‘Prvi zadatak je obrisati ili prebojati slovo Z‘, kaže Anatolij (44), misleći pritom na zloglasni znak na ruskoj vojnoj opremi koja sudjeluje u ratu u Ukrajini. ‘Ne želimo da kasnije dođe do prijateljske vatre.‘
Nakon toga, na red dolaze mehaničari.
Na tajnoj lokaciji negdje u Ukrajini, unutar velikog hangara za koji bi netko lako mogao pomisliti da je groblje tenkova, ono što je nekoć bilo rusko - zapravo u mnogim slučajevima sovjetsko - pretvara se u ukrajinsko, piše Guardian.
Mnogo se posljednjih dana pisalo o odluci Njemačke, SAD-a i drugih zemalja da opskrbe Ukrajinu teškim naoružanjem poput tenkova Leopard 2, Challenger i Abrams.
Njihovi nazivi su postali već dobro poznati i ti tenkovi raspolažu najsuvremenijom tehnologijom i razornom moći koja je kadra promijeniti tijek rata - kad jednom stignu u dovoljnom broju na ratište.
No unatoč svim naporima NATO saveznica, ipak je Rusija - iako ne svojom voljom - danas najveći donator tenkova za Ukrajinu.
Oryx, nizozemski portal za analizu obrambenih podataka, prikupio je fotografije ukupno 546 zarobljena ruska tenka. No to je tek jedan dio tenkova koje su ruski vojnici napustili spašavajući vlastite živote ili su zaplijenjeni u krvavim bitkama.
Trofeji kojima treba popravak
Dakako, ti ratni trofeji najčešće nisu u nekom sjajnom stanju.
Dok pokazuje prema jednom, lišćem prekrivenom tenku T-72B3 na kojemu su vidljivi tragovi žestokih borbi, Anatolij ponosno ističe kako se zapravo radi o poboljšanoj verziji sovjetskog tenka T-72.
Tenk je prije četiri tjedna, u radionicu koja se nalazi samo nekoliko kilometara od prve crte bojišnice, dopremila 54. brigada iz istočne ukrajinske regije Donjeck.
‘Tenk je pogođen direktno u kupolu. I sistem za gađanje je oštećen‘, kaže Anatolij.
Plan je dodati tenku oklop i vratiti ga u bitku što je prije moguće. Malo je vremena za osjećaje. Jesu li u njemu poginuli ruski vojnici?
‘Ne znam. Pretpostavljam da jesu. Unutra je bilo nogu i ruku i puno krvi‘, kaže Anatolij.
Ukrajinci u nekim slučajevima takve tenkove vraćaju na bojno polje pod svojom zastavom.
‘Država je prezaposlena popravljanjem ukrajinskih tenkova‘, kaže Roman Sinicin (37), koordinator Zaklade Serhij Pritula, humanitarne organizacije koja upravlja ovom operacijom u suradnji s jednom inženjerskom tvrtkom čije ime je skriveno kako bi se izbjeglo otkrivanje lokacije pogona.
Zbog toga je u priču uletjelo civilno društvo. Čitav niz privatnih kompanija ostavile su postrani svoje uobičajene poslove i bacile se na obnavljanje ubojitih strojeva: tenkova, oklopnih vozila, raketnih sistema i druge smrtonosne opreme koju su okupatori ostavili za sobom.
Ti se popravci često financiraju preko donacija. Zaklada Pritula, jedna od najvećih ‘crowdfunding‘ organizacija za nabavku vojne opreme, investirala je već oko 220.000 eura u ovu radionicu.
‘Nije to baš puno novca‘, kaže Bohdan Ostapčuk (39), voditelj programa obnove tenkova u spomenutoj zakladi.
Ipak, projekt je urodio smrtonosnim plodovima: u borbu je dosad vraćeno sedam tenkova, jedno zapovjedno borbeno vozilo, raketni sistem Hurricane, transporter za pješaštvo i nekoliko oklopnih vozila.
Njihova odredišta su neka od najsmrtonosnijih ukrajinskih bojišta: Bakhmut, Kramatorsk, Luhansk, Svatove, da spomenemo samo neke.
Blago s ratišta
Oslobođenjem Harkivske oblasti, na sjeverozapadu Ukrajine, prošlog svibnja, Ukrajinci su se domogli silnog blaga kako su Rusi u panici bježali s bojnog polja.
‘Bilo je to kako da ulazite u veliki, veliki dućan i samo govorite: ‘Uzet ću ovoga i ovoga‘‘, kaže Ostapčuk.
Tu pogrešku Rusi nisu ponovili kad je Kremlj naredio povlačenje iz južne Hersonske oblasti nešto prije Božića, no na bojnom je polju svejedno ostao pozamašan broj strojeva. Ipak, kako su primijetili mehaničari, ta je oprema bila nešto starijeg datuma.
Pokazujući na bivši transporter koji je ukrajinska 46. zračno-desantna brigada dovezla iz Soledara, grada na istoku Ukrajine koji je nedavno zauzela Rusija, Anatolij kaže da vjerojatno datira negdje između 1982. i 1987. godine.
Isto vrijedi i za nosač protutenkovskih projektila Shturm S iz sovjetske ere koji na sebi ima znak ruskih marinaca, slovo ‘O‘. Prešao je preko rudnika u blizini Vuhledara u regiji Donjeck gdje su ga napustili.
Tu je i sovjetski tenk T62, vjerojatno iz 1970. ili tako nešto, koji je 128. brdska brigada dopremila iz Hersona prije tri mjeseca, u vrijeme ukrajinske protuofenzive.
‘Ovaj stari tenk nije dobar za rat pa smo mu odrezali kupolu i pretvorit ćemo ga u vozilo za evakuaciju koje može povući teške oklopne tenkove kada se zaglave‘, kaže Anatolij.
Zaklada Pritula je dobro povezana s ukrajinskim oružanim snagama jer je također i dobavljač manje opreme, kao što su termovizijske naočale, dronovi i medicinski paketi, pa se rezervni dijelovi mogu relativno lako nabaviti.
‘On u glavi ima čitavu bazu podataka‘, kaže Sinicin pokazujući na Ostapčuka.
Buka metalnih preša, lemljenja i udaranja čekićem, zajedno s teškim mirisom ispušnih plinova iz spremnika čini ovo mjesto teškim za rad. Hladno je, prljavo. Postoji stalna prijetnja da će ga Rusi otkriti i uništiti. Imaju između 30 i 50 zaposlenika koji bez prekida rade među svim tim cilindrima, rastavljenim motorima i hrpama guma i gusjenica.
Iako čitava radionica djeluje poput deponije otpada, mehaničari rade sve domišljatije izmjene kako stječu znanje i iskustvo.
Postoji tu i osjećaj misije. Ponekad unutar vozila pronađu papire i osobne stvari bivših ruskih vlasnika. Njih jednostavno bace i ne razmišljaju više o njima. Kako se Anatolij osjeća radeći oko tenkova i oklopnih vozila poslanih da ubijaju ukrajinske vojnike?
‘Drago mi je što ih dobivam besplatno‘, kaže.