VELIKA IZLAZNOST

Najvažniji izbori od pada diktature: Španjolska ipak skreće u desno, ali bez jasnog izbornog pobjednika

Izvjesno je da nitko neće moći formirati većinu, te bi moglo doći do pat-pozicije i tehničke vlade

Alberto Feijo

 Pierre-philippe Marcou/Afp

Pred Španjolcima je duga i vrlo neizvjesna izborna noć. Birališta su se zatvorila u 8 sati, nakon čega su objavljene prve izlazne ankete koje su potvrdile da nema očitog izbornog pobjednika, zbog čega bi se situacija trebala raspetljavati tijekom narednih dana, tjedana, možda čak i mjeseci, a omjeru snaga bi mogao presuditi baš svaki obrađeni glasački listić.

U ovom trenutku još uvijek se ne zna točan rezultat, ali izlazne ankete koje je za Mediaset provela analitička kuća GAD3 najavljuju da bi Narodna stranka (PP) Alberta Núñeza Feijóoa mogla računati na 150 mandata; 26 manje od broja koji im je potreban da samostalno formiraju vladu. Ista kuća ultrakonzervativnoj stranci Vox, na čijem je čelu Santiago Abascal, najavljuje 31 mandat, a kako tandem španjolske desnice već relativno uspješno surađuje na lokalnim i regionalnim razinama, analitičari pretpostavljaju i očekuju da bi dvojac mogao prvi sjesti za stol i pokušati dogovoriti uvjete suradnje.

Prirodan partner

Socijalisti (PSOE) Pedra Sáncheza očekuju oko 112 zastupničkih mjesta, dok bi radikalno lijeva platforma Sumar potpredsjednice vlade i ministrice rada Yolande Díaz, prirodan postizborni koalicijski partner aktualnog premijera, mogla računati tek na 27 mandata, što nije dosta za većinu. Čak i da se uzmu optimističnije brojke, koje je provela kuća Sondeo de Sigma Dos za RTVE, prema kojoj PSOE računa na 118, a Summar na 31 mandat, ljevica nema dosta ruku za ostanak na vlasti.

U tom kontekstu neke stvari se ipak jesu iskristalizirale. Španjolsku, po svemu sudeći, čeka zaokret u desno. No, i taj scenarij treba uzeti sa zrnom soli.

Koalicijske vlade

Zašto? Zato što Španjolska nema pretjeranog iskustva s koalicijskim vladama, zbog čega se postizborni pregovori mogu zakomplicirati do te mjere da dođe do pat pozicije koja bi se mogla riješiti jedino novim izborima. A onda se karte ponovno dijele ispočetka. U tom bi scenariju Pedro Sánchez kao tehnički premijer još mjesecima ostao na vlasti, zbog čega je portal Politico sjajno zapazio kako Španjolska ovoga puta ima šansu postati "Belgijom južne Europe".

Vrijedi naglasiti kako je izlaznost na ovim izborima bila uistinu velika, unatoč tome što se Iberski poluotok već danima bori s nezapamćenim vrućinama. Španjolci su prkosili nesnosnim temperaturama strpljivo čekajući u golemim redovima na biralištima, a muke im pokušavaju olakšati brojni volonteri Crvenog križa koji im nude hladne vode. S obzirom na to da su se izbori prvi put održali u periodu kada građani odlaze na godišnje odmore, više od 2,5 milijuna birača, dakle, više od 7 posto Španjolaca s pravom glasa, svoju je građansku dužnost ostvarilo putem pošte.

Alberto Núñez Feijóo, trenutno najizgledniji budući premijer Španjolske, svojoj zemlji najavljuje vratiti dostojanstvo, kao i povjerenje u državne institucije. Riječ je o vrlo umjerenom, proeuropski nastrojenom demokršćaninu koji je španjolske narodnjake vratio u centar, nakon što ih je njegov prethodnik, Pablo Casado, usmjerio prema tvrđoj desnici u pokušaju da oduzme glasove sve popularnijem ultrakonzervativnom Voxu.

Feijóo se zalaže za smanjenje poreza na dobit, smanjenje veličine državnog aparata i usporavanje tranzicije prema zelenoj ekonomiji "kako bi se tržištu dalo vremena da se navikne na novo normalno".

Feijóo, dakle, sam po sebi ne predstavlja nekakvu opasnost dostojnu medijske pompe koja prati ovaj izborni ciklus u Španjolskoj. Problem je taj što bi mogao koalirati s Voxom, čime bi se u izvršnu vlast pete ekonomije EU dovela ksenofobna, euroskeptična, frankonostalgična stranka, koja se protivi rodnoj ravnopravnosti, koja aktivno radi na oduzimanju prava LGBT+ osoba te se zalaže za "Španjolsku dva reda" u kojoj bi samo državljani te zemlje uživali puna građanska prava.

Desnica jača

- Nakon svake društvene krize smo si govorili da će ona predstavljati plodno tlo za rast popularnosti radikalne desnice, no činjenica je da je ona više ili manje stabilno rasla još od 1980-tih godina – objasnila je za The Guardian Catharine Fieschi iz Open Society Foundations Europe koja je stručnjakinja za populizam, autoritarizam i radikalnu desnicu.

Neovisno o konačnom ishodu ovih parlamentarnih izbora u Španjolskoj, jer će se rasplet situacije trebati još čekati, treba naglasiti određene društvene trendove koji sve snažnije bodu u oči. Desnica jača. Kako u Španjolskoj, tako i na ostatku Staroga kontinenta, a tu informaciju treba sagledati u kontekstu izbora za Europski parlament koji će se održati za manje od godine dana. Španjolska se pridružila rastućem popisu članica EU u kojima radikalna, ultrakonzervativna i ksenofobna desnica na velika vrata dolazi do izvršne vlasti.

Ultrakonzervativci SU sada uistinu postali sastavni i nezaobilazni dio europskog političkog političkoj krajolika.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. travanj 2024 16:25