Iranski ajatolah propustio je druženje na koje je dolazio 37 godina pa uputio znakovitu poruku

U Iranu ništa novo - dok tamošnji režim pokušava izbjeći odmazdu Sjedinjenih Država, u zemlji se nastavlja progon neistomišljenika. Posljednja žrtva je Nargis Mohamadi, iranska aktivistica za ljudska prava i dobitnica Nobelove nagrade za mir 2023., koja je osuđena na više od sedam godina zatvora, otkrio je njezin odvjetnik Mostafa Nili. Prema Niliju, kaznu je 7. veljače izrekao sud u gradu Mašhadu.

"Osuđena je na šest godina zatvora zbog okupljanja i zavjere, godinu i pol zbog propagande te na dvogodišnju zabranu putovanja", napisao je odvjetnik Nili uz objašnjenje da je ova nobelovka također kažnjena s dodatne dvije godine progonstva u gradu Hosfu, koji se nalazi otprilike 740 kilometara jugoistočno od Teherana.

Nargis Mohamadi je uhićena u prosincu tijekom velikih protuvladinih prosvjeda, a 2. veljače započela je štrajk glađu. Ona je zbog svog rada na području ljudskih prava do sada bila uhićena čak 13 puta i pet puta osuđena na zatvor. Recimo, u siječnju 2022. bila je osuđena na osam godina zatvora zbog "propagande protiv države" i navodne špijunaže za Saudijsku Arabiju, da bi joj u kolovozu 2023. kazna bila produljena za dodatnu godinu.

Dobitnica Nobelove nagrade

Iste je godine Nargis Mohamadi dobila Nobelovu nagradu, dodijeljenu za njezinu borbu protiv ugnjetavanja žena u Iranu i za promicanje ljudskih prava i sloboda za sve. U prosincu 2024. iranske vlasti su joj dodijelile privremeno pomilovanje iz medicinskih razloga, ali na uvjetnoj slobodi provela je svega jednu godinu.

I njezin suprug, novinar Taghi Rahmani, je osvjedočeni protivnik režima u Teheranu. Vjenčali su se 1998., a u to je vrijeme 40-godišnji Rahmani već dugo bio uključen u prosvjede protiv islamističkog režima. Smatra se sljedbenikom islamskog modernizma, zbog čega je više puta osuđivan i u zatvoru je proveo više od 17 godina. Godine 2011. Reporteri bez granica proglasili su ga "najčešće zatvaranim novinarom u Iranu", a Amnesty International zatočenikom savjesti.

Godine 2012. Rahmani je, zajedno s njihovim sinom Alijem i kćeri Kianom, emigrirao u Francusku, dok je Nargis Mohamadi ostala u Iranu. Nije vidjela supruga od 2010., a sina i kćer već osam godina. U jednom intervjuu objasnila je zašto i ona nije otišla s obitelji u Francusku: "Donijela sam odluku - neću vidjeti svoju djecu niti čuti njihove glasove, nego ću biti glas potlačenog naroda, žena i djece moje zemlje".

Širi se krug napadnutih

Međutim, Hamneijev režim se ne obračunava samo s disidentima, već su na red došli i neki koji su donedavno također bili na vlasti. Tako su tijekom vikenda uhićene četiri osobe pod optužbom za pokušaj "narušavanja političkog i društvenog poretka zemlje" i rad "za dobrobit Izraela i Sjedinjenih Država" tijekom protuvladinih prosvjeda prošlog mjeseca. Uhićeni su identificirani kao čelnica iranske Reformske fronte Azar Mansouri, bivši diplomat Mohsen Aminzadeh i nekadašnji zastupnik u parlamentu Ebrahim Asgharzadeh.

WSJ: U Iranu kreće drugi val narodnog bijesa, režim se povlači, ali sada je prekasno!

Posljednja dvojica nisu anonimci - Aminzadeh je bio bivši zamjenik ministra vanjskih poslova u razdoblju dok je predsjednik države bio Muhamed Hatami, koji je vladao od 1997. do 2005., a Asgharzadeh je bivši zastupnik koji je bio studentski vođa i uključen u preuzimanje američkog veleposlanstva 1979., što je definitivno pretvorilo Iran u neprijatelja SAD-a. Četvrta uhićena osoba ostaje neimenovana.

Prema iranskom pravosuđu, skupina je stajala iza "organiziranja i vođenja opsežnih aktivnosti usmjerenih na narušavanje političke i društvene situacije" u vrijeme kada se zemlja suočavala s "vojnim prijetnjama" od Izraela i SAD-a, prenijela je državna novinska agencija Mizan.

Međutim, neki postupci vladajuće elite ukazuju na to da Iran želi izbjeći sukob sa Sjedinjenim Državama, svjestan da je vojno inferioran. U ponedjeljak je vrhovni vođa Ali Hamnei objavio videoporuku u kojoj je pozvao Irance da u srijedu 11. veljače sudjeluju na skupovima kojima se obilježava obljetnica Islamske revolucije 1979. No, Hamnei je poručio da se "danas iranska nacija pokazuje kroz marševe na ulicama" i da snaga Irana proizlazi iz javne volje i jedinstva, a ne iz vojne moći. "Nacionalna moć ima manje veze s raketama i zrakoplovima nego s voljom nacije i njezinom otpornošću. Pokazali ste otpornost i volju. Morate to ponovno pokazati i u drugim trenucima", rekao je iranski vrhovni vođa.

Ne treba ljutiti Washington

Poruka je stigla dan nakon što je u nedjelju Hamnei prvi put u proteklih 37 godina propustio tradicionalni godišnji sastanak sa zapovjednicima zračnih snaga.

U Teheranu su svjesni da ne treba ljutiti Washington, pa će Ali Larijani, utjecajni savjetnik iranskog vrhovnog vođe, u utorak posjetiti Oman, nekoliko dana nakon što su Iranci i Amerikanci ondje održali pregovore o iranskom nuklearnom projektu. Iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči rekao je da nijedna zemlja nema pravo diktirati što Iran "treba ili ne treba imati" braneći obogaćivanje urana kao suvereno pravo. Međutim, istovremeno je signalizirao fleksibilnost najavom da se Teheran protivi transferu urana u inozemstvo, ali da je spreman smanjiti razinu obogaćivanja.

I iranski predsjednik Masoud Pezeshkian je izjavio da su neizravni razgovori sa Sjedinjenim Državama, održani putem regionalnih posrednika, "korak naprijed", dodajući da Teheran podržava dijalog na temelju svojih prava prema ugovoru o neširenju nuklearnog oružja i odbacuje ono što je nazvao jezikom sile.

Sa suprotne strane, Donald Trump im je poručio da se SAD-u "ne žuri" s dogovorom i da ima puno vremena, dodajući međutim da Teheran zna da će posljedice biti "vrlo nezgodne" ako ne uspiju postići dogovor s Washingtonom.