‘MRZE ME OBJE STRANE‘

Misteriozni slučaj ruske novinarke koja je digla glas protiv rata: Je li sve orkestrirao Kremlj?

‘U Rusiji me nazivaju britanskim špijunom i izdajnicom, a ukrajinske građane uvjeravaju da sam agent FSB-a‘

Marina Ovsjanjikova i njezin prosvjed na televiziji

 AFP

U nepoznatoj prostoriji tajne policijske prostorije duboko u prostorima izložbenog centra u Moskvi, ruski policajac ponudio je Marinu Ovsjanjikovu čajem.

- Iz nekog razloga nisam se bojala. Danas bih možda reagirala drugačije - prisjetila se u telefonskom razgovoru s novinarom Politica. U tom je trenutku 43-godišnja urednica ruske propagandne televizijske mreže Channel One već satima saslušavana, odgovarajući na ista pitanja. Bila je umorna, gladna i žedna. Prethodne večeri, oko 21 sat i 30 minuta 14.ožujka, upala je u studio glavne informativne emisije Vremya noseći ogrlicu s ukrajinskom i ruskom zastavom i posterom na ruskom "Zaustavite rat! Ne vjerujte propagandi! Ovdje vam lažu!" dok je na engleskom vikala "Ne ratu! Rusi su protiv rata! Zaustavite rat, ne ratu, ne ratu, zaustavite ga!".

Popila je čaj

Na nekoliko trenutaka njezine su poruke odaslane u stotine tisuća domova diljem Moskve i Središnje Rusije, no kamera je tada isključena. Ovsjanjikova je pritvorena, odvedena je u policijsku postaju unutar golemog televizijskog kompleksa Ostankino, nakon čega je od strane obavještajnih službi prebačena na tajnu adresu. Naknadno je otkrila da je više od 14 sati provela u tajnoj ćeliji moskovske Izložbe Nacionalne ekonomije, golemom kompleksu koji je poznat i kao VDNKh, gdje je prošla pravu torturu. Nakon saslušanja koje je trajalo beskrajno, jedan od istražitelja ponudio joj je čaj i hranu.

Popila je čaj.

Dok druge posjetitelje kompleksa dočekuje 23-metarska skulptura koja prikazuje radnika i kolhošku ženu, kao i razni drugi predmeti iz sovjetske ere, Politico piše kako je Marina ovaj relikt prošlosti iskusila sasvim drugačije, duboko ispod zidina velebnog zdanja.

- Tražili su me odvjetnici, tražili su me svi novinari. Tražili su me u Ostankinu, gdje je velika policijska postaja, no nitko nije znao za ovo tajno mjesto. To je malena postaja gdje su me zadržali. Dodala je kako je policajci nisu mučili te je čak nisu vezali lisicama. Ipak, bili su vrlo učinkoviti i ozbiljni.

- Nisu me ostavljali nasamo čak ni na sekundu. Ako je netko od njih morao napustiti prostoriju, drugi je odmah došao. Nikad nisam bila saslušavana, nije mi bilo jasno, pitala sam ih zašto me prate čak i na zahod - rekla je dodavši da su ispitivanja uglavnom provodila dva muškarca u srednjim 30-ima. Nijedan nije bio naročito grub, a primijetila je da se osjećaju poput "lakeja" koji provode nečije tuđe naredbe.

'Stavit ćemo te u zatvor'

- To nisu bili iskusni istražitelji sa sjajnom inteligencijom. Glavni je bio sasvim prosječan - prisjeća se za Politico.

Dok su je ispitivali, telefoni u tajnoj postaji nisu prestajali zvoniti. Mogla je čuti kako policajci razgovaraju sa svojim nadređenima što treba učiniti s njom, kao i da se zaprimaju reakcije svjetskih organizacija na njeno uhićenje i iznenadan nestanak, dok su oni odlučivali o potencijalnoj prijavi.

- Situacija se stalno mijenjala. Istražitelj mi je govorio, oh, hoće li biti prekršajnih prijava? Ne, ovo je kriminal, stavit ćemo te u zatvor. Čekali su moju reakciju, ali i reakciju međunarodne zajednice - prisjeća se.

Prvi ključni trenutak dogodio se kada se obratio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji se usred noći, oko 2 ujutro, javno zahvalio ovoj novinarki.

Javio se potom francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je izrazio svoju zabrinutost oko toga gdje se ona nalazi.

- Poduzimamo korake kako bismo vašu kolegicu zaštitili i smjestili na sigurno, bilo u naše veleposlanstvo ili da joj damo azil - kazao je reporterima.

Ruskim istražiteljima tada su se opet užarili telefoni gdje su im nadređeni rekli da novinarku ipak moraju prekršajno goniti, te da joj prije najviše deset dana zatvora, a ne kaznene optužbe zbog kojih bi iza rešetaka mogla ostati i do 15 godina.

- Čula sam dio tih razgovora. Bilo je jasno da ih zovu njihovi nadređeni i da im govore koja mi pitanja trebaju postavljati. Nakon toga su se i policajci počeli šaliti na moj račun. Govorili su, oh, zove te Macron, možda se nešto promijeni. No i danas sam uvjerena da je njegov poziv mnogo toga promijenio. Moguće je da me spasio od kaznenih prijava - rekla je Politicu.

No, iako je izbjegla kazneni progon, Ovsjanjikova je ipak kažnjena sa gotovo 30.000 rublji, što je u tom trenutku bilo nešto manje od 300 američkih dolara.

Brojne nejasnoće

List ističe kako su u njenom slučaju brojne nejasnoće, barem tako smatra dio javnosti.

Ponajprije, kako to da je veteranka ruske propagande odjednom "razvila savjest" te odlučila progovoriti protiv brutalnog ruskog režima kojeg je podupirala najmanje dva desetljeća. Zatim, kako to da se probila do studija emisije Vremya bez da su je zadržali zaštitari i kako to da je program emitiran unatoč strogom cenzorskom sistemu u Rusiji. Nejasno je i zašto su je ruske vlasti samo prekršajno gonile unatoč snimkama koje je objavljivala na društvenim mrežama, a u kojima je kritizirala rat i Putinov režim. Mjesec dana nakon svog incidenta dobila je posao kao dopisnik za njemačke novine Die Welt.

- Urednici Die Welta omogućili su mi razgovor s njom pod uvjetom da ne otkrivam podatke o tome gdje se nalazi, kao ni članovi njene obitelji. Razgovarali smo i mogu potvrditi da nije u Rusiji - piše u izvještaju Politica koji je dio Axel Springer njemačke medijske kompanije, koja izdaje i Die Welt.

Nakon što su novine objavile da su zaposlile Ovsjanjikovu, ukrajinska omladinska organizacija Vitsche Berlin održala je prosvjed ispred njihove redakcije. Ustvrdili su kako je nemoguće potvrditi da je ona prestala surađivati s ruskim vlastima.

- Platila je dvjestotinjak dolara i slobodno išetala iz zemlje koja je već radi sličnih zločina ljude osudila na desetogodišnje zatvorske kazne. Ne postoji "bivši propagandist" u vremenima rata - kazali su iz udruge, odbijajući razgovarati s novinarima.

Ovsjanjikova kaže kako razumije skepsu i kontroverze koje se pojavljuju oko njenog slučaja. Novinarima je rekla kako je njeno oslobođenje "genijalan potez Kremlja", jer su je time izbacili iz središta pozornosti i sa naslovnica novina.

- Spremna sam se podvrgnuti detektoru laži i odgovoriti na sva pitanja. Kremlj je vrlo pametan i ovo su dobro promislili. Čine sve što mogu kako bi me obeshrabrili, ponizili i zasuli me blatom. U Rusiji me nazivaju britanskim špijunom i izdajnicom, a ukrajinske građane uvjeravaju da sam agent FSB-a, tako da me mrze obje strane. Mislim da je (Kremlj) jako zadovoljan, trljaju ruke zbog dobro obavljenog posla - kazala je novinarka.

Politico podsjeća da su ovakve ruske, cinične propagandne operacije, usmjerene kako nitko više ne bi znao što je istina. Poanta je građane dovesti u atmosferu straha. S druge strane, oslobađanjem novinarke režim pokazuje "milost" za proturatne prosvjednike, unatoč tomu što ih je dosad zatvorio na tisuće. No, zašto joj je Die Welt dao smjesta posao?

Navukla bijes kolega

- Ona je simbol života u ruskoj atmosferi. Poznaje Zapad, ali je živjela u režimu koji mora kolabirati kako bi se stvorili uvjeti za slobodu. Vjerujem da bismo trebali biti otvoreni prema ljudima koji su se odlučili izvući iz tog sustava - kazao je glavni urednik Ulf Poschardt.

Mnogobrojni ruski novinari koji riskiraju svoj život izvještavajući o zlodjelima Kremlja i korupciji u ruskim redovima, neki od njih čak i desetljećima, ogorčeni su zbog pažnje koja se pridaje njihovoj kolegici. Ne vide zašto bi ona, koja je sudjelovala u propagandnoj mašineriji, trebala dobiti više pozornosti nego oni koji su godinama proveli u opasnosti, brojni od njih i u egzilu. No, iz Die Welta ističu da će Rusija trebati mnogo ovakvih hrabrih novinarki želi li napraviti psihološki i politički pomak u društvu.

- Znamo njemačku povijest. Mnogi novinari Istočne Njemačke pretvorili su se u sjajne novinare kasnije - dodao je glavni urednik Welta. Politico podsjeća na novinarsku povijest Ovsjanjikove.

- Važno je razumjeti da je od 2003. radila na Channel One te joj je posao bio da gleda zapadne televizijske kanale i traži informacije u kojima Rusija izgleda dobro, a Zapad loše. Kao takva, imala je neograničen pristup vijestima agencija poput Reutersa, AP-a, New York Timesa, Politica...Analizirala je izvješća s tiskovnih konferencija američkog State Departmenta, Europske Komisije, Vijeća sigurnosti UN-a - piše novinar Politica.

Tijekom vremena, novinarka je shvatila da je sve veća razlika između onog što zapadne agencije javljaju i onog što Rusija želi da bude objavljeno. To ju je počelo jako smetati. Ranije je bila Putinov glasač, a novinar je postala u "zlatno doba" ruskog novinarstva. Na taj ju je korak inspirirala novinarka Žana Agalakova (također je dala otkaz zbog ruske invazije na Ukrajinu), kao i kolegice Svetlana Sorokina koja sada vodi emisiju na neovisnoj televiziji te Aleksandar Nevzorov, čovjek koji se nalazi pod kriminalnim optužbama zbog izvještavanja o ruskom bombardiranju rodilišta u ukrajinskom Mariupolju.

- Radila sam u vanjskopolitičkoj redakciji. Vidjela sam reakcije druge strane, čitala sam svjedočanstva ljudi, vidjela sam kako naša vlada laže, koliko je cinična. Bilo je očito što se događa. Godinama je u meni rastao otpor prema svemu tomu, ali u zadnje vrijeme prerastao je u gađenje, postalo mi je zlo od svega - objasnila je.

Početak njezinog osobnog zaokreta nisu bili slučajevi ubojstava Putinovih kritičara, gušenje slobode medija kao ni kršenje izbornih zakona. Za nju, ključan je bio Putinov potez 2012., kada je zabranio Amerikancima da posvajaju rusku djecu, što je spriječilo da tisuće ruske siročadi pronađe dom.

Iskusila užase rata

- S toliko cinizma smo morali izvještavati o tome. Bili smo toliko okrutni prema djeci koja su već bila na putu prema svojim američkim obiteljima i zapeli su u Rusiji - ispričala je novinarka koja je i sama majka dvoje djece.

Priznaje da je sudjelovala u Putinovoj propagandnoj mašineriji.

- Sada sam došla do točke kada shvaćam horor i nepravdu koja stoji iza toga. Shvaćam da smo bili dio stroja državnih kanala koji je samo rastao - rekla je.

Prijelomna točka bila je kada 24. veljače Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu. Ovsjanjikova, koja je i sama dijelom Ukrajinka rođena u Odesi, rekla je da se tada nešto u njoj prelomilo. Neko vrijeme živjela je u Groznom koji je kao čečensko uporište bio na meti dva ruska rata, zbog čega je morala u izbjeglištvo.

- Od moje sedme do trinaeste godine živjela sam u Groznom. Čuli smo hice, eksplozije. Majka me sama odgojila nakon smrti oca koji je preminuo kad sam imala pet mjeseci - ispričala je dodavši da je Putinova objava rata Ukrajini bila "okidač".

- Nije samo stvar u tome što mi je otac bio Ukrajinac, već što razumijem što oni sada proživljavaju - kazala je.

Potvrdila je da su na njenoj televiziji naredbe stizale direktno "s vrha".

- Sve je dolazilo iz Kremlja. Izvršni direktor Kirill Keimjonov bio je u izravnom kontaktu. Svakog dana komunicirali su na brifinzima ujutro, poslijepodne i navečer, što ćemo i kako izvještavati. Nakon 24. veljače te su direktive postajale sve konkretnije. Rečeno nam je da rusku invaziju ne smijemo zvati ratom. Morali smo prestati objavljivati snimke stranih agencija, oslanjali smo se samo na one koje nam je dalo rusko Ministarstvo obrane. Nismo smjeli objaviti ni priloge naših dopisnika iz Donjecka i Luhanska. Nismo smjeli prikazati razmjere humanitarne katastrofe, izbjeglica u Poljskoj. Iako sam vidjela te prizore na svom ekranu, nismo ih smjeli objaviti - prisjeća se novinarka.

Stoga je donijela odluku prosvjedovati protiv režima. Ali, njezin sin tinejdžer spriječio ju je, uzevši joj ključeve automobila.

- Sasvim spontano došla sam na ideju da prosvjed održim tijekom prijenosa uživo - kazala je.

Sama je napravila ogrlicu i poster te je 13. ožujka snimila kratku videoporuku. Bio je to, kaže, vrlo emotivan trenutak. Prokrijumčarila je transparent u studio zamotan u rukave jakne. Kada je oko 14 sati došla na posao, ušla je u redakciju vijesti i čekala najbolji trenutak za akciju. Voditeljica emisije Vremya, Jekaterina Andrejeva, bila je u staklom zaštićenom studiju, a tu su bili i zaštitari. No, oni su bili zagledani u svoje pametne telefone te je ona tu vidjela svoju priliku.

- Bila sam 90 posto uvjerena da mi neće upaliti. Možda zato nisam bila svjesna koliko je snažno to što radim i kakve će posljedice imati. Mnogi prijatelji zamjeraju mi što prije nisam izbrisala njihove brojeve jer imaju probleme i primaju pozive - kazala je.

Ipak, neki joj i dalje ne vjeruju te se pitaju emitira li Rusija vijesti uistinu uživo ili sa odgodom od barem nekoliko sekundi, kao što je običaj na brojnim televizijama diljem svijeta. Ovsjanjikova tvrdi kako je takvo nešto nepraktično u zemlji sa jedanaest vremenskih zona.

'Ne bojim se!'

- Na svakom našem kanalu moj se prosvjed emitirao uživo. No, koliko sam čula od kolega, sada su uveli odgodu od jedne minute tijekom emitiranja vijesti - ispričala je.

Dodala je i kako su je neki pitali zašto su neke od poruka bile ispisane na engleskom, "ali to i jest bio moj plan, da pokažem svijetu kako nisu svi Rusi idioti".

- Ruske vlasti me promatraju, prate svaki moj korak, odvjetnik mi je rekao da sam se prerano opustila te da mi još uvijek prijeti opasnost da završim u zatvoru. No, nemam namjeru preseliti trajno na Zapad. Protiv mene se ne vodi nikakva kriminalistička istraga, slobodna sam osoba. Naravno, život mi se drastično promijenio, ali ja sam državljanka Rusije - rekla je.

Novinar Politica pitao ju je boji li se sudbine otrovane novinarke Ane Politkovskaje koja je, nakon što je popila otrov iz šalice čaja, ustrijeljena 2006. u liftu stambene zgrade u Moskvi.

- Ne bojim se. Zato i istupam u medijima, mislim da me to štiti. Možda sam svojim postupcima barem malo probudila Ruse, da počnu promišljati o tomu što vide na TV-u. Ne bih danas ništa učinila drugačije - kazala je za kraj opsežnog razgovora.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. kolovoz 2022 12:23