U pariškim je barovima jučer bilo teško pronaći slobodan stol. Nitko od gostiju i konobara s kojima sam razgovarao ne poznaje Milka Jozića, 47-godišnjeg belgijskog državljanina hrvatskih korijena koji je s djevojkom ubijen na koncertu, a navodno je posljednjih mjeseci živio nedaleko od dvorane u kojoj se dogodio najkrvaviji masakr u Francuskoj nakon Drugog svjetskog rata.
“Francuska se suočava s Islamskom državom”, veliki je natpis kojim ulični prodavač novina pokušava privući kupce i to mu očito dobro polazi za rukom jer ljudi stoje u redu ispred njegova štanda nedaleko od Bataclana.
Na aveniji Voltaire otvoren je centar za psihološku pomoć osobama koje na bilo koji način pate zbog terorističkog napada. Na izlazu iz zgrade susrećem sredovječnog muškarca koji se predstavlja kao Philippe i otkriva kako je nekoliko njemu bliskih ljudi bilo u Bataclanu za vrijeme napada.
Potražio je pomoć jer se teško nosi sa strahom koji mu se u kosti zavukao još u siječnju, kad su teroristi pobili članove redakcije satiričkog časopisa Charlie Hebdo.
Spuštene su rolete na restoranu Le Petit Cambodge i susjednom baru hotela Carillon na čijim su terasama zlotvori ubili najmanje 12 gostiju. Hotel je zatvoren, i tu miriše vosak svijeća.