COPIAPO - Tri i pol godine prošle su od dramatičnog spašavanja 33 rudara koji su zatočeni pod zemljom usred čileanske pustinje Atacame čudom preživjeli nevjerojatnih 69 dana. Nakon nekoliko godina medijske šutnje, jedan od glavnih junaka te nezaboravne priče progovorio je o teškom životu koji mu se u zadnje vrijeme počeo urušavati do mjere da se odlučio vratiti rudarstvu.
Mario Sepulveda (44) je postao poznat po slavodobitnom poviku 'Viva Chile!' nakon što je izvučen na površinu, a prozvali su ga i Super Mario. Od svih rudara, upravo je on postao najprepoznatljiviji i činilo se da će se, ako nitko drugi, barem on obogatiti na vlastitoj nesreći.
Vodili su ga u Disney World, na grčke otoke, u Izrael, čak je skoknuo i do Manchestera pogledati jednu utakmicu svog omiljenog Uniteda na Old Traffordu. U njegov se život ubrzo upleo i Hollywood i upravo je u tijeku snimanje filma 'The 33' u kojemu je glavni lik upravo Mario, a glumi ga Antonio Banderas.
No, Super Mario tvrdi da je zapravo njegov životni pakao počeo nedugo nakon izlaska iz podzemne zamke na površinu. On i kolege rudari osjećaju se napušteno i iskorišteno, a zbog besparice u kojoj se našao prisiljen je vratiti se poslu koji ga je umalo koštao života.
'Ljudi su vidjeli snimke spašavanja i pomislili da je pakao za nas završio, ali to je bio tek njegov početak. Vraćam se u rudnik jer je to jedino mjesto u kojem se osjećam sigurno. Oni snimaju film, ali naš pravi život nema holivudski kraj', priča Mario, trenutno zaposlen kao pomoćni radnik na snimanju filma o njemu samom.
Smješten je u hotelskoj sobi u Copiapu, gradu u čijoj se blizini nalazi kobni rudnik San Jose. Na prozore je navukao debele zastore, pokušavajući spriječiti i najmanju zraku sunca.
'Volim živjeti u tami. Tako mi je ugodnije. U mraku se osjećam sigurno. U samoći se osjećam sigurno. Čim izađem, odmah mi svi prilaze, žele se slikati i rukovati sa mnom. Imam slavu, ali nemam novca. Nema gorega od toga', kaže Mario.
'Antidepresive ću piti do kraja života'
U intervjuu za Mail on Sunday priča da on i kolege rudari pate od noćnih mora i depresije, koje su posljedica ne samo dugog i traumatičnog zatočeništva pod zemljom, nego i kasnije nesmiljene izloženosti kamerama, odnosno očima cijelog svijeta.
'Kada smo izašli na površinu, pojma nismo imali u kakav se to svijet vraćamo', napominje pokazujući posudu punu tableta kojima se svakodnevno kljuka zbog teškog psihološkog stanja.
'To su antidepresivi i tablete za spavanje. Većina mojih kolega je također na lijekovima. Ja ću ih morati piti do kraja života. Svi smo mi bili jednostavni ljudi iz radničke klase koji su se spustili u rudnik i nakon 69 dana vratili u cirkus. Prvih nekoliko mjeseci bili smo superzvijezde, ali svijet je polako na nas zaboravio i ostavio nas da patimo u tišini', priča dalje Sepulveda.
Ogorčen je jer nakon istrage o nesreći, koja je formalno okončana u kolovozu prošle godine, baš nitko nije optužen, makar je naširoko poznato da vlasnici rudnika nisu poštivali sigurnosne propise zbog čega je to okno i bilo poznato kao smrtonosna klopka. 'Čile je korumpirana država. [Bivši] predsjednik [ Sebastian Pinera] podržavao je akciju spašavanja i na tome sam mu beskrajno zahvalan. Ali to je za njega bio samo dobar PR, popularnost mu je nakon toga skočila', žali se Mario.
Kaže da su on i kolege znali da će se stvar pokušati zataškati. 'Rekli su da nema dovoljno dokaza da bi itko odgovarao za nesreću, ali to je obično sranje. Ima pregršt dokaza protiv vlasnika kojima je profit bio važniji od ljudskih života, ali tako je to u Čileu - bogataši se uvijek drže zajedno', priča rudar.
Pojadao se da su i njega i kolege iskorištavali i vlast i mediji i svi oni koji su ih vodili na putovanja po svijetu. 'Kad su nas odveli u Disneyland ili na utakmicu Manchester Uniteda, nije tu bilo sreće. Dovedeni smo tamo da nas pokažu ljudima. Oni su dobili dobar publicitet, ali ja se kruha od toga nisam najeo.'
'Preklinjao sam Banderasa da me zaposli kao svog vrtlara'
Dapače, Mario kaže da su mu, iz današnje perspektive, prvih 17 dana zatočeništva na dubini od oko 700 metara najljepša uspomena. Tih 17 dana s 33 rudara nitko nije uspio uspostaviti bilo kakav kontakt, a suočeni s neizvjesnošću i vrlo malim izgledima za izlazak iz klopke, držali su se zajedno te su preživljavali na tunjevini i kiselom mlijeku. 'Bili smo braća. Preživjeli smo zajedno i bili smo spremni umrijeti zajedno. Dostojanstvo kakvo sam dolje vidio nisam osjetio nigdje drugdje', prisjeća se Mario.
Kaže da se s Antoniom Banderasom, koji ga glumi u filmu o nesreći koja ga je zadesila, dobro slagao, iako je i dalje jako oprezan kada govori o ideji da film uopće bude snimljen. 'Ne želim kritizirati film dok ga ne pogledam, ali to je Hollywood i oni će si uzeti slobodu da uljepšaju našu priču.'
Za Banderasa kaže da je skroman čovjek. 'Rekao mi je da razumije kroz što sam prošao jer da je i on bio tek obični glumac iz Španjolske te da mu je, kada je postao poznat, slava udarila u glavu. Ja sam mu rekao: Da, ali Antonio, ti imaš milijune dolara u banci, a ja imam samo slavu bez novca.' Dodaje da je slavnog glumca preklinjao da ga zaposli kao vrtlara.
Mariju prvih godinu dana nije bilo toliko financijski teško. Dapače, često su ga zvali da održava motivacijske govore, od čega je prilično dobro zarađivao, čak do 90.000 kuna po nastupu. No, brzo su ga prestali zvati, a obitelj ipak treba od nečega prehraniti te se zarađeno u međuvremenu istopilo, morao je prodati i Kawasaki koji je, zajedno s kolegama rudarima, nakon izlaska na površinu na poklon dobio od jednog lokalnog poduzetnika.
I tako se krug zatvorio. 'Nedavno su mi ponudili posao u jednom rudniku. Trebam skinuti nešto kilograma, dovesti se malo u formu i krenut ću s radom, vjerojatno za mjesec-dva. Mogu zaraditi do 3.000 američkih dolara mjesečno. Moram brinuti o svojoj obitelji', kaže Sepulveda, inače otac troje djece.
'Kao da se vraćam kući'
'To je kao da se vraćam kući. Ne bojim se rudnika. To je moj posao i moram ga raditi zbog moje obitelji. Iskreno, osjećam se sigurnije u rudniku nego na površini. Na površini me hvata tjeskoba, pod stresom sam. Dolje sam smiren', navodi Super Mario.
On, inače, nije jedini koji je upao u probleme. Edison Pena je nakon izlaska na površinu postao poznat po imitiranju Elvisa Presleyja, no danas je na klinici za odvikavanje od droge i alkohola. Dvojica drugih rudara danas na tržnici preprodaju voće i povrće, dok se Daniel Herrera pokušao vratiti rudarstvu, ali je zbog napada panike završio na psihijatriji.
Većina ostalih je također imala psiholoških problema pa su otišlio u prijevremenu mirovinu i od države mjesečno dobivaju nešto više od 2.700 kuna. 'Mi ostali moramo se pobrinuti sami za sebe', kaže Mario.
Uz sve teškoće koje su ga snašle, posebno ga pogađaju priče o navodnom drogiranju i seksanju s kolegama tijekom zatočeništva. Čak se tvrdilo da su neki rudari razmišljali o kanibalizmu. 'To su sve laži, pokušavaju izmisliti senzacije i zarađivati na njima. Kada pokušavate preživjeti, na seks ni ne pomišljate. Nije bilo nikakvih droga i nitko nije pokušao nikoga pojesti', zaključuje Mario, koji na kraju svega kaže da s vremena na vrijeme misli da bi bilo bolje da ih nisu ni spasili.