Poglavar Katoličke crkve papa Frane (84) ponovo je pod koncentriranim udarom takozvanih tradicionalista, predvođenih kardinalima Raymondom Leom Burkeom (73) i nešto tišim Gerhardom Ludwigom Müllerom (73).
Kritiziraju ga što je Apostolskim pismom "Traditionis custodes" opozvao isti takav motu proprio "Summorum Pontificium" kojim je tadašnji papa Benedikt XVI odobrio 2007. da se - uz liturgiju po Rimskom obredniku preuređenome poslije Drugoga vatikanskog koncila, koji je, i po pozitivnome hrvatskom primjeru, odobrio slaviti euharistiju na narodnim jezicima - smije slaviti i misa na latinskome ne po tom obredniku, nego po Rimskom misalu iz 1962., temeljenome ne na Vatikanskom koncilu iz XX stoljeća, nego na Tridentskome iz XVI.
Naivnost
Benedikt XVI se nadao da će tako premostiti razlike s lefebvreovcima i još nekim protivnicima koncilskih reformi, naivno vjerujući da su stariji samo sentimentalno vezani uz prethodni tridentski obrednik.
Naprotiv: latinska pretkoncilska misa poslužila je kao barjak - i to papinski dopušten - okupljanja protukoncilskih snaga koje se ni nakon 56 godina ne mire s promjenama nakon Pija XII. U Apostolskom pismu papa Frane kaže: "Mogućnost koju je ponudio sv. Ivan Pavao II i s još većom velikodušnošću Benedikt XVI, kako bi se ponovo uspostavilo jedinstvo crkvenog korpusa s obzirom na različite liturgijske senzibilitete, iskorištena je da se povećaju distance, učvrste razlike, izgrade suprotstavljanja koja ranjavaju Crkvu i zaustavljaju njezin put, izlažući je riziku podjele".
"Nezamislivo je smatrati Svetu Misu Usus Antiquior [po starijem običaju] izvorom podjela" - odazvao se u četvrtak kardinal Burke, ne propuštajući priliku da još jednom opauči po Papi, a sve, kako piše, "u zajednici s Rimskim Prvosvećenikom i s osobitom odgovornošću da mu pomaže u pastoralnoj skrbi". Pa u to ime tvrdi da je obasut izrazima tjeskobe mnogih vjernika, uvrijeđenih Papinim jezikom.
Razlike
U jednoj stvari Burke ima pravo: ne izaziva tridentska misa razlike. Ali on ne priznaje da razlike već postoje i koriste tridentsku misu kao simbol. I ne objašnjava zašto izaziva tjeskobu Franina odluka da pretkoncilsku misu ne ukine, nego podvrgne odluci mjesnog biskupa.
Dok je Benedikt XVI pokušavao osnažiti Katoličku crkvu naglaskom na tradiciji, što je pokazao vadeći "iz naftalina" elemente srednjevjekovne papinske odjeće koja je ispala iz uporabe od sv. Ivana XXIII, Frane je odmah naglasio da je njegova glavna zadaća ostvarivati odluke Koncila.
Medijskim trubljama je najavljivano da će uvesti "ekumensku misu" (zajedničku katolicima i inim kršćanima koji to budu htjeli), da će svećenički rediti oženjene muškarce, da će ženama omogućiti stjecanje đakonskog čina ređenjem itd. Sve to je bilo na tapetu (priznajmo: i prije nego je sadašnji Papa postao kardinal Bergoglio). Za ređenje iskusnih i iskušanih oženjenih đakona izjasnila se i većina sinodskih otaca za sinodskog zasjedanja o Amazoni.
Proučava se što su uistinu smjele činiti đakonice spominjane u aktima prvobitne Kršćanske crkve. Papa Frane se oprezno držao izvan rasprava koje je inicirao. Pazio je da ne trči pred rudo, te da ključne odluke, poput ove o misi, ne donosi ako nije anketirao biskupe i njihove konferencije.