Velika svemirska avantura Felixa Baumgartnera, koji je svojim ludo hrabrim skokom s visine od 39 kilometara fascinirao čitav svijet, još je jednom potvrdila koliki se točno marketinški genij skriva u liku Dietricha Mateschitza , vlasnika glavnog sponzora projekta - Red Bulla.
Prema procjenama stručnjaka, projekt Red Bull Stratos mogao bi postati najuspješnija marketinška kampanja u povijesti, a čini se da je milijarder podrijetlom iz Dikla otvorio i sasvim novi trend: reklamno sponzoriranje znanosti i medicine.
Ulaganje od oko 23 milijuna eura, koliko je navodno koštao Felixov skok, Red Bull bi mogao višestruko vratiti i za nekoliko desetaka milijuna eura povećati svoj godišnji prihod, koji je 2011. iznosio 4,3 milijarde eura.
Genijalnost Red Bull Stratosa leži u činjenici da je Mateschitz uspio nadići sva ograničenja sportskog marketinga i umjesto da kupuje oglase ili sponzorstva koja će se utopiti među desecima drugih, stvorio je svoj vlastiti događaj - i to nenadmašno jedinstven - pa ga plasirao u svijet koristeći do maksimuma sve prednosti društvenih mreža.
Filozofija je to na kojoj je, uostalom, i sagradio svoje poslovno carstvo i stekao bogatstvo od procijenjenih 4 milijarde eura. Naime, ne zaboravimo da je sav taj novac zarađen samo na jednom jedinom proizvodu, koji je zapravo ništa više od vode, šećera, kofeina i taurina. I puno, puno pametne reklame.
Ambicije sve veće
Kako su rasli prihodi na energetskom napitku Red Bull, tako je krenuo i Mateschitzev ambiciozniji marketing. Prvo preko ekstremnih sportova - skokovi sa stijena, BMX utrke, skijanje, letenje, skateboarding, brdski biciklizam... a popis sportaša koje Red Bull sponzorira i događaja na kojima se reklamira je, čini se, beskonačan. No, ključno je bilo to što je Mateschitz osim klasičnog sportskog marketinga odlučio igrati i na druge karte.
Kupio klubove
Prva je kupovanje klubova. Danas je vlasnik čak dvije Formula 1 momčadi (Torro Rosso i Red Bull Racing, koja je osvojila posljednje dvije titule i na dobrom je putu da ove godine osvoji treću uzastopnu); nekoliko nogometnih klubova (Red Bull Salzburg, New York Red Bulls, Red Bull Ghana, Red Bull Brasil i Red Bull Leipzig); hokej momčadi Red Bull Salzburg te Red Bull München; NASCAR momčad Team Red Bull. Primijetit ćete da sve ekipe u nazivu imaju Red Bull, jer je Dietrich prokljuvio da sportski komentatori u prijenosima najčešće izgovaraju upravo imena klubova. Svugdje je sa sobom donio novac i napredak.
- Osim zagriženih navijača kojima se nije svidjela njegova ideja promjene boje dresova u boje Red Bulla, svi drugi su promjenu dočekali s oduševljenjem. Spasio je klub, od kluba sa sredine tablice doveo ga je na prag Lige prvaka, napravio moderan sportski centar, renovirao stadion, uvjeti su sada nevjerojatni. Inače je ljubazna osoba, sasvim normalna, a čuo sam i da je pomogao svima koji su od njega tražili pomoć - prisjeća se današnji trener NK Šibenik Goran Tomić koji je igrao u Salzburgu kada je Mateschitz kupio klub.
Stvaranje događaja
Druga metoda oglašavanja s povećanom vrijednosti bila je ista ona koja je naposljetku iznjedrila Red Bull Stratos - stvaranje novih sportskih ili metasportskih događaja, poput Red Bull Flugtaga, u kojemu može sudjelovati svatko tko je kadar sagraditi letjelicu u kućnoj radinosti i u njoj se survati niz liticu. Ili Red Bull Crashed Ice, gdje se po ledenoj stazi nalik onoj za bob utrkuju klizači, te Red Bull Air Racea, adrenalinske utrke sportskih aviona. Popis njihovih igara je podulji: Red Bull Paperwings (natjecanje papirnatih aviona), Red Bull BC One (breakdance), Red Bull Drifting (“šlajdranje” autima), Red Bull Trolley Grand Prix (utrke improviziranih kolica) i mnogi drugi.
Vlasnik Titova aviona
Mateschitz je kupio i nekadašnju austrijsku Formula 1 stazu A1-Ring i preimenovao je u Red Bull Ring, osnovao je izdavačku kuću (jeste li sumnjali - Red Bull Records), a ima i vlastitu flotu zrakoplova, u kojoj je i Douglas DC-6B kojim se nekada vozio Josip Broz Tito.
Unatoč silnom bogatstvu, Mateschitz je vrlo privatna osoba, živi uglavnom u Salzburgu i ponekad na otoku Laucala nedaleko od Fidžija, koji je kupio od obitelji Forbes za 8,5 milijuna eura. Nije oženjen, ima jednog sina, a da se ne bi pojavljivao u trač-novinama Seitenblicke, jednostavno ih je kupio.
Pićem izliječio jet lag i zgrnuo bogatstvo
Mateschitzeva priča počela je 1944. godine u štajerskome mjestu Sankt Marein im Mürztalu, gdje je rođen u hrvatskoj obitelji osnovnoškolskih učitelja koji su se ubrzo nakon toga razveli. Kao i mnogi drugi biznis genijalci, nije baš bio “navudren” na školu, deset mu je godina trebalo da završi fakultet. Radio je prvo za Unilever, potom za proizvođača zubnih pasta Blendax, a na putu u Tajland 1982. godine uspio je jet lag izliječiti lokalnim pićem koje se zvalo Krating Daeng (na tajlandskom, pogađate, crveni bik). Poduzetni Dietrich povezao se s vlasnikom trgovine Chaleom Yoovidhyjem i nagovorio ga da 1984. godine ulože po pola milijuna američkih dolara pa da piće s angliziranim nazivom Red Bull i dodatkom ugljičnog dioksida izbace na zapadno tržište.
Vrijedi podsjetiti na to da, iako je danas tržište preplavljeno sličnim pićima, tada jednostavno nije postojalo. Počeli su 1987. godine s Austrijom, a od samog starta Mateschitz je krenuo sa svojom verzijom gerila-marketinga: odmah je profilirao Red Bull kao cool piće za novu generaciju, nije išao na klasično oglašavanje, nego je radije sam priređivao partyje na kojima se pilo njegovo energetsko piće (uglavnom pomiješano s alkoholom).
Dijelio je kartone pića po fakultetima i stvarao umjetni “hype” oko Red Bulla ograničavajući ponudu, jer je u prve dvije godine prodavao milijun limenki i nijednu u više. Nakon toga je preplavio tržište, a prodaja je odletjela u nebo. Prve zemlje nakon Austrije bile su Mađarska i Slovenija, a potom se pod sloganom “Red Bull daje ti krila” Mateschitz proširio cijelim svijetom.
Do dana današnjeg u većini zemalja drži većinu tržišta energetskim pićima, ponegdje i do 80 posto.