Kolike su šanse da nas Europska središnja banka uvede u produženo razdoblje takozvane stagflacije – stanja ekonomije koje karakteriziraju povišena inflacija i niske stope rasta?
Ako pažljivije čitate zadnje priopćenje (ESB-a), koje je sredinom mjeseca javno pročitala predsjednica ESB-a Christine Lagarde obrazlažući odluku o dizanju kamate za 0,25 postotnih poena, vidjet ćete da centralna banka eurozone doista najavljuje da ćemo ove godine, pa potom 2024. i 2025., imati niže stope gospodarskog rasta u odnosu na stope rasta cijena. Vjerojatno su procijenili kako nije dobar PR priznati kako nas teoretski uvode u stagflaciju iako su poručili da prema njihovim najnovijim projekcijama do kraja očekuju inflaciju od 5,6 posto, pa potom od 3,2 u 2024. te 2,1 posto u 2025. godini, dok su prognoze stope rasta BDP-a spustili na 0,7 u 202., pa na 1,0 u 2024. te 1,5 posto u 2025. godini.
Stagflacijska avet
Možda u ESB-u misle da će prema njihovim projekcijama inflacija u 2025. biti vrlo blizu ESB-ovog ‘školskog‘ cilja od 2,0 posto, pa zato nisu upozorili da se nad Europu nadvija stagflacijska avet, ali brojevi koji su izbacili analitičari centralne banke jasno i nedvosmisleno pokazuju kako bi inflacija trebala ostati duže od dvije godine iznad stope gospodarskog rasta, što će dodatno zakomplicirati nagomilane strukturne probleme starog kontinenta. Najveća je opasnost da pod pritiskom dužnika, država i kompanija, ESB prestane sa zaoštravanjem monetarne politike. Ako se to dogodi to bi mogla biti druga epska greška ESB-a, nakon što su jako zakasnili s dizanjem kamatnih stopa i zaustavljanjem kvantitativnog popuštanja kad je bilo jasno da se inflacija zahuktava te su tako, zbog interesa prezaduženih, pustili da se rast cijena ukorijeni. Intrigantno je da se još ne postavlja pitanje odgovornosti ESB-a za nečinjenje tijekom 2021. i 2022., a jedan od najuglednijih ekonomista na planetu, Nouriel Roubini, već upozorava kako bi konformizam europskih centralnih bankara eurozonu mogao odvesti u stagflaciju.
Kad Nouriel Roubini govori onda slušaju čak i mainstream zapadni mediji, koji pretežito navijaju za ekonomske mjere ciljane poticanju rasta. Naime, Roubini je zahvaljujući holističkom pristupu ekonomskom prognoziranju još od 2005. upozoravao na gomilanje strukturnih problema koji mnogi ugledni kolege nisu željeli vidjeti niti 2007., tj. kada je postalo jasno da će u lice svijeta eksplodirati američka financijska kriza. Tako je Roubini stekao nadimak Dr. Doom (dr. Propast), iako su njegove teoretske postavke sigurno puno kompleksnije od ponude ekonomske misli većeg broja ekonomskih pesimista koji svako malo najavljuju veće ili manje gospodarske tragedije, sve kataklizmičnih razmjera, pa im se dogodi da jednom i - pogode.
Problem neodlučnosti
Roubini poručuje kako bi ESB i Bank of England mogli skriviti inflaciju ako na sljedećim sastancima ne donesu odluku o novom dizanju kamata. Retorika ESB-a nakon zadnje odluke bila je takva da su tržišta počela anticipirati odustajanje od zaoštravanja monetarne politike. Pram Roubiniju signali neodlučnosti ESB-a i BoE, velik su problem. "Signali nam govore da nisu sigurni žele li još pješačiti. Ako se to dogodi, moglo bi doći do inflacijskih očekivanja. Mogli biste doživjeti pravu stagflaciju", izjavio je Roubini za Bloomberg, koji smatra da su stope inflacije u eurozoni i Britaniji jednostavno puno više od ciljanih te strahuje kako će bez daljnjeg dizanja kamata sljedeća faza biti "istinska stagflacija".
"To je dilema i za ECB i za BOE. S jedne strane, smanjenje gospodarske aktivnosti dovest će ih do toga da možda stanu na ovoj točki. S druge strane, ako inflacija ostane puno viša od cilja, morat će dizati kamate puno više," poručuje Roubini te nadodaje: "Ne mogu reći da su gotovi. Ukupna inflacija raste, cijene nafte rastu, postoji mogućnost da će doći do novog povećanja… Postoje rizici financijske nestabilnosti. Vidjeli ste to u onome što se dogodilo u Ujedinjenom Kraljevstvu i prije otprilike godinu dana, vidjeli ste što se dogodilo u proljeće ove godine sa stresovima u financijskom sustavu. Ne mislim da smo izašli iz šume jer stope moraju duže ostati više. Još uvijek postoji mogućnost određenog stupnja financijske nestabilnosti."
Njegov zaključak glasi: "I na strani ponude i na strani potražnje, postoje čimbenici koji upućuju na to da je 2 posto u ovom trenutku nemoguća misija. A nova normala može biti negdje između 3 posto i 4 posto za napredna gospodarstva tijekom vremena, naravno ne preko noći".
Nove ekonomske nevolje
Mnogima se inflacija od 3-4 posto ne čini kao ogromna opasnost, pogotovo nakon što smo preživjeli dvoznamenkastu, ali uz stope rasta niže nego što su stope inflacije, to će sasvim sigurno izazvati nove, nepredvidljive ekonomske nevolje. Današnje uzroke inflacije teško je uspoređivati s onima iz stagflacije 70-ih, nakon naftnih šokova i recesije koja je trajala pet uzastopnih šokova. Tada je na težini dobio tzv. indeks mizerije jer je visoku stopu inflacije pratio i dramatični rast stope nezaposlenosti. Indeks mizerije u osnovi je jednostavni zbroj stope inflacije i stope nezaposlenosti. S obzirom na to da su zapadne liberalne demokracije 70-ih bile u daleko povoljnijoj demografskoj poziciji, danas indeks mizerije možda neće rasti brzinom kao prije više od pola stoljeća jer europsko tržište rada nema dovoljno radnika, ali za najcrnje pesimiste nije isključen čak niti takav scenarij.
Čini se kako bi se cijela priča oko donošenja ključnih strateških odluka u EU mogla svesti na skrb o interesima dviju velikih članica - Italije i Njemačke - koje se upravo suočavaju s dramatičnim ekonomskim usporavanjem, dok Francuska (sastavnica velikog trojca EU) niti nije pokazala naročitu volju za obračun s paneuropskim divljanjem cijena.