Tri mjeseca nakon invazije Vladimira Putina na Ukrajinu, ruski predsjednik se ne suočava s učinkovitom oporbom u Rusiji ili štetnim prebjezima iz svog režima. Naprotiv, sve veća potpora javnosti ruskom vođi ukazuje na društvo koje je propalo zajedno sa svojom državom. To stanje pokazuje kako jedna nacija uvrijeđena time što joj se uskraćuje status supersile, može pronaći utjehu u agresivnom šovinizmu, ocjenjuje u svome komentaru za Bloomberg Pankaj Mishra.
Nesiguran kineski režim godinama se bavi sličnom demagogijom, potpirujući hipernacionalizam među svojim građanima. Sada se ovaj geopolitički trend podmuklo i s mnogo manje pažnje učvršćuje i u Indiji, još jednoj, kako navodi autor, ambicioznoj i frustriranoj supersili.
Rutinska pohvala Indiji od američkog predsjednika Joea Bidena i drugih zapadnih čelnika kao velikoj demokraciji - i protuteži Rusiji i Kini - postavlja ključno pitanje: Jesmo li dovoljno svjesni radikalizacije društva koje predstavlja prijetnju samome sebi pa čak i može ugroziti, poput Putinove Rusije, globalnu stabilnost?
Ne treba, kako navodi autor, zaboraviti da je ruski pad u poremećenu fantaziju svemoći također dugo bio nedovoljno analiziran. Novinarka Masha Gessen upozorila je u svojoj biografiji Vladimira Putina iz 2012. godine "Čovjek bez lica" da su američki vanjskopolitički stratezi bili prespori da bi shvatili megalomaniju ruskog demagoga koja je naširoko prihvaćena.
Sretni jer su u 'središtu povijesti'
Ruska pjesnikinja i esejistica Maria Stepanova pisala je 2014. godine o broju Rusa bez presedana koji su, čini se, "izvlačili zadovoljstvo iz načina na koji su se naši kotači oteli kontroli", sretni barem zbog toga što su se našli "u središtu povijesti".
Širenje sličnog nihilističkog osjećaja u Indiji nije na odgovarajući način primijećeno i uzeto u obzir. Kontroverza od protekla dva tjedna i njezine posljedice primjer su za to. Uvrede na račun proroka Muhameda od strane glasnogovornika i glasnogovornice vladajuće stranke Bharatiya Janata (BJP) izazvale su srdžbu i bijes u muslimanskim zemljama u Perzijskom zaljevu.
Ipak, komentari su se činili sasvim uobičajenim onima koji su gledali kako se antimuslimanske predrasude ukorjenjuju tijekom osam godina premijerskog mandata Narendre Modija.
Nakon što se vidjelo kako dobro povezani hinduistički supremacisti otvoreno pozivaju na istrebljenje najveće indijske (muslimanske) manjine, nije bilo iznenađenja ni u načinu na koji je vlada odgovorila na domaće prosvjede zbog tog incidenta - buldožeri su srušili kuće nekoliko prosvjednika, a najmanje dvojicu je navodno ubila policija.
U međuvremenu, dio indijskih medija orkestrirao je diljem zemlje navalu simpatija prema ukorenim glasnogovornicima BJP-a. Kako je istaknuo Ceh urednika Indije, neki televizijski kanali "vidljivo su bili inspirirani vrijednostima Radija Ruande, čije je zapaljivo emitiranje izazvalo genocid u toj afričkoj zemlji".
Rastući ekstremizam
Istina je da su organizacije za ljudska prava i međunarodni mediji istaknuli rastući ekstremizam u Indiji. U prošlomjesečnom izvješću The New York Timesa upozoreno je da je zemlja zarobljena u "ciklusu nasilja i nestabilnosti". "Vjerska netrpeljivost pod gospodinom Modijem", nedavno je pisalo u uredničkom komentaru Washington Posta, "dovoljno dugo vremena nije bila izazvana".
No, takve se kritike olako odbacuju kao zadirkivanje arogantnih autsajdera te se podcjenjuje način na koji veliki i utjecajni dio indijskog društva ne samo da je pristao na demonizaciju indijskih muslimana, već to i slavi.
Policajci, vojnici, špijuni, suci, novinari, birokrati, poslovni ljudi, povjesničari, umjetnici i filmske zvijezde smatraju se čvrstim pristašama BJP-a. Vlada se, također, može osloniti na vojsku digitalnih i virtualnih huškača i nasilnika, ljudi koji postavljaju video zapise ubijanja i mučenja muslimana te rijetkim građanima prijete smrću i silovanjem prozivajući ih.
Posljedice takve strukturirane demagogije su nesagledive. Pišući o neobuzdanom javnom slavljenju Putinove aneksije Krima 2014. godine, ruski sociolog Sergej Medvedev primijetio je da je "počevši kao trolanje i politička tehnologija, iracionalno postupno probilo svoj put do same srži politike i samo po sebi postalo politika".
Medvedev je oštroumno upozorio da nestabilna mješavina osjećaja u ruskoj "kolektivnoj podsvijesti" - "globalne ambicije", "povrijeđeni ponos", "žeđ za osvetom" i strašni "kompleks inferiornosti" - pokreće Putinove "lude geopolitičke geste za postizanje učinka" u Siriji, kao i u Ukrajini.
Nekontrolirani masovni šovinizam
Takav nekontrolirani masovni šovinizam također bi mogao predodrediti vanjsku politiku Indije, zemlje koja je već vodila nekoliko ratova sa svojim nuklearnim naoružanim muslimanskim susjedom (Pakistanom).
Indijska vlada povremeno primjećuje da nekontrolirana islamofobija prijeti vlastitim nacionalnim interesima. Modi je brzo suspendirao antimuslimanski nastrojenu glasnogovornicu i otpustio glasnogovornika, potpuno svjestan da Indija dobiva 60 posto svojih zaliha nafte i više od 50 milijardi dolara u doznakama iz muslimanskih zemalja Zaljeva.
No, nema dokaza da vlada namjerava prekinuti napore da izgradi sebi potporu potpaljivanjem tjeskobe i ogorčenosti svojih pristaša. Svemu što je osnažilo Putina u Rusiji - od 'ortačkog' kapitalizma, organizirane dezinformacije i stigmatizacije manjina do zlouporabe sigurnosnog aparata, slamanja svakog neslaganja i militantnog budnosti - danas se može svjedočiti i u Indiji.
Nitko ne bi smio reći da nije bio upozoren ako još jedno ranjeno i frustrirano društvo propadne, zaključuje u komentaru Pankaj Mishra.