Osam godina zatvora zahtijeva vatikanski promicatelj pravde (to jest: državni tužilac) Alessandro Diddi za bivšeg predsjednika Zavoda za religijska djela (IOR), to jest „vatikanske banke“, Angela Caloiu (81), i isto toliko za odvjetnika Gabrielea Liuzza, te šest godina za Liuzzova sina Lamberta. Diddi zahtijeva da se prvom dvojcu konfisciraju i 32 milijuna eura koje im je Vatikan već zaplijenio s njihovih računa u IOR-u, te još dodatnih 25 milijuna eura.
Na tih ukupno 57 milijuna eura tužilac procjenjuje ukupnu štetu koju su Caloia i Liuzzo otac nanijeli imutku Države Vatikanskoga Grada odnosno Svete Stolice pronevjerom, recikliranjem i samorecikliranjem (to jest „pranjem“) novca. Liuzzo mlađi nije optužen za pronevjeru.
To je prvi put da Država Vatikanskoga Grada sudi za ekonomsko kazneno djelo. Zahtijevane zatvorske kazne su najviše u više od 30 godina, otkad potpisani novinar izvješćuje iz Rima i Vatikana.
Optužba veli da su Caloia i odvjetnik Liuzzo sami sebi daleko ispod cijene prodavali luksuzne stanove u IOR-ovu vlasništvu, od kojih neke u strogim centrima Rima odnosno Milana. To nisu činili izravno, nego složenim operacijama prodaja i preprodaja preko „kineskih kutija“ ad hoc poduzeća u Luksemburgu i drugim poreznim rajevima, sve dok se nakon više desetina prijelaza iz ruke u ruku navodno neutralnih vlasnika nisu skrasile u njihovi vlasništvu.
Angelo Caloia, dotad ugledni katolički ekonomist i profesor ekonomije na Katoličkom sveučilištu Presvetog Srca u Milanu, bio je IOR-ov predsjednik od 1989, kada je papa sv. Ivan Pavao II smijenio njegova prethodnika nadbiskupa Paula Marcinkusa i protjerao ga u Ameriku, te tako izbavio izvan dosega talijanskog pravosuđa, koje je imalo Marcinkusa štošta pitati o pohrani i „pranju“ novca mafijaške Cose nostre u IOR-u (nezadovoljni mafijaši su u Londonu ubili dotadašnjeg predsjednika milanske katoličke Ambrozijanske banke Roberta Calvija, koji je nađen obješen o londonskom Mostu crnih fratara). Iako doveden kao stručnjak, Caloia nije dočekao nego polovinu drugoga četverogodišnjeg mandata kada ga je 2009 maknuo papa Benedikt XVI i doveo na to mjesto iskusnog bankara Ettorea Gottija Tedeschija iz Opusa Dei. I Gotti Tedeschi je maknut 2014 u mutnim okolnostima, ali bez veze sa slučajem za koji Caloia sada čeka presudu.
Caloia je ostao povezan s Katoličkom crkvom. U Milanu mu je bila povjerena Veneranda fabbrica del Duomo, poduzeće koje održava i restaurira impozantnu milansku Stolnicu. Odatle se povukao tek 2014, kada je protiv njega otvorena istraga za pronevjeru. Proces je otvoren u svibnju 2018 i vukao se dvije i pô godine, pošto je papa Frane naredio da neovisna revizorska kuća pretrese sve IOR-ove papire i transakcije.
Presudu je predsjednik vatikanskoga Državnog sudišta Giuseppe Pignatone najavio za 21 siječnja sljedeće godine.
U međuvremenu je Sveta Stolica - oparena skandalima - ovih dana provela neke reforme i najavila nove. Na primjer, fondovi kojima je dosad raspolagalo papinsko Državno tajništvo, uključujući „Petrov novčić“ (obol vjernikâ iz svega svijeta za Papina osobna milosrdna djela), prelaze u nadležnost Uprave za imutak Apostolske Stolice (APSA), a autonomna ombudsmanska Agencija za financijsko informiranje (AIF) postaje Uprava za financijski nadzor i informiranje (ASIF).