Modernizacija ruskih oružanih snaga, koja se posljednjih godina sve intenzivnije provodi i već je urodila revolucionarnom novom generacijom tenkova T-14, nije zaobišla ni strateške raketne snage.
Za razliku od SAD-a, čiji se 45 godina stari interkontinentalni balistički projektili namjeravaju zadržati u upotrebi sve do 2030., Rusija razvija sasvim nove. Prvi od njih, RS-24 Jars, već je postao operativan te se koristi u dvije varijante. Prva je mobilna te je prevoze teški kamioni, a druga inačica je bazirana u fiksnim silosima. Procjenjuje se da je trenutno aktivno oko 60 ovih projektila. Svaki od njih može nositi barem četiri termonuklearnih bojnih glava.
Poput krstarećih
Još noviji projektil je nešto lakši RS-26 Rubež za koji se očekuje da će postati operativan ove godine. Zasad nije poznato koliko će bojnih glava nositi, no one će manevrirati u završnoj fazi leta da bi izbjegle obranu: posljednjih nekoliko stotina kilometara balističke putanje naglo će smanjiti visinu i do mete stići mnogo plićom putanjom, poput krstareće rakete.
Najmoćniji projektil koji će koristiti Rusija je Sarmat, a prvi prototip trebao bi biti dovršen do listopada. Riječ je o teškom ICBM-u koji bi trebao zamijeniti sadašnje projektile R-36M2. Sarmat će težiti oko stotinu tona, a očekuje se da postane operativan do 2021. Svaki projektil moći će isporučiti čak 15 manjih nuklearnih bojnih glava ili do deset težih.
No, Sarmat bi mogao koristiti i mnogo smrtonosniju metodu isporuke svog tereta. Zamjenik ruskog ministra obrane Jurij Borisov rekao je kako se tim projektilom ciljevi mogu napasti i preko Južnog pola i implicirao da će Sarmat moći koristiti bojne glave koje ne prate balističku putanju, već bivaju pozicionirane u nisku, propadajuću Zemljinu orbitu.
Nuklearna ravnoteža
U orbiti mogu biti dovoljno dugo da dosegnu bilo koju točku na Zemlji, a za razliku od balističke putanje po kojoj je razmjerno jednostavno izračunati mjesto udara te prilagoditi obranu, ciljeve bojnih glava teško je otkriti dok ne deorbitiraju, a tada je već prekasno.Nuklearna ravnoteža između SAD-a i Rusije još postoji, ali ruski projektili daju joj sve izraženiju prednost.