Je li Mansour Antoine Labaky (76) ork, svirepo čudovište, kako su ga zvale curice i kako je prije tri godine potvrdila vatikanska kurijalna Kongregacija za nauk vjere, koja mu je oduzela prelatski status i pravo ispovijedanja, ili nevina žrtva, kako smatra njegov crkveni poglavar, maronitski kardinal antiohijski Béchara Boutros Raï?
Labaky je skladatelj i pisac, dobitnik uglednih nagrada (npr. Akademije moralnih i političkih znanosti, pa France-Méditerranée za mirovni angažman oko djece pogođene ratom, pa Nagrade obitelji, pa Katoličkog Grand Prixa za literaturu itd.). Osnovao je dječji zbor Libanonskih malih pjevača, utemeljio je dva skloništa za kršćansku i muslimansku malu djecu, u Francuskoj i u Libanonu...
Problem je što je još 1984. utvrđeno da je napastovao i praktički silovao maloljetnice kojima je našao sklonište. Labaky je odgovorio civilnom protutužbom za klevetu i sramoćenje protiv žrtava i protiv crkvenih sudaca. Njegov odvjetnik Antoine Akl priložio je oko 2000 poruka između crkvenog sudišta i žrtava koje je neki hacker izvukao sa servera, obznanivši tako i imena i sadašnje adrese žrtava.
Naša Crkva nas je izolirala, “tretiraju nas kao prostitutke”, rekla je jedna od žrtava, nastanjena u Torinu, rimskoj Repubblici. Žrtve optužuju kardinala patrijarha i da zataškava zločin pedofilije.