Ruske vlasti još u lipnju počele su pozivati stanovnike Mariupolja na povratak u grad uništen u ruskoj opsadi. Oksana je od lipnja čekala na povratak u rodni grad iz prognaničkog smještaja pored ruskog grada Pskov. U kolovozu su vlasti objavile da je sve spremno za povratak. Sljedećeg jutra nekoliko je autobusa krenulo s Modrih jezera za Pskov. Tamo su ljudi prebačeni u vlak za Rostov na Donu, a odatle ponovno u autobuse za Mariupolj.
Volonterka Diana Ramazova kaže da su dali sve da odvrate Ukrajince od povratka, jer je opasno, no ljudi se žele vratiti kući. Ruske vlasti nagovaraju Ukrajince na povratak: izbjegli se boje da, ako se brzo ne vrate, neće dobiti novac za obnovu uništenih kuća i stanova.
Ukrajinski mediji početkom rujna pisali su o organiziranom povratku stanovnika Mariupolja: navodili su da proruske vlasti žele što više glasova za referendum o otcjepljenju.
Nezavisnim volonterima ograničen je pristup organiziranom smještaju Ukrajinaca na teritoriji Rusije, navodi ruski nezavisni portal Meduza. Njihovi novinari razgovarali su s dvjema volonterkama, koje govore o teškoćama povratnika u Mariupolj. Većina kuća uništena je u ratu, ljudi se vraćaju jer vjeruju da će dobiti novac za obnovu. Volonterka Natalia iz Helping to Leave, organizacije koja evakuira ljude iz Ukrajine u Europu kaže da ne bi trebalo vjerovati okupacijskim vlastima: te iluzorne naknade, koje vrlo vjerojatno nitko neće platiti, nisu vrijedne rizika povratka u razrušeni grad, ističe ona.
U ožujku je gradsko vijeće Mariupolja izvijestilo da je ruska vojska uništila 80 posto stambenog fonda. Rusija kaže da 20 posto nije moguće popraviti, ali obećava da će obnoviti većinu grada do 2024.
Volonterka Julija kaže da je ruska televizija nekoliko mjeseci ponavljala kako se vraća život u grad. "Nitko ne može pobijediti TV. S tim se ne može nositi niti jedan volonter, tu ni zdrav razum ne pomaže", kaže Julija. Svi prognanici iz Mariupolja na području Pskova apsolutno su sigurni da u Mariupolju sve cvjeta. Pokušavali smo ih puno puta uvjeriti da je prerano, da tamo nije sigurno, da nema vode, struje. A oni kažu: "Na TV-u su rekli da ima", prenosi Natalija.
Volonterka Larisa kaže da Ukrajinci iz Mariupolja s kojima je razgovarala ne vide drugi izlaz. Smatraju da u Rusiji nemaju budućnost: puno je umirovljenika, ili onih koji nisu daleko od mirovine. Nitko nije spreman zaposliti ljude u toj dobi. Visokoobrazovanima nude se nekvalificirani poslovi. Žena s dvije diplome radi manikuru. Problem je što je među izbjeglima puno osoba s invaliditetom i drugim problemima, kojima je teško uspostaviti samostalan život. A sad ih ruske vlasti vraćaju u razoren grad.
Život u organiziranom smještaju je težak, prognani primaju sitnu nadoknadu. Puno je pijanih, ljudi koji su izgubili sve piju iz očaja. Stariji jedva čekaju kući: "gdje sam rođen, tu ću i umrijeti", govore. Senilno, komentiraju novinari Meduze.
Ukrajinka Oksana se krajem kolovoza vratila u Mariupolj. Isprva su ona i suprug mislili ostati u Rusiji, ali klima im nije odgovarala. "Navikli smo na toplinu, na činjenicu da je u Mariupolju lokalno povrće i voće vrlo ukusno. Imamo svoj vrt, svašta smo uzgajali. A u Rusiji ima puno uvozne i neukusne hrane", objašnjava Oksana.
Kad je tek stigla u Mariupolj, doživila je šok. Tri tjedna im je trebalo da samo počiste. Jedna od dvije njihove kuće je useljiva. Kad su stigli, nije bilo struje, vode i plina. Nakon tri tjedna dobili su vodu, a nakon mjesec i pol struju. "S vremenom se navikneš na sve. Ni ne primjećujete da je grad razoren", tumači ona. Sin i muž joj rade kao građevinski radnici. Grad više nema centralnog grijanja, problem je opskrba strujm i vodom. Ukrajinski savjetnik gradonačelnika Petr Andruščenko prije dva tjedna rekao je da su mnogi povratnici prisiljeni kuhati na improviziranim štednjacima na ulici, mnogi žive na terasama i u podrumima. Od okupacije krajem svibnja, u Mariupolju je izgrađeno nekoliko novih stambenih zgrada, a do kraja godine ruska vlada obećava dovršiti više stambenih nebodera.
Volonterka Larisa boji se da mnogi stanovnici Mariupola neće preživjeti zimu, jer je puno bolesnih, a u gradu, tvrdi ona, nema lijekova ni doktora. Najveći je strah od mogućeg nastavka ukrajinske ofanzive: što ako ponovo krene rat oko već uništenog grada?