I tako balkanska tragikomedija ide dalje: politika je podijelila medije, narode, glazbenike, učitelje, glumce, djecu. Mnogima je, umjesto vlastitog rasuđivanja, usadila političke platforme: jednima milom, drugima silom, trećima nacionalizmom, četvrtima zapošljavanjem... Zbog toga mnogi makedonski građani još uvijek piju kavu od 1,5 eura u “makedonskom” dijelu Skoplja ili jedu deset ćevapa za dva eura u “albanskom” Tetovu.
Dijele oni i račun od 25 eura za ohridsku pastrvu dok kukaju da je plaća mala za ljetovanje u Turskoj pa će morati u Grčku ili na Ohrid. Samo što će to biti između dva stranačka skupa na kojima će svatko sa svojim suborcima u brendiranoj odjeći iz Soluna i s transparentima o suživotu, EU vrijednostima i socijalnoj sigurnosti prošetati pokraj gladne djece primorane da prose.
Ali, tu su i oni drugi kojima ne smeta da njihova djeca nauče albanski jezik ili ako im sin dovede snahu katolkinju, ako im dijete u školi sjedi pokraj Roma ili ako kupuju kod prodavačice s maramom na glavi.
Njima smeta što su primorani tražiti bugarske EU putovnice kako bi se odselili zajedno s liječnicima i IT inženjerima, njima smeta što su Skoplje i Tetovo među najzagađenijim gradovima u Europi i što ih traže stranačke knjižice da bi dobili posao. Kažu da im smetaju korumpirani suci, nereformirano državno zdravstvo, batine na utakmici, predsjednici kućnih savjeta koji imitiraju svog političkog idola, “bijesni” automobili lokalnih mafijaša, mjesečne režije od najmanje 100 eura, velikoalbanski iredentizam, grčki šovinizam, vjerski radikalizam, lažni prijatelji i licemjerni političari koji drže figu iza leđa čak i kad se križaju ili klanjaju.
I tako od jutra. U svakom gradu i selu iz kojega mladi još nisu otišli u gastarbajtere, na svakom putu koji vodi do inozemnih investicija s domaćim subvencijama, do svakog turističkog mjesta sa subvencioniranim turistima.
Do novih vijesti o prosvjedima vlasti i opozicije i do još jedne želje da nova politička borba za suživot ne uništi stari merak za čaj s Ahmetom i Milutinom u Staroj čaršiji.
U nastavku pogledajte fotoreportažu stalne suradnice Jutarnjeg, fotoreporterke Maje Zlatevske.
