Kardinal Reinhard Marx (67), nadbiskup Münchena i Freisinga, član Papina Kardinalskog vijeća za reformu Katoličke crkve, koordinator vatikanskog Vijeća za ekonomiju, svojedobni predsjednik Njemačke biskupske konferencije, uputio je 21 svibnja pismo papi Frani u kojemu moli poglavara Katoličke crkve da ga razriješi dužnosti.
O tome je jučer izvijestio mjesni münchenski dnevni list Süddeutsche Zeitung. Marx tek 2028 navršava 75 godina, doba kada je svaki svećenik, pa i biskup, dužan odreći se dužnosti. Marx nije ni bolestan. On je - razabire se - naprosto duboko ojađen prilikama u Katoličkoj crkvi koja je, nakon "katastrofe spolnog zlostavljanja", zapela, veli on, "u slijepoj ulici", za što, smatra, snosi i osobnu odgovornost. Piše Marx: "U osnovi je riječ o tome da i ja dijelim odgovornost za katastrofu seksualnog zlostavljanja od strane članova Crkve posljednjih desetljeća". Istrage u vezi s tim dosljedno su, smatra kardinal Marx, pokazale njegove "mnoge osobne propuste i administrativne pogreške". Tome, kaže, treba dodati "institucionalne odnosno sistemske neuspjehe".
Radikalno propitivanje
U Njemačkoj nije malo katoličkih biskupa koji radikalno propituju same osnove Katoličke crkve i njezina nauka, što se ne odnosi na evanđelja, nego najvećim dijelom na tradiciju. U medijima se, u tom pogledu, naglasak stavlja na vanjske i manje bitne elemente, na primjer na zahtjeve da se i žene rede za svećenice, da se ukine obaveza beženstva (celibata) i tako dalje. Suzbijaju se i drugi pokušaji otvaranja. Na primjer, velika većina njemačkih katoličkih biskupa suglasila se prije tri godine da i bračni drug nekatoličke kršćanske denominacije, na primjer luteranske evangeličke, primi na katoličkoj misi pričest. Za to se zauzimao i kardinal Marx. Suprotstavilo se samo sedam biskupa, među njima kölnski nadbiskup Rainer Maria Woelki. Oni su se žalili Svetoj Stolici. Prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal isusovac Luis Francisco Ladaria Ferrer priklonio se sedmorici. Papa je zahtijevao od njemačkih biskupa da odluke tog tipa donose jednoglasno - što je objektivno značilo da je većina dobila po nosu, dakle i kardinal Marx.
Općenito se u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj sve više govori o sudjelovanju vjernikâ, dakle Božjeg puka, u upravljanju crkvenim poslovima, pa i u duhovnoj sferi.
"Njemačka hereza"
U talijanskim crkvenim krugovima, osobito onima koji se na Papu mršte, uredno se piše o "njemačkoj herezi". Kardinal u pismu izražava nadu da bi njegov odlazak mogao biti "znak za nove početke, za novo buđenje Crkve". Istaknuo je:
"Želim pokazati da u prvom planu nije služba, nego evanđeoska misija".
"Spreman sam preuzeti osobnu odgovornost, ne samo za svoje pogreške, već i za Crkvu kao instituciju koju sam desetljećima pomagao oblikovati", rezimira Marx.
Marxova ostavka dolazi nedugo nakon reforme crkvenih zakona u pogledu spolnog zlostavljanja koju je htio upravo Papa. Odnedavna je zlostavljanje maloljetnika svrstano u zločine protiv dostojanstva osobe. U tu je svrhu Papa pooštrio vatikanski Kazneni zakonik. Reforma, naglasio je Papa, odgovara na "konkretnu i neotuđivu potrebu za ljubavi ne samo spram Crkve, kršćanske zajednice i svih mogućih žrtava, već i spram onoga koji je počinio zločin, pa je istodobno potrebit crkvena milosrđa i crkvena popravljanja".
Papa je dodao da se kaznenim sustavom podržava "ponovno uspostavljanje zahtjeva za pravdom, preodgoj počinitelja, te oporavak od sablazni". Papina je teza da je posljednjih godina bilo previše "opuštanja" i da je krajnji čas za promjenu smjera.
Ima li se u vidu dosadašnji angažman kardinala Marxa, koji jamačno nije bio "opušten" u tom pogledu, teško je shvatiti i meritum njegove ostavke, a još teže njezin tajming (koji je u politici nerijetko važniji od merituma). Znakovito je da se iz vatikanskih krugova nije čulo ama baš ništa o Marxovoj ostavci dok nije "provaljena" u Münchenu. Treba vidjeti hoće li je Papa prihvatiti (ako je prešuti - nije ju prihvatio).
Nije vjerojatno da je ovaj "slučaj" zaključen Marxovim odricanjem.