RAZJEDINJENOST

Može li itko ugroziti Vučića? Oporba godinu uoči izbora posvađana: ‘Samo nijemo promatraju afere vlasti‘

Godinu dana prije predsjedničkih i beogradskih, srpska oporba kao da je našla više razloga za podjele
Aleksandar Vučić
 Andrej Isakovic/AFP

Nije pretjerano reći da se stanje u srpskoj oporbi pogoršalo od bojkota izbora u lipnju prošle godine. Nakon niza neuspješnih sastanaka i pregovora, nedavno je objavljeno da se priča o zajedništvu „raspala“. Prva linija podjele je ideološka, dok je druga vezana za odnos prema bojkotu izbora.

Pojedine stranke inzistiraju da su političke stranke koje su sudjelovale na izborima nepovratno kompromitirane, i s njima ne žele nikakvu suradnju. Čelnici Stranke slobode i pravde Dragan Đilas i Narodne stranke Vuk Jeremić upravo oko toga ne mogu uskladiti stavove, i bar za sada očito nema jedinstva oko "pomilovanja" stranaka koje su, po riječima Vuka Jeremića, sudjelovale na "lažnim izborima", piše Deutsche Welle.

Nema vremena za čekanje

Čelnik Dveri Boško Obradović pak smatra da više nema vremena za čekanje, i najavljuje početak vlastite kampanje. Obradović se vratio retorici protiv „ove“, ali i „bivše“ vlasti u kojoj su bili i Jeremić i Đilas a kojima je donedavno surađivao.

Dušan Spasojević s Fakulteta političkih nauka u Beogradu ističe da to nije iznenađenje, jer je Obradović već više puta rekao da je oporba previše pasivna. - S druge strane, jasno je da Dveri tu imaju najmanju šansu da se spoje u koaliciju s ostalim strankama, i prema tome imaju i najmanje razloga za čekanje, kaže Spasojević za DW.

image
Aleksandar Vučić
Andrej Isakovic/AFP

Oporba je bojkotom uspjela u osnovnoj namjeri skretanja pažnje na neregularnost izbornog procesa, koji je doveo takoreći do jednostranačkog parlamenta. Međutim, kasnije međusobne svađe i optužbe donekle su potrošile taj kapital, ukazuje novinar Srđan Škoro: - Imamo odsustvo politike, stava i principa unutar oporbe, i sve čemu sada nazočimo je posljedica toga. Umjesto da nakon bojkota, kada su se stvari donekle raščistile i kada se vidjelo tko je gdje, budu jači i jedinstveniji, došli su u daleko goru situaciju, i sada su kao opozicija samo nijemi promatrač brojnih afera vlasti, ističe Škoro za DW.

Bojkot ni(je) opcija

Ako je prošlogodišnji bojkot bio djelomično uspješan, u kojoj se to mjeri može očekivati od eventualnog bojkota sljedećih izbora? Pojedini oporbeni prvaci, poput Jeremića, već upozoravaju da će opet bojkotirati ukoliko dijalog vlasti i oporbe ne dovede do ravnopravnih izbornih uvjeta, piše Deutsche Welle.

- Bojkot izbora bi svakako morao biti realna opcija, jer oporba bi izgubila dio kredibilnosti ukoliko bi se izašlo na izbore na kojima se ništa nije promenilo oko izbornih uvjeta, smatra Dušan Spasojević.

- Ali, čini mi se da su stranke trenutno blizu odluke da izađu na izbore. Mislim da bi samo manji broj stranaka bojkotirao izbore, čak i ako se ne bi popravili izborni uvjeti. Prostor oporbe je sužen jer bojkot nije donio neke željene rezultate, prije svega ozbiljnije gubljenja legitimiteta režima kako iznutra tako i izvana. A nije uslijedilo ni neko buđenje građana zbog takve situacije, dodaje Spasojević.

Škoro se slaže s ocjenom da se veći dio oporbe već odlučio izaći na izbore. - Kao što Vučić čeka neki papir iz Europe kojim će mahati dok objašnjava zašto je pristao na bezuvjetno priznanje Kosova, isto tako i oporba čeka neki papir kojim će opravdati svoj izlazak na izbore iako se ništa bitno nije promijenilo, kaže ovaj novinar.

image
Vuk Jeremić
Andrej Isakovic/AFP

- Da bi se nešto promijenilo potreban je pritisak koji ne vidim - umjesto toga imamo jalove rasprave o platformama i o tome tko će sjediti u publici tijekom dijaloga vlasti i opozicije, napominje Škoro.

Opet o kolonama

Slično kao pred beogradske izbore 2018, opet se za slučaj izlaska na izbore priča o dijeljenju u "prirodne kolone". Odnedavno to se naziva i "crnogorskim modelom" jer su u susjednoj zemlji oporbenjaci u tri koalicije pobijedili višedesetljetni režim.

Prirodne kolone su razumna opcija, naročito za beogradske i republičke izbore, kaže Dušan Spasojević. - Ne bi trebalo gurati oporbu na jednu listu, vidi se da oni to ne mogu izgurati i dogovoriti se. Mislim da su sve liste koje ne rasipaju glasove dobrodošle.

Sve te razlike i razlikice kao da dovode u pitanje i nalaženje zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore iduće godine. Neki kažu, još je prerano za imena. Gas je na neki način dao predsjednik Socijaldemokratske stranke Boris Tadić izjavom da će "biti kandidat opozicije ako nema boljeg kandidata".

Dragan Đilas je vrlo brzo reagirao tvrdnjom da "ima boljih kandidata", ali je ostalo nepoznato tko bi to mogao biti. Navodi se da ostatak oporbe kandidata traži među poznatim osobama, ali je najvjerojatnije da bi se opozicija podijelila i oko konkretnih imena.

- Mislim da će se tu sve svesti na nekoliko imena i da će svaka grupacija željeti imati svog kandidata. Prije svega - ako ne dođe do neke značajnije promjene - zbog toga što oporba na predsjedničkim izborima nema posebne šanse. Stranke će to više vidjeti kao priliku za dalje profiliranje, a naročito ako budemo istovremeno imali predsjedničke i parlamentarne izbore, zaključuje politolog Spasojević.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. siječanj 2022 15:41