Neočekivana pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima nesumnjivo će promijeniti mnoge aspekte u politici SAD-a, bilo da radi od gospodarskih mjera do odnosa s drugim svjetskim silama poput Rusije i Kine.
I dok će Trump u Bijeloj kući provesti 4 ili 8 godina, njegova imenovanja sudaca u Vrhovni sud SAD-a imat će posljedice čiji će doseg biti trajniji od vjerojatno bilo kojih mjera koje će Trump provesti tijekom jednog ili dva mandata. Naime, jednom kad su imenovani, suci nisu ograničeni mandatom već svoju poziciju mogu napustiti samo vlastitom voljom, smrću ili uslijed postupka impeachmenta (opoziva na temelju grubih povreda dužnosti ili kaznenog djela o kojem odlučuje Kongres SAD-a).
Vrhovni sud je iznimno važan u političkom i društvenom životu SAD-a budući da je riječ o najvišem sudu u državi koji ima krajnju nadležnost u interpretaciji i provedbi Ustava, ali samo u slučaju kad se neki predmet pred sudom dotiče određenih zakona ili ustavnih amandmana. Tako su ovlasti federalnih vlasti, pitanje prava na nošenje oružja, pitanja privatnosti (u koje je uključen i pobačaj) ili pravo na slobodu govora, sva podložna promjenama ovisno o tome kako ih sud interpretira u određenim slučajevima.
Sud se sastoji od devet sudaca koji presudu donose većinom glasova, a tijekom zadnjih desetljeća ustalilo se običaj da se oko najvažnijih pitanja suci podijele ovisno jesu li konzervativnog ili liberalnog svjetonazora. Od 1969. godine i kraja Warrenova suda (sastav suda obično se zove po predsjedavajućem sucu, u tom slučaju Earlu Warrenu) koji je izuzetno proširio opseg ljudskih prava, većinu na Sudu drže konzervativni suci.
Nakon što je početkom ove godine preminuo Antonin Scalia, veliki sudac koji je bio svojevrsna konzervativna ikona, liberalni i lijevo orijentirani političari, mediji i građani SAD-a ponadali su se da će nakon više od pola stoljeća većinu na Sudu opet sastavljati suci liberalnijih pogleda. Odlaskom Scalije, na Sudu je preostalo četvero konzervativnih i četvero liberalnih sudaca, a nominiranje novog suca bilo je u nadležnosti liberalnog predsjednika, demokrata Baracka Obame.
No, tu je došlo do problema. Naime, Obama može predložiti suca, ali njegovo imenovanje mora potvrditi američki Senat većinom glasova (efektivnom super-većinom 60 od 100 članova zbog mogućnosti neodređenog odugovlačenja rasprave). Kako je Senat bio (i ostao) pod kontrolom republikanaca, oni su odmah dali do znanja da neće niti saslušati kandidata kojeg Obama predloži (a riječ je o umjerenom sucu Apelacijskog suda u okrugu Columbia Merricku B. Garlandu, na kojeg se republikanci u prošlosti nikad nisu žalili, nego su ga čak i hvalili), što su obrazložili željom da kandidata imenuje novoizabrani predsjednik. Naravno, republikanci nisu željeli da Scaliju zamjeni sudac liberalnijih svjetonazora, nego netko tko će biti blizak stavovima pokojnog suca.
Tako je imenovanje novog suca postalo jedno od ključnih pitanja predizborne kampanje, a mnogi republikanski analitičari su pozivali birače da daju svoj glas za Trumpa samo iz razloga da konzervativci zadrže većinu na Sudu, ako im je već mrzak zbog drugih stvari. Da je svjestan značaja ovog imenovanja, pokazao je i sam Trump koji je tijekom kampanje objavio popis od 20 sudaca i jednog političara (senator Mike Lee iz države Utah) među kojima će tražiti novog kandidata za Vrhovni sud. Odreda je riječ o sucima potvrđenih konzervativnih nazora, koji se zalažu za manji doseg federalnih vlasti i za veća prava samih država.
Kad se ovlaš pogleda profesionalna biografija potencijalnih kandidata, jasno je da bi vjerojatno svatko do njih nastavio Scalijinim stopama (iako sigurno ne snagom njegovog autoriteta i njegovih argumenata), što konkretno znači da bi SAD mogle skrenuti znatno udesno u pitanjima kao što su pravo na pobačaj (koje bi se moglo ograničiti), financiranje izbornih kampanja (gdje će se još više otvoriti put bogatim pojedincima i organizacijama da pumpaju kampanje novcem od čega jednako profitiraju bogataši, demokrati i republikanci, a gube znatno siromašniji građani), zaštita okoliša (mnogi konzervativci globalno zagrijavanje gledaju kao mit), ravnopravnost LGBT osoba, pozitivna diskriminacija (kojom se daje prednost manjinama prilikom upisa na sveučilišta, na primjer) i svakako pravo na nošenje oružja, čiji će se doseg sigurno proširiti pod konzervativnim Sudom.
Valja napomenuti da je Trump sam spomenuo da mu je želja da Sud okrene presudu Roe vs. Wade iz 1973. godine kojom se pod kapom prava na privatnost (14. amandman) donekle zajamčilo pravo na pobačaj. Ta bi se indirektna i nespretna konstrukcija Suda mogla naći pod paljbom različitih konzervativnih udruga i država koje će vrlo vjerojatno tražiti da se reguliranje "prava na pobačaj" prebaci u nadležnost samih država što bi otvorilo put za veliki broj konzervativnijih država SAD-a da zabrane abortus.
No, upražnjeno mjesto suca Scalije nije jedino oko kojeg strahuju demokrati. Izrazito liberalna sutkinja Ruth Bader Ginsburg ima 83 godine i već je preživjela dva tumora, također liberalni Stephen Breyer ima 78 godina, a donekle konzervativni Anthony Kennedy ima 80 godina. U slučaju da se netko od njih povuče ili premine u naredne četiri godine, Trump će biti taj koji će imenovati novog suca/tkinju, uz potporu Senata u kojem republikanci imaju većinu.
Dok se to ne dogodi, ključni će sudac i dalje biti gore spomenuti Anthony Kennedy, koji je tijekom zadnjih deset godina bio takozvani "swing" glas u određenim predmetima. Kennedy, naime, nije toliko ukalupljen u ideološke podjele kao njegovi kolege te se se u određenim pitanjima složi s četvero liberalnih sudaca (Ruth Bader Ginsburg, Stephen Breyer, Elena Keegan i Sonia Sotomayor), iako u većini slučajeva slijedi mišljenje konzervativnih kolega (predsjednik Suda John Roberts, Clarence Thomas, Samuel Alito).