Mila Turčin, američko-ukrajinska studentica koja živi u Clevelandu, uspjela je iz Rusije izvući svoju ukrajinsku obitelj. Za CNN je ispričala kako je izgledao taj pothvat, a tekst biže prenosimo u cijelosti.
Mila šeta prema parkiralištu McDonald'sa koji se nalazi nedaleko poljsko-ukrajinske granice. Nervozna je, ne vjeruje osobi s kojom se treba naći. On je krijumčar ljudi.
Pronašla ga je putem društvene mreže gdje je oglašavao svoje usluge prijevoza Ukrajinaca koji su zapeli u Rusiji. Dogovorili su se da će mu za prijevoz majke i sestre iz Moskve do poljskog Przemysla platiti 500 dolara, puno više nego što si mnogi mogu priuštiti.
Dok hoda prema njemu, razmišlja o tome je li uspio. Mila se okrenula i odjednom se našla u zagrljaju svoje sestre. Bio je to kratak trenutak sreće, no nije uspjela ni zagrliti svoju majku.
Krijumčar je tražio da mu plati odmah. Uz to je tražio više novca. Mila nije imala drugog izbora, nego platiti mu. U tom je trenutku samo htjela biti sa svojom obitelji. Nakon što je razmjena uspješno obavljena, tri žene vratile su se u Poljsku. Samo su se tiho zagrlile.
Panično pratila sve vijesti
Za Ukrajince koji se nalaze u Rusiji opasan je pothvat napustiti zemlju. Tisuće Ukrajinaca, kazale su ukrajinske vlasti, prisilno je preseljeno u zemlju koja ih je okupirala i bombardirala. Kad je ruski predsjednik krajem veljače naredio invaziju na Ukrajinu, Mila je počela panično pratiti vijesti o svom gradu Izjumu, gdje su joj živjele sestra i majka.
- Pokušala sam doći do bilo kakve informacije. Imamo Viber grupe i tu svi razmjenjuju informacije, gdje je pogodila raketa, koja je kuća danas uništena - pojašnjava. Dodaje kako joj je mobilni telefon jako brzo bio "zatrpan" porukama i slikama grada koji se tjednima borio protiv ruskog okupatora. Nedostatak hrane, vode i lijekova prava je humanitarna katastrofa, a tisuće ljudi živi pod svakodnevnim granatiranjem.
- Svakog dana postaje sve gore - kazao je još krajem ožujka za CNN gradski dužnosnik Maks Strelnik, dodavši kako Rusi ne prestaju s napadima te da se mrtvi zakapaju u gradskom parku. Izjum se nalazi na glavnoj cesti između Harkiva i ruskih separatističkih regija Luhanska i Donjecka na istoku zemlje. Grad je devastiran.
Mila Turčin je kontakt s obitelji izgubila samo nekoliko dana nakon izbijanja rata. Internetske i telefonske veze u Izjumu su prekinute, strahovala je da su joj majka i sestra mrtve.
- Netko mi je na Viber grupama rekao da je vidio raketu koja je pogodila moje dvorište. Plakala sam, mislila sam da su mrtve - prisjeća se kroz suze.
Put dug dva dana
Nije im nikako mogla pomoći pa je odlučila da će pomoći drugima. Otišla je na poljsko-ukrajinsku granicu gdje stižu milijuni ukrajinskih izbjeglica.
- Došla sam u Poljsku kako bih usmjerila tu energiju koja se nakupljala u meni. Shvatila sam da se ništa neće promijeniti ako budem doma sjedila, plakala i bila depresivna.
Na Facebooku je pronašla sklonište Lesko, napušteni uredski prostor koji je vlasnik Wojciech Bryndza pretvorio u utočište za Ukrajince te uložio tisuće svojih dolara kako bi pružio zaklon i osigurao hranu za izbjeglice. Odlučila je živjeti i volontirati u centru, no svakog dana očajnički je pokušavala doći do svoje obitelji. Konačno je uspjela. Primila je poziv, no ne iz Izjuma.
- Prvi put sam ih čula i "raspala" sam se. Bila sam sretna što su živi, ali sam bila i užasnuta jer su u Rusiji. Nisam znala što da mislim, trebam li se radovati ili opet tugovati - rekla je.
Naknadno je saznala kako su njezina majka i sestra, u očaju da napuste Izjum, pronašle lokalca koji ih je pristao, za naknadu, odvesti do ruske granice. Nije postojala opcija da krenu istočno, prema unutrašnjosti Ukrajine.
- Imali smo samo jednu priliku da se izvučemo iz tog pakla. Shvatili smo da ju moramo iskoristiti. Otišli smo u Rusiju i rekli, vidjet ćemo što će biti dalje - ispričala je novinarima Milina sestra Vita.
Kad su stigli u Moskvu, pokušali su se ukrcati na vlak prema Bjelorusiji, no Rusi im to nisu dopustili.
Mila ih je očajnički pokušavala izvući iz zemlje.
- Netko iz Poljske mi je na grupi na Viberu dao broj jedne osobe, koja mi je onda dala broj druge osobe, koja mi je dala broj treće osobe... Naravno, sve je obavijeno velom tajne jer su takve akcije vrlo opasne - prisjetila se. Na kraju je uspjela.
Njezine mama i sestra s drugim su Ukrajincima putovale u velikom kombiju, a put je trajao dva dana preko Latvije, Litve, južno prema Varšavi te naposljetku do Przemysla.
- Sve što nam se dogodilo može se opisati samo jednom riječju - pakao. Bila je to noćna mora iz koje se ne možeš probuditi - kazala je majka Luba za CNN.