Proračunska drama Sjedinjenih Država ulazi u novu fazu. Iako su predstavnici Demokrata sredinom prošlog tjedna najavljivali kako će postići dogovor s Republikancima o dizanju limita zaduživanja, tijekom vikenda postalo je jasno kako se pregovori ne miču s mrtve točke, pri čemu se sve više otvara ustavno-pravna pozicija američkog predsjednika Joe Bidena koji de facto odbija priznati da su Republikanci na zadnjim izborima za Kongres dobili većinu te imaju i pravo i moć izglasavanja fiskalnih planova.
Je li u svojoj suštini nedemokratski obrazac ponašanja ako trenutačni predsjednik Sjedinjenih Država ne želi priznati odnose snaga u najvišem predstavničkom tijelu države nego traži da novi zakonodavac poštuje fiskalne planove bivšeg saziva Kongresa, kao da odluke bivšeg saziva Kongresa imaju demokratsku legitimaciju za sva vremena? Pri tome Biden optužuje Republikance za ekstremizam i tvrdokornost. Kao ‘ovan na brvnu‘ ponaša se i stvarni lider Republikanaca, bivši predsjednik Donald Trump, koji stranačke kolege poziva da u razgovorima s Demokratima nipošto ne popuste.
‘Morate dobiti sve što tražite, nemojte se saviti‘, poručuje Trump jer je svjestan da je Biden taj koji se dovodi u bizarnu poziciju tako što dovodi naciju na rub defaulta, a sve zbog toga što su mu republikanski zahtjevi za uštede ideološki neprihvatljivi. Jedini pomak koji je Bijela kuća napravila u radikalnoj retorici odbijanja bilo kakvog kompromisa jest napuštanje ekstravagantnih ideja o kovanju novčića od milijardu dolara za plaćanje obveza ili neprimjerenog korištenja 14. amandmana za premošćivanja ustavne odredbe o limitu zaduživanja. Dojam je da su oko tih pravnih akrobacija u administraciji Bijele kuće sve oprezniji jer se čini da kaos možda ne bi bio puno manji ako se ne postigne međustranački dogovor o limitu zaduživanja.
Ne odmiču ni milimetra
Nejasno je zbog čega Bijela kuća ne akceptira promjenu odnosa snaga u Kongresu nakon demokratskih izbora. Čak se pomalo čini čudnim potrebno naglašavati da su o Sjedinjenim Državama održani demokratski (!) izbori za Kongres na kojima su pobijedili Republikanci, koji sada pokušavaju realizirati ono što proizlazi iz njihove pobjede, ali im Bidenova administracija oduzima to pravo. Pri tome je osobno Biden u potpunosti zaboravio na svoje stare zastupničke govore o problematici limita zaduživanja, koji su potpuno oprečni onome što danas govori kao predsjednik.
‘Vrijeme je da Republikanci prihvate kako nema dogovora dvije stranke ako se on bazira na isključivo uvjetima jedne stranke. I oni se moraju pomaknuti…‘, poručio je Joe Biden još dok se ukrcavao na Air Force One kako bi odletio na sastanak G7 lidera u Hiroshimi. No, zasad uopće nije vidljivo na kakve su to ustupke spremni Demokrati, jer Biden i njegova administracija ponavljaju kako se od fiskalnih planova ne odmiču ni milimetra te su jedino spremni na razgovore o reduciranju deficita kroz dizanje poreza, ali ne onih koje bi prihvatili Republikanci.
‘Ne mislim da je ekstremno ako kažemo da bi trebali trošiti manje nego što smo ove godine‘, odgovara im lider većine u Kongresu, McCarthy.
Posljedice defaulta
Zasad je potpuno nejasno kakve bi mogle biti posljedice defaulta ili toga što će Sjedinjene Države možda izbjeći default tako što će Treasury izbjeći plaćanje niza drugih obveza koje sa sobom neće povući tehnički default. Pojedini eksperti tako su primijetili da bi umjesto X-dana (1. lipnja) trebali govori o S-danu i D-danu. S-dan je datum kad Sjedinjene države više neće isplaćivati obveze po Social Security osnovi, što znači da će milijuni ostati bez pomoći. D-dan je pak pravi default dan tj. trenutak kad Sjedinjene Države više neće plaćati dospjele obveze prema investitorima, što će, ako dva stara ‘ovna na brvnu‘ nastave raditi svoj ‘business as usual‘, izazvati globalni financijski kaos nesagledivih posljedica.
Konzervativna kreditna agencija Moody‘s procijenila je kako bi default za Sjedinjene Države značio 7 milijuna izgubljenih radnih mjesta te skok nezaposlenosti od 8 posto. To što bi prema Moody‘s-ovoj procjeni dioničko tržište trenutno izgubilo petinu vrijednosti, čak se ne čini tolika drama koliko broj o 7 milijuna radnih mjesta.
S obzirom na to da između Republikanaca i Demokrata praktično nema suvisle rasprave, fiskalni ekspertima ne preostaje drugo nego procjenjivati kad bi se mogao dogoditi X-dan. Prosudbe su vrlo raznolike te sežu od teza kako administracija može duže vremena vrdati i mrdati od neplaćanja do neplaćanja uz uspješno izbjegavanje tehničkog defaulta, do toga da se default može dogoditi vrlo brzo i neočekivano.
Donosimo screenshotove neke od rasprava eksperata o X-danu na društvenim mrežama:
Bez obzira na to da li Sjedinjene Države mogu manipulirati (ne)plaćanje obveza očekujući valove izdašnijih poreznih prihoda u određenim razdobljima godine te tako izbjeći tehnički default, dojam je kako aktualna politika Republikanaca i Demokrata postaje izvor ekstremnih kratkoročnih i dugoročnih financijskih rizika.
Trenutačno je vrlo ozbiljno pitanje za Demokrate mogu li zamisliti da su oni većina u Kongresu, a da se u Bijelu kuću vratio Donald Trump, koji se opire promjeni republikanskih planova fiskalne potrošnje. Da li bi im bilo drago da Trump u potpunosti ignorira njihovu izbornu pobjedu ili bi ga prozvali za neprimjereno nedemokratsko ponašanje, pa možda čak i neku vrstu puča, diktature? Vrlo vjerojatno. Vrlo je, naime, neobično da demokratski izabrani predsjednik apsolutno (100 posto) mjesecima negira demokratsko pravo većine u Kongresu da donosi o dugoročnoj fiskalnoj potrošnji, što je posebno ironično u zemlji gdje su se pisci ustava mudro pobrinuli da integriraju odredbu o limitu zaduživanja, koji zbog putanje fiskalnih dugova danas ima više nego ikada prije u američkoj povijesti.