Gospodarstvo Hrvatske ovisi o turizmu, a ono Njemačke o automobilskoj industriji. I dok u Hrvatskoj zato turistički radnici sa zabrinutošću prate vremensku prognozu, u Njemačkoj zaposleni u automobilskoj industriji prate prognoze za tržište plina.
Otkako je počeo rat u Ukrajini situacija se pogoršala. Sad u njemačkim industrijskim središtima polako počinje kipjeti bijes, jer više nema plina iz Rusije. To su loše vijesti za radnike u Njemačkoj, ali i za lokalnu proizvodnju čelika.
Carsten Brzeski iz ING-a u Frankfurtu za The Telegraph kaže da sve to ne treba uzeti baš tako katastrofično.
- Posljednjih godina čuo sam mnogo priča o nadolazećoj propasti njemačke automobilske industrije, ali kao što vidite, ona je i dalje ovdje - kaže Brzeski.
Međutim, to ne znači da neće biti posljedica po biznise. Energetski intenzivne industrije prve su na nišanu. To se posebno odnosi na kemijsku industriju koja je veliki potrošač plina.
Jens Südekum, ekonomist koji savjetuje njemačku vladu kaže da je izvjesno da će neki proizvođači gnojiva propasti, a da će drugi biti pogođeni ovom situacijom.
- Samo BASF troši energije kao nekoliko velikih gradova pa nas je upozorio da kad bi se Rusiji uveo energetski embargo da bi to potencijalno bila smrt za njemačku proizvodnju - kaže Südekum.
Dodaje da je unatoč tome BASF u svega šest mjeseci pronašao način kako da smanji ovisnost o ruskom plinu za 50 posto.
- Shvatili su poruku i promijenili svoj poslovni model - kaže Südekum.
Ali ima i ekonomista koji nisu tako optimistični poput Brzeskog i Südekumena.
Peter Bofinger, ekonomist i bivši član njemačkog Vijeća ekonomskih stručnjaka, koje ocjenjuje vladine politike, kaže da će kemijski divovi početi razrađivati planove za seljenje proizvodnje izvan Njemačke.
- O siječnja je proizvodnja u kemijskom sektoru pala za 10 posto, a kako je toj industriji cijena energije ključan input mogla bi napustiti Njemačku - kaže Bofinger.
Holger Schmieding, glavni ekonomist Berenberg banke u potpunosti se slaže s tom procjenom.
- Ovo je početak vjerojatno trajne promjene po kojoj će energetski najintenzivniji dio proizvodnje preseliti se iz Njemačke u SAD, gdje su cijene plina jeftinije, a nije izvjesno da će se vratiti za tri do pet godina - upozorava Schmieding.
Ekonomisti u Njemačkoj imaju različite stavove o tome što će energetska kriza dugoročno značiti za državu, piše The Telegraph. Iako se govorilo o početku procesa deindustrijalizacije, uobičajenije je mišljenje da je on ubrzao strukturnu promjenu, koja će okruniti pobjednike i gubitnike.
Schmieding navodi da će problem s plinom dovesti do trajnih, strukturnih promjena i gubitaka u industriji u Njemačkoj.
- Kad dolazi do strukturnih promjena uvijek onda strukturne promjene s rekordnom potražnjom za radnom snagom, što je ono što imamo, mnogo su manje bolne od strukturnih promjena kada već imate nezaposlenost - kaže Schmieding.
Jacob von Weizsäcker, novi ministar financija Saarlanda kaže da kad je prvi dan ušao u svoj novi ured odmah shvatio da će spriječavanje silazne spirale zahtijevati drastične korake. Primjerice, za Njemačku atipično - puno posuđivanja novca. Tako je koristeći ustavnu klauzulu za hitne slučajeve, počeo gurati fond za transformaciju vrijedan 3 milijarde eura, a koji će sredstva ubrizgati u industriju, infrastrukturu i inovacije.
- Dakako da to nije ni izbliza dovoljno da se odgovori na sve aktualne probleme, ali treba uzeti u obzir da je energetska tranzicije uvijek bila lakmus test za Njemačku - zaključuje von Weizsäcker.