Richard Grenell, bivši američki ambasador u Berlinu kojeg je Trump koristio kao osobu za provociranje europskih saveznika, ljut je što američki mediji nisu dali dovoljno prostora onome što on smatra “povijesnim sporazumom” Kosova i Srbije koji je postignut u Bijeloj kući pod vodstvom njegova šefa Donalda Trumpa.
Ništa što se događa u Bijeloj kući, pa čak ni tijekom Trumpova mandata, ne može biti smiješno ili nevažno. Ali daleko od toga da je Trump postigao nešto povijesno, nešto što nitko prije njega nije mogao, nešto što se nije moglo ni zamisliti, između Kosova i Srbije. Mislilo se da su te dvije države potpisale sporazum kojim normaliziraju odnose. Niti je bilo sporazuma, niti su ga stranke potpisale, niti je Trump potpisao sporazum. Ispalo je da su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Avdullah Hoti potpisali svaki svoju kopiju nečega, a da je Trump potpisao svoju izjavu o tome kako pozdravlja ono što su postigli Kosovo i Srbija.
A u samom “sporazumu” ima svačega te je teško i definirati kakvu formu ima. Govori i o normalizaciji ekonomskih odnosa između Kosova i Srbije, a unutra su ubačeni elementi koji nemaju veze ni s tim državama niti s ekonomijom. Tako su se ovim dokumentom te države obvezale da će Hezbollah smatrati terorističkom organizacijom, da će raditi sa 69 država svijeta u kojima je homoseksualnost kriminalizirana kako bi se dekriminalizirala, da će Kosovo otvoriti, a Srbija premjestiti veleposlanstvo u Izraelu u Jeruzalem i da će graditi prugu i autocestu do morske luke.
Ni Srbija ni Kosovo nemaju izlazak na more pa je i to nejasno, kao što je nejasno kako bi Kosovo, primjerice, moglo raditi s Iranom i Sudanom na tome da se u tim državama poštuju prava homoseksualaca kada te države i ne priznaju Kosovo. Ovaj događaj je samo još jedna tipična priča koja opisuje kako funkcionira Bijela kuća u Trumpovu mandatu. Nije bitno što je sadržaj, ali će se sve nazvati “velikim uspjehom kakvog do sada nije bilo” i “dokazom da Trump može ispraviti sve greške koje su napravili oni prije njega”.
Scena u kojoj on zove izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i govori kako je postignut povijesni sporazum ljudi čija je međusobna borba bila takva da je sukob između Izraelaca i Palestinaca “kikiriki” pokazuje Trumpov igrokaz. Usto, Trump misli da Albanci i Srbi još ratuju i da je on to sada zaustavio. Za Kosovo je iz ovog dokumenta zapravo najvažnija stvar međusobno priznanje s Izraelom. Tako je kosovska delegacija išla u Bijelu kuću u nadi da će se dogoditi međusobno priznanje sa Srbijom, a dogodilo se čudo, međusobno priznanje s Izraelom. Možda je na to Grenell mislio kada je rekao da na ovakvim događajima “čuda nisu isključena”. To što će Kosovo imati veleposlanstvo u Jeruzalemu, a ne u Tel Avivu, gdje su ambasade svih drugih zemalja, osim onih SAD-a i Gvatemale, cijena je koju mora platiti za ovo priznanje. I Kosovo će to ispoštovati. Jer kada Kosovo bude prisiljeno birati između SAD-a i bilo koga drugog u svijetu, uvijek će izabrati SAD i to će tako ostati. I kada Trump ode s vlasti, ako ode, Joe Biden je najavio da će zadržati ambasadu u Jeruzalemu, što će učiniti i Kosovo.
Ali najbolja vijest s ovog događaja je ono što ne piše u “sporazumu”, a postojala je opasnost. Lakoća kojom su se dodavale i izbacivale rečenice dokazuje kako je za samo minutu mogla biti ubačena i rečenica da su se “obje strane složile korigirati međusobne granice”, što bi izazvalo pravi kaos u regiji. O toj su ideji dugo razgovarali i zagovarali je srbijanski predsjednik Vučić i kosovski predsjednik Hashim Thaçi. No protivljenje Njemačke i Velike Britanije, kao i većeg broja država u regiji koje su svjesne posljedica takvog čina, tu je ideju maknulo sa stola. Sve ostalo što je u dokumentu koje su strane potpisale svaka za sebe manje je problematično. Ako ništa drugo, ova drama u režiji Richarda Grenella probudila je Europsku uniju iz sna pa se i EU počela aktivnije baviti odnosima Kosova i Srbije i sada radi na postizanju sporazuma koji bi morao završiti međusobnim priznanjem Kosova i Srbije jer bilo što drugo ne bi ni bilo sporazum niti bi značilo normalizaciju odnosa.