SPASIO SE

Nakon 38 dana uspio pobjeći iz pakla Mariupolja: ‘Skupljali smo hranu iz smeća, leševi su posvuda‘

‘Nađemo čaja, malo riže, nađemo malo kave u smeću, u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo čaja za godinu, ali nema vode‘

Bahrudin Delić spasio se iz Mariupolja

 Federalna Televizija/Screenshot

Mariupolj je pao, tvrde Rusi. Ukrajina demantira. Mariupolj Rusi još nisu osvojili, ali su ga uništili. O paklu u ovom gradu za bosanskohercegovačku Federalnu televiziju svjedočio je Bahrudin Delić. Varioc po struci, život po industrijskim gradovima i traume između dva rata. Od rodne Zenice do Ukrajine i željezare Azovstal.

Posljednje dane u Ukrajini proveo je u opkoljenom Mariupolju zajedno s obitelji. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio je izaći iz porušenog Mariupolja i vratiti se u rodnu Koprivnu, ali sam. Njegovo svjedočenje, ali i važne poruke zabilježila je novinarka Gordana Ristović-Muslija.

- Grada nema, grad je potpuno srušen, nijedne zgrade, nijedne ulice, ništa nema čitavo, sve je izgoreno ili je srušeno - ovako priču iz Mariupolja počinje Bahrudin Delić, Zeničanin koji je u ratnom paklu proveo 38 dana.

S kćeri i suprugom te njezinim roditeljima invalidima, u podrumu zgrade tamošnjeg Arhiva preživljavali su, kaže, od riže na vodi. Izlazili su u rijetkim prekidima granatiranja, u potrazi za hranom.

- Nađemo čaja, malo riže, nađemo malo kave u smeću, u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo čaja za godinu, ali nema vode, što je najgore.

Sve to ostavilo je ozbiljne posljedice po Bahrudinovo zdravlje.

- Imao sam između 86 i 87 kilograma, mislim da sad nemam više od 62, 63... Slab sam, prekjučer sam imao temperaturu 40,8.

Priča Bahrudin o posljednjem danu u Mariupolju, odakle je s obitelji kroz jedan od rijetkih humanitarnih koridora izašao na teritoriju Rusije.

- To je bio kaos, taj dan granatiranje s jedne, pa sa druge strane, nisi mogao oka otvoriti. I to sve preko naših glava.

Teško ratno iskustvo iz svoje zemlje, u odnosu na preživljeno u Mariupolju, za Bahrudina je neusporedivo. Kaže, kao i u svakom ratu, veliki se nadmeću preko leđa malih.

- Ovo što sam vidio u 38 dana nisam nigdje više vidio, nema ništa, gdje god izađeš... Izađem iz stana - leži mrtav čovjek, dođem do drugog ulaza - drugi mrtav čovjek. Gdje god pogledaš, mrtvi ljudi. Ne bih se miješao u politiku, tko je kriv, živi štit bio sam i jednima i drugima, i takvih je bilo na tisuće.

Bahrudinov put do rodne Koprivne posebna je priča. Ondje je sad zahvaljujući pomoći rodbine iz Njemačke, njemu i kćeri kupili su zrakoplovne karte do Sarajeva. Prije toga javio se veleposlanstvu, gdje su ga samo savjetovali da traži pomoć obitelji izvan Ukrajine.

Bahrudinova kći liječnica u međuvremenu je otišla u Njemačku, supruga je s roditeljima ostala u Rusiji. Sad je njegov cilj ponovno okupiti obitelj, no ni pod koju cijenu u Ukrajini, ali ni u svojoj zemlji.

- Za mjesec-dva vidim se s obitelji u Njemačkoj, jer će kći dotad osigurati dokumente - rekao je za Federalnu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. rujan 2022 09:02