Indija službeno bilježi 287.000 mrtvih od koronavirusa, ali stručnjaci vjeruju da bi stvarna brojka mogla biti i do pet puta veća. Samo u srijedu zabilježeno je 4529 mrtvih, dok se virus nastavio širiti iz velikih gradova u ruralna područja.
Novinari su prebrojali više od 2000 tijela pronađenih u protekla dva tjedna u Gangesu, u dijelu toka kroz siromašne države Uttar Pradesh i Bihar. Neka od njih bila su pokopana u plitkim pješčanim grobovima uz obalu. Puno je žrtava Covida, a zbog visoke cijene drva za lomače za kremiranje siromašnije obitelji predaju tijela svojih pokojnika svetim vodama Gangesa. Ili ih pokapaju na njegovim pješčanim obalama.
U zemlji od 1,4 milijarde stanovnika, brojke su ogromne: službeno je od korone u Indiji dosad oboljelo skoro 26 milijuna ljudi. Neki kažu da bi stvarni broj mogao biti i deset puta veći, a koliki je uistinu broj oboljelih i umrlih od te bolesti, nikad se neće saznati.
Nemaju izbora
Bhupendra Upadhyay, svećenik u Gahmaru, rekao je novinarima Guardiana da je vidio nedavno 30-35 tijela koje je rodbina donijela na rijeku. "Mnoga su uronjena u Ganges jer je ljudima teško organizirati kremiranje kad toliko ljudi umire", objašnjava svećenik. Na obližnjem drvetu privezani su deseci glinenih posuda. "Svaka predstavlja nekoga tko je umro, pogledajte koliko ih je, samo u zadnjih 10 dana".
Ostavljanje tijela u rijeci pokušava spriječiti indijska policija, koja dežura uz obalu i čisti tokove Gangesa. Na granici Uttar Pradesha i Bikara postavili su mreže, no ipak se nizvodno pojavljuju tijela. Reporteri Guardiana su na nevelikoj udaljenosti pronašla četiri tijela, zamotana tkaninom i zapetljana u mulj, i još desetke uzvodno, u vodi i na obali, u različitim stadijima propadanja, dok su ih napadale ptice i psi.
Članovi obitelji kažu da nisu imali puno izbora. U dvorištu neuredne obiteljske kuće, gdje pod jednim krovom živi 20 ljudi, Narsingh Kumar priča kako su mu u dva dana umrla dva starija brata. Nisu testirani na koronavirus, umrli su par dana nakon prvih simptoma. Prvi brat, Shambhu Nath, dobio je visoku temperaturu 19. travnja, tri dana kasnije počeo se gušiti. Umro je na putu do bolnice 23. travnja. Tog istog dana njegov brat Swami Nath počeo je imati teškoće s disanjem. Odvezen je u privatnu bolnicu i odmah je stavljen na kisik, ali je umro 24. travnja. Kad je umro prvi brat, Shambhu Nath, seljani su im ponudili pomoć, i tijelo je kremirano. No kad je umro drugi brat, ostali su sami. Stigma oko Covida ih je izolirala, nitko više nije htio imati posla s njima. “Nismo mogli dobiti drvo i nismo znali što drugo učiniti, tako da nismo imali izbora nego njegovo tijelo uroniti u rijeku. Učinili smo to sljedećeg jutra u 11 sati, u krugu najuže obitelji", priča Kumar.
Bez testiranja
U siromašnom Uttar Pradeshu živi 235 milijuna stanovnika. Ruralna područja širom te indijske države prijavljuju da ljudi umiru u velikim brojevima, u samo nekoliko dana nakon što počnu kašljati, u visokoj temperaturi i sa simptomima gušenja. Mnogi su umrli bez testiranja.
U posljednjih 25 dana čuli smo za 17 smrti u selu, kaže Manoj Kumar Jaiswal (42) iz sela Sauram u okrugu Ghazipur na istoku Uttar Pradesha. Jaiswal tvrdi da je 90 posto stanovnika tog sela bolesno, u svakoj kući netko kašlje ili ima temperaturu. "Mnogi ljudi u selu imaju temperaturu i kašalj i umiru u roku od jednog ili dva dana", ispričao je Jaiswal. Pritom nitko nije testiran na koronavirus.
Mohammad Iqbal (42), vlasnik dućana u tom selu, ispričao je da je njegova majka Tara Begum (55) 4. svibnja dobila temperaturu uz jaki kašalj. Dok se borila za dah, odveo ju je u obližnju privatnu bolnicu Shivangi, gdje je dobila kisik. Umrla je sljedećeg jutra. Liječnici mu nisu rekli uzrok smrti, ali rekli su da je tog jutra u bolnici umrlo četvero ili petero ljudi. “U bolnici joj nije napravljen test na koronu, a u selu se ne rade testovi, pa kako možemo znati je li korona ovdje? Znam samo da nikada nisam vidio da toliko ljudi umire", kaže Iqbal. U bolnici Shivangi više ne liječe od covida, bolnica je prazna, liječnik koji ih je liječio je "otišao", prenosi Guardian.
U bolnici je radio Raju Kushwaha, student druge godine studija tradicionalne ayurvedske medicine. Službeno on nikoga bolesnog od Covida nije liječio, jer nitko nije testiran. "Prihvatili smo mnoge pacijente koji su ostali bez daha i držali ih na kisiku", kaže Kushwaha. Mnogi stariji ljudi bi umrli nakon što bi ih bolnica otpustila s niskom razinom kisika. No evidenciju nisu vodili.
To je privatna bolnica u kojoj su skupo plaćali pomoć. Javni zdravstveni centar u Ghazipuru, prvo mjesto gdje bi morali dobiti pomoć, bio je prazan kad su ga novinari Guardiana posjetili. Bila je večer, dežurni liječnik zapravo je ljekarnik.
Pritisnute vijestima o leševima u Gangesu i nekontroliranim širenjem zaraze, vlasti Uttar Pradesha objavile su da su krenuli u akciju testiranja od vrata do vrata u 97.000 sela. Pokrenuli su agresivnu politiku testiranja, praćenja i liječenja, čime su smanjili dnevni broj novih slučajeva za više od 100.000. Istovremeno su povećali broj bolničkih kreveta za 100.000, obiteljima preminulih daju po 5000 rupija ili 48 funti za troškove kremiranja. "Čak i nakon što je sam zaražen koronavirusom, naš je ministar putovao na selo kako bi nadgledao situaciju", rekao je glasnogovornik vlade. "Naš je model bolji od bilo kojeg drugog modela u zemlji", pohvalio se.
Za Radhu Shayama (64), seljaka čija je supruga Jagrani Devi (60) umrla 7. svibnja nakon teške upale pluća, vladina akcija došla je prekasno. "Da su je testirali na koronavirus i pružili joj odgovarajuće liječenje u bolnici, a ne je poslali kući dva puta, možda bi bila živa", kaže Shayam.