Gundulićevih "Suza sina razmetnog" sjećamo se barem po naslovu iz lektire. Koje donose klasični obrazac mentalnog sklopa patrijarha kojeg obilježava gotovost za oprost grijeha. Arhitektura ruskog sustava vlasti pod Vladimirom Putinom temelji se na (sve)moćnom patrijarhu koji zna što je dobro, a što loše, kako sistem treba biti postavljen te gdje je čije mjesto.
U tako postavljenom svijetu patrijarh će skrbiti za odane članove i kad posrnu, neće ih se odreći. Ali će s druge strane one koji ga izdaju, ili se patrijarhu čini da su ga izdali, kazniti najteže moguće. U ovu drugu skupinu pripada Mihail Hodorkovski, početkom 2000-ih najbogatiji Rus, vlasnik energetske kompanije Yukos, koji je pomislio da smije izazvati Putina na predsjedničkim izborima. Završio je u zatvoru u Sibiru, Yukos je razbijen i podijeljen tvrtkama u državnom vlasništvu. Patrijarh je i u tom slučaju pokazao da je "strog, ali pravedan" pa je Hodorkovskog nakon deset godina zatvora pustio na slobodu.
S druge su strane Viktor Janukovič, vjerni Putinov sljedbenik u Ukrajini, kojemu je pružio azil, a nije s vlasti svrgnuo ni bivšeg predsjednika i premijera Dmitrija Medvedeva, iako ga je lišio premijerske pozicije kad je postalo jasno da njegovo gomilanje bogatstva postaje problem u javnosti. Sada je drugi čovjek Vijeća za nacionalnu sigurnost koji prijeti raspoređivanjem nuklearnog oružja u kalinjingradskoj regiji ako Finska i Švedska krenu put NATO-a.
Krsni kum Putinove kćeri
Utoliko je znakovit slučaj Viktora Medvedčuka, ukrajinskog oligarha s dobrim vezama s Kremljem kojemu je Putin krsni kum kćeri. Prije ruske agresije na Ukrajinu spekuliralo se da bi Medvedčuk mogao biti čelni čovjek proruske vlade nakon rušenja predsjednika Volodimira Zelenskog. Medvedčuk je prije ruskog napada bio u kućnom pritvoru zbog sumnje na izdaju, ali je pobjegao. Ne u Rusiju, što je indikativno, uhićen je 12. travnja. Upravo ovaj element - ne u Rusiju - važan je za razumijevanje Putinove odluke.
The Financial Times navodi da ga je ruska tajna služba FSB pokušala prebaciti u Pridnjestrovlje, odmetnuti dio Moldavije. Predsjednik Zelenski, uvjeren da u rukama ima kapitalca kojim može trgovati, ponudio je da razmijeni Medvedčuka za ukrajinske zarobljenike. Uslijedilo je iznenađenje - Dmitrij Peskov, Putinov megafon, bio je odrješit: "Medvedčuk nije ruski državljanin i nema nikakve veze s posebnom vojnom operacijom", dodajući kako u Kremlju nisu sigurni da "on želi umiješanost Rusije u rješavanju situacije s kojom se suočava".
Koban pogreška
Putinova odluka nije iznenađenje ni otklon od patrijarhalnog modela "čuvati svoje". Medvedčuk je napravio kobnu pogrešku: od klijenta je postao otpadnik. Putin i njega smatra odgovornim za pogrešne procjene uspješnosti "specijalne vojne operacije", kako u Rusiji službeno tituliraju brutalnu agresiju.
Zbog toga su stradali i neki dijelovi FSB-a, o čemu je pisao kolega Vlado Vurušić. Kako je puna kontrola nad Ukrajinom trebala biti krunski dragulj Putinove vladavine, tako su svi koji su doveli do situacije u kojoj će u nekom trenutku vjerojatno morati pregovarati sa Zelenskim ispali iz kruga pouzdanika. Medvedčuk je dopustio i da ga zarobe i tako se potpuno obezvrijedio u očima (sve)moćnog patrijarha. Koji ga više ne želi u svom krugu. A to je najstrašnija presuda koja se može dogoditi. Medvedčuk nije jedini, i dalje je otvoreno pitanje je li milost gospodara izgubio i Sergej Šojgu, ministar obrane.