Od početka ruske invazije punog opsega na Ukrajinu, a posebno nakon zvjerskih zločina otkrivenih u Buči nakon povlačenja ruskih okupacijskih snaga - za počinjenje kojih se one i sumnjiče - brojni su glasovi pozivali da se učini sve kako bi ruski predsjednik Vladimir Putin završio na optuženičkoj klupi u Haagu. Analizom takve mogućnosti pozabavio se ugledni The Economist, navodeći primjer Alfreda Yekatoma, bivšeg vođe pobunjeničke skupine Anti-balaka iz Srednjoafričke Republike, koji je, kako opisuju, nedavno nepomično zurio niz sudnicu dok je svjedokinja opisivala kako je njezina obitelj preživjela noć pljačkaškog nasilničkog pohoda koji je on navodno organizirao.
Taj bivši šef ilegalnih milicijskih skupina suočava se sa zastrašujućom listom zločina. Osim ubojstava, mučenja, osnivanja dječje vojske i pustošenja džamije 2013. godine, posebno se ističe jedna optužba, ona za zločine protiv čovječnosti. Zbog te je optužbe Yekatom, koji inače negira sve optužbe, završio na optuženičkoj klupi daleko od kuće, u Haagu, nizozemskom gradu u kojem se nalazi Međunarodni kazneni sud (ICC). Postupci pred tim sudom su spori i njegov proces traje već treću godinu. Ako ga sudačka trojka proglasi krivim, čeka ga dugotrajna zatvorska kazna.
Slabost međunarodnog pravosudnog sustava
Mnogi se pitaju može li tamo gdje završavaju ovakvi i slični nasilnici iz zemalja poput Srednjoafričke Republike završiti i ruski predsjednik. "Vladimir Putin u Haag" postao je poklič onih koji žele da se pokretač rata u Ukrajini suoči s pravosudnim odgovorom koji bi bio u srazmjeru s pokoljem koji uzrokuje. Slučaj je moralno neupitan i proizlazi iz zločina koje su počinile ruske snage, bombardiranja civila i samog čina invazije na susjednu zemlju.
Sve to zasigurno zaslužuje kaznu, navodi se u analizi The Economista. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski označio je kazneni progon najviših ruskih čelnika jednom od svojih deset točaka za osiguranje mira. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock jedna je od onih koji zahtijevaju da se Putin suoči s pravdom. Strani istražitelji su u Ukrajini i čuvaju dokaze za buduće suđenje.
No, kako se ističe, stvarnost je takva da se Putin neće uskoro naći na optuženičkoj klupi ICC-a. Naime, današnje ograničeno međunarodno kazneno pravosuđe ne odnosi se na čelnike zemalja koje posjeduju nuklearno oružje, iako još postoje mogućnosti da ruski zločini budu procesuirani.
Putinov efektivni imunitet, kako se navodi, rezultat je slabosti međunarodnog pravosudnog sustava. Dok pravda unutar zemalja ima jasne statute i uspostavljene sudove, međunarodno pravo određuju pravni znanstvenici nakon potpisivanja ugovora i uspostavljanja normi. Zemlje se u sustav mogu uključiti ili izaći iz njega prema vlastitom nahođenju jer ne postoje neke ‘globalne policijske snage‘ koje bi stvar provodile. Prva prepreka koje moraju biti svjesni oni koji bi željeli vidjeti Putina u zatvoru jest to što Rusija nije pristupila ICC-u.
Opcija ‘zločina agresije‘
Neki pravni stručnjaci ipak kažu da to nema veze jer bi Ujedinjeni narodi (UN) mogli osnovati ‘ad hoc sud‘, kao što je bio slučaj s Ruandom i Jugoslavijom 90-ih nakon tamošnjih ratova i masovnih pokolja. Predsjednik tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević posljednje je godine života proveo na sudu, a umro je u nizozemskom pritvoru. Neki zagovaratelji Putina iza rešetaka možda smatraju da bi to bilo taman i u njegovom slučaju.
Presedan je bitan u međunarodnom pravu, a ne postoji nijedan koji bi Putina mogao dovesti u zatvor, ističe se dalje. Dvije su široke kategorije optužbi s kojima bi se ruski krivci za rat mogli suočiti. Jedna uključuje ratne zločine i zločine protiv čovječnosti - kada su, primjerice, tijekom sukoba mete civili ili kada vojnici siluju i pljačkaju.
Vojnicima koji počine ove zločine može se suditi, kao što je već i bilo s nekim pripadnicima ruskih snaga u Ukrajini. Njihovi zapovjednici i politički gospodari u teoriji također mogu biti pozvani na odgovornost, no u praksi se teško može dokazati da su oni naredili takvo ponašanje.
Upravo iz tog razloga Ukrajina i njezini saveznici iznose drugu kategoriju optužbi - zločin agresije. Čin invazije na susjednu zemlju onaj je koji se izravno može svaliti na leđa političara. No, procesuiranje takvog zločina je gotovo neistražen pravni teritorij. U jedina dva slučaja u kojima je do toga došlo - suđenjima u Nürnbergu i Tokiju nakon Drugog svjetskog rata - uključene zemlje pozvale su kazneni progon, pri čemu su objema vladama - njemačkom i japanskom - tada upravljale SAD i njezini saveznici. Ako Rusija ne bude napadnuta ili Putin svrgnut, to se, kako se ističe, neće dogoditi.
Opiranje međunarodnim sudovima
Ruandski i bivši jugoslavenski sudovi ne pružaju više nade za tako nešto. Oba je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a, koje je odobrilo i druge takve tribunale na područjima kao što je Sierra Leone. S obzirom na to da Rusija u Vijeću sigurnosti ima pravo veta, ponavljanje tako nečega je malo vjerojatno. Neki pravni stručnjaci smatraju da bi Opća skupština UN-a - gdje svaka zemlja ima jedan glas i nema pravo veta - mogla zatražiti osnivanje takvog suda umjesto toga.
No, ovo bi rješenje pomaknulo međunarodno pravo izvan njegovih trenutačnih ograničenih okvira, a ni uspjeh takvog glasovanja nije zajamčen jer mnoge zemlje, uključujući SAD, ne žele međunarodnim sudovima dati više ovlasti.
Stoga ostaju dvije mogućnosti, a niti jedna ne zadovoljava zagovornike smještanja Putina na optuženičku klupu međunarodnog suda. Jedna je procesuirati Ruse putem ukrajinskog pravnog sustava, možda na sudu koji podržavaju strani faktori i koji uključuje međunarodne suce. To ne bi imalo simboličku snagu i vrijednost suđenja u Haagu jer bi se kazneno gonili samo nižerangirane osobe u nečemu što bi izgledalo kao osvetnička pravda. Druga mogućnost bila bi dozvoliti ICC-u da procesuira ruske ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, ali ne i zločin agresije, koji je izvan njegove trenutačne nadležnosti kada je Rusija u pitanju.
Za to je dovoljno da Ukrajina prizna ovlasti Haaškog suda, koji je na takav način pokrenuo istragu o postupcima Rusije. No, malo je onih koji misle da bi se slučaj protiv Putina uopće mogao izgraditi. U svakom slučaju, općenito se ne sudi osumnjičenicima u odsutnosti