Stotine tisuća ljudi diljem Europe izgubilo je živote zbog covida-19, a mnogi drugi dugo su patili od posljedica i nakon što su preboljeli bolest. No oni nisu jedine žrtve pandemije, piše CNN.
Demokratske norme također su ozbiljno narušene zbog godine dana restrikcija, a stručnjaci se sada pribojavaju da političari gladni moći neće željeti odustati od svojih gotovo totalnih vlasti nakon što kriza završi.
Primjerice, u Francuskoj je parlament prošlog tjedna odobrio zakon kojim se izvanredno stanje produljuje do kraja rujna. Nacrt zakona omogućava predsjedniku Emmanuelu Macronu da uvede zdravstvenu propusnicu koja pokazuje je li netko cijepljen protiv covida-19 ili nije, kao i policijski sat u cijeloj zemlji.
Neki od Macronovih liberalnih saveznika taj su potez ocijenili kontroverznim: uostalom, naređivanje građanima da se kući vrate u određeno vrijeme i praćenje njihovih medicinskih podataka teško da je u skladu s francuskom liberalnom tradicijom.
Tijekom svog predsjedništva Macron je optuživan da se pomaknuo s centrističke liberalne platforme na kojoj je izabran 2017. godine, ponajviše kad je zauzeo oštriju poziciju prema islamu i imigraciji da bi se nadmetao sa svojom političkom suparnicom, krajnje desnom Marine Le Pen.
Živi slobodno ili umri
Nedavno je francuski predsjednik uzdizao vrijednosti demokracije. Govoreći pred američkim Kongresom 2018. godine, odao je počast ‘utočištu demokracije‘ kojem se obraćao i podsjetio svijet na riječi ‘istaknute na zastavama francuskih revolucionara‘: Vivre libre ou mourir. (Živi slobodno ili umri.) Ironično, s obzirom na predsjednikovu očitu želju da šefuje svojim građima kako bi zaustavio širenje smrtonosnog virusa, analizira CNN.
Macronov labavi odnos s demokracijom ne zaustavlja se na praćenju cijepljenja i prisiljavanju ljudi da budu u zatvorenom. Tijekom cijele pandemije predsjednik je smanjio ulogu koju njegov parlament ima u nadzoru njegovih političkih poteza.
‘Uloga parlamenta u Francuskoj ograničena je pod novim izvanrednim zdravstvenim stanjem‘, rekla je Joelle Grogan, viša predavačica britanskog javnog prava i prava EU na Sveučilištu Middlesex. ‘Vlade i administracije nisu obvezne parlamentu slati kopije odredbi koje usvoje.‘
Democracy Reporting International (DRI) nedavno je objavio opsežnu studiju o tome kako su vlade diljem Europske unije reagirale u kontekstu demokracije i vladavine zakona. Francuska je navedena kao zemlja koja ‘zabrinjava‘ s obzirom na mjeru u kojoj je njezina vlada narušila pravne norme.
No Francuska nije jedina država EU koja je odstupila od demokracije.
Španjolska jedina iznimka
U Austriji, Sloveniji, Belgiji i Litvi, nabroja CNN samo neke, postoji ozbiljna zabrinutost da su vlade zloupotrijebile postojeće zakone kako bi ograničile slobodu građana. Ustvari, DRI je od 27 država članica EU samo Španjolsku naveo kao zemlju oko koje ‘nema brige‘ kada je u pitanju parlamentarni ili pravni nadzor covid mjera.
Najgrublji primjer vjerojatno dolazi iz Mađarske, gdje je vlada donijela zakon koji joj je omogućio vladanje dekretom bez sudske revizije.
Sudovi na Cipru i Češkoj tvrdili su da nisu nadležni za mjere zbog koronavirusa. To je značajno smanjilo mjere za zaštitu bilo kakvog pokušaja prekoračenja vlasti.
Glavna zabrinutost u izvješću DRI-a jest to da tek nekoliko europskih zemalja ima jasan ‘izlazni plan‘ za ukidanje izvanrednih stanja i povratak na uobičajene načine upravljanja.
Izlazna strategija
To je stvarna briga u slučaju Francuske. Phillippe Marlière, profesor francuske i europske politike na Sveučilišnom koledžu u Londonu, napominje da je posljednjih godina Francuska uvela brojna izvanredna stanja kao odgovor na terorističke napade. Mnoge mjere u vezi s osobnim slobodama uvedene u to doba ostale su na snazi.
‘Kladio bih se da će mnoge neliberalne mjere koje su uvedene pod covidom, poput zdravstvene propusnice i prijetnje policijskog sata, ostati na snazi ili će se ponovno uvesti‘, rekao je. ‘Političari su vrlo dobri u preuzimanju vlasti, ali manje u vraćanju vlasti.‘
Među nekima postoji posebna zabrinutost zbog toga što bi Macron, kojemu su izbori sljedeće godine, mogao smatrati korisnim to čvrsto držanje vlasti u rukama.
‘Francuski predsjednik ima više moći na papiru od američkog predsjednika. Može kontrolirati policiju, vojsku, svu unutarnju politiku, svu vanjsku politiku. Čak imenuje i svog premijera‘, rekao je Marlière. ‘To je u kombinaciji s nekim tko traži reizbor i tko se već pomiče udesno zbog pitanja poput islama i tko nema stvarnog nadzora, vrlo zabrinjavajuće.‘
Još više brine što izvješće DRI-a također navodi da samo pet država članica EU - Češka, Francuska, Litva, Nizozemska i Portugal - imaju odgovarajuće izlazne strategije za povratak u normalu.
Vladanje dekretom
‘Puno je lakše vladati dekretom nego vladati unutar demokratskih okvira, pa je jasno da bi čelnici htjeli zadržati moć‘, rekla je Grogan, koja je također primijetila da potkopavanje vladavine zakona već neko vrijeme predstavlja problem unutar EU.
Posljednjih su godina Mađarska i Poljska zloupotrijebile vladavinu zakona do te mjere da je protiv obje države aktiviran članak 7 ugovora s EU, koji bi, ako ga odobre sve države članice, ograničio glasačka prava obje države u Uniji kao i ograničio tim zemljama pristup novcu EU.
Problem je u tome što i Mađarska i Poljska mogu uložiti veto na akcije protiv drugih, čineći EU pomalo bezubom. ‘Ono što se dalje događa je veliki problem. Možemo razgovarati o pravnim mehanizmima i zakonima. Ali u konačnici nam je potreban politički konsenzus‘, dodaje Grogan.
Prošlog ljeta Bruxelles je pokušao prisiliti Mađarsku i Poljsku da se uklope u mehanizam kako bi dobile svoje mjesto u dogoročnom proračunu EU, ali na kraju su se u zadnji trenutak složili da im se odobre sredstva za oporavak od covida.
To su bile dvije države članice. Što se događa kad ih je puno više, prava je nepoznanica za EU.
‘U osnovi, EU je pravna struktura. Ona postoji radi poštovanja međusobnih prava država i građana‘, rekla je Grogan. ‘Ali ne mogu se ignorirati elementi izvan toga. Kao što je Brexit dokazao, to je skupina država koja je odlučila biti dio kluba. Brexit nam je pokazao da možete otići, ali problem je ako netko ne prihvati vrijednosti i ne želi otići, jer pravno je nemoguće ukloniti državu.‘
Kako će ovo završiti, ostaje nam nagađati. EU se vjerojatno neće raspasti, kao što su mnogi predviđali, ali moguće je da euroskeptici širom bloka iznude promjene koje će potkopati cijelu stvar. A ako tražite način za destabilizaciju EU, ruganje vladavini zakona bilo bi dobro mjesto za početak.
Pomak moći
‘Vidimo, kao i obično u hitnim slučajevima, pomicanje moći prema izvršnoj vlasti uz nadzor parlamenata, pravosuđa i drugih tijela sve je slabije‘, rekao je Jakub Jaraczewski, koordinator istraživanja u DRI.
‘EU bi mogla poraditi na boljem pravnom nadzoru - bilo putem Komisije, Agencije za temeljna prava ili čak putem Suda. Ali to bi zahtijevalo političku volju vodstva država članica da središnja EU preuzme kontrolu nad politikom za ona područja koja više vole držati u svojim rukama.‘
Ponekad se kaže da je pravo EU složena zbrka uskih političkih interesa odjevena u pravni ogrtač. Ti uski politički interesi imali su veći utjecaj na smjer putovanja čitavog bloka od ideala koji navodno ujedinjuju 27 izrazito različitih nacija.
U navjećem dijelu desetljeća, države članice su se najviše prepirale oko toga što bi Europa trebala biti i kako treba odgovoriti na krize. Nepoštivanje zakona, međutim, konkretnija je glavobolja od neslaganja oko migracija ili načina na koji treba trošiti novac.
Kad se politika vrati na nešto nalik normalnome, Bruxelles bi se mogao naći u većim problemima od pukog neposluha Poljske i Mađarske. A ako ovi nedavni delinkventi odluče da su im novootkrivene moći važnije od usrećivanja kolega iz EU, velikani Unije vrlo malo mogu učiniti da zaustave posljedice koje destabiliziraju čitav blok.