Prošlo je više od dva tjedna od jednog od najrazornijih napada na ruske snage, a obitelji i prijatelji još traže odgovor na pitanje jesu li njihovi najmiliji živi ili mrtvi.
Rusija je, naime, odlučila da neće objaviti popis najmanje 89 poginulih ruskih vojnika i još nekoliko desetaka ranjenih jer bi to navodno dovelo u opasnost članove obitelji žrtava.
Udar na okupirani ukrajinski grad Makijivku dogodio se prvi dan ove godine. Bila je minuta iza ponoći 1. siječnja, kad su četiri ukrajinske rakete pale na strukovnu školu u rudarskom gradu Makijivki, koju je ruska vojska pretvorila u vojarnu za novomobilizirane trupe.
Nekoliko sati kasnije, vojnici iz obližnje vojarne dovezeni su na mjesto udara. Tražeći tijela u ruševinama, 27-godišnjak koji je bio električar, prije nego što je mobiliziran, rekao je da je izgubio pojam o vremenu dok su se gomilali deseci leševa. Ruski ratni blogeri imaju teoriju da je u napadu bilo najmanje 200 mrtvih, a ne 89, kako tvrde ruske vlasti.
- Nisam razmišljao ni o čemu, samo o tome kako smo završili u ovoj zbrci - prisjetio se 27-godišnji vojnik, prenosi Wall Street Journal. "Nemamo morala, samo strah i stalni stres. Ovo nije naš rat. Samo pokušavamo preživjeti."
Većina poginulih ruskih vojnika u tom napadu rodom je iz regije Samara na jugozapadu Rusije. Brojni Samarci posljednja dva tjedna očajnički pokušavaju doći do informacije o rođacima.
- Tražila sam informacije o svom rođaku. U uredu za novačenje su mi rekli da je obavljao dužnost tog dana. "Čekajte vijesti", to je sve što su dodali - rekla je 36-godišnja žena rodom iz Samare, koja svakodnevno zove zdravstvene ustanove i pita je li njezin rođak primljen u bolnicu.
Internetska peticija
Tridesetšestogodišnja Ruskinja rekla je da se protivi ratu i da nikad nije glasala za ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Ali, na pitanje kako se osjeća u vezi s mobilizacijom svog rođaka, rekla je: "Nisam imala reakciju. Bio je pozvan pa je morao otići. Naš pradjed i prabaka prošli su Drugi svjetski rat. U obitelji nije bilo kukavica".
Napad je izazvao strah kod Samaraca, ali rijetki se u toj regiji otvoreno opiru Putinovoj težnji za ratom.
Guverner regije Samara, Dmitrij Azarov, potvrdio je da ima mrtvih i ranjenih vojnika iz njegove regije dan nakon udara i pozvao rodbinu da se obrati lokalnim uredima za novačenje za više informacija. Nakon nekoliko dana, počele su se objavljivati osmrtnice, a rođaci poginulih digli su buru u grupama na društvenim mrežama.
Kao odgovor, regionalni vojni povjerenik Samare, Aleksej Volodin, 10. siječnja rekao je da popis mrtvih i ranjenih vojnika neće biti objavljen jer bi to omogućilo "stranim obavještajnim agencijama da identificiraju i provode provokativne mjere protiv rodbine vojnog osoblja". Internetska peticija koja poziva vlasti da objave imena dosad je prikupila više od 50.000 glasova.
Mračna slika života na prvoj liniji
Među poginulima u novogodišnjem udaru bio je Andrej Jumadilov, 47-godišnji otac dvoje djece iz Samare, koji je bio protiv rata, rekao je njegov prijatelj. Jumadilov, koji je radio kao zavarivač na naftnim i plinskim poljima, primio je poziv za vojnu službu jesenas. Umjesto da pobjegne iz zemlje, bespogovorno je poslušao naredbu.
- Došli su k njemu doma i uručili mu poziv koji je on poslušno prihvatio - rekao je njegov prijatelj - Bio je jedan od najpoštenijih ljudi koje sam poznavao. A možda čak i naivan, jer nije ni razmišljao o izbjegavanju službe.
Dvojica prijatelja posljednji su put razgovarala dva tjedna prije udara, prisjetio se, rekavši da je Jumadilov zvučao potišteno i oslikao mračnu sliku života na prvim linijama.
- Mnogi ne razumiju za što nam ovo treba, zašto su svi ti ljudi poslani da umru. Jer, u stvarnosti, nas nitko nije napao, ma što nam pokušavali reći - dodao je prijatelj poginulog ruskog vojnika.
Rusko ministarstvo obrane optužilo je svoje vojnike da su korištenjem mobitela otkrili položaj ruskih trupa i omogućili dosad najsmrtonosniji ukrajinski napad od početka rata.
No, pojedini prokremaljski čelnici odbacili su izvještaj ministarstva obrane, ističući da ruska vlada pokušava time prebaciti krivnju s vojnih zapovjednika na vojnike. Ključna je greška bila, smatraju ruski vojni blogeri, raspoređivanje brojnih novomobiliziranih vojnika u malom prostoru, i to u blizini skladišta streljiva koje je eksplodiralo u napadu na grad Makijivku.