Nigdje u Europi ljudi ne umiru od zlouporabe droga kao u Škotskoj. Tužan splet društvenih problema i političkih neprilika - kao i smrtonosni miks heroina, kokaina i Valiuma glavni su uzrok ovog problema.
Glasgow - najveći grad u Škotskoj, grad koji je u pop kulturi postao notoran putem pojmova nasilnih činova kao što su Glasgow smile ili Glasgow kiss i kojeg povijesno okružuju dihotomije, ponajviše po pitanju vjerskog sektarizma, na vjetrometini je ovog novog narko-problema koji sve više postaje politički uteg, ali i društveni - piše NZZ.
Jason Wallace danas je 46-godišnjak, bivši ovisnik, koji je dvadeset godina svog života naizmjence živio na ulici i po zatvorima - povremeno bi skloništa našao kod djevojaka-ovisnica, sve dok ga policija ne bi ponovno uhitila. Da bi financirao svoju ovisnost, činio je nasilne oružane pljačke, krao oružje i dilao heroin. U prljavim sokacima Glasgowa, ubrizgavao bi heroin u vene korištenim iglama, nakon čega je zaradio hepatitis. Nekoliko puta je tijesno izbjegao smrt.
Prestao je koristiti droge prije 12 godine, zahvaljujući grupi za samopomoć te je otad čist. Čak više ni ne pije.
Wallace priča opreznim, ali teškim glasom. Tijelo mu je povratilo snagu, ali prošlost je ostavila svoju oznaku na njegovom licu. Radi u Škotskom forumu za droge, nevladinoj organizaciji te je putem nje i dalje u kontaktu s ovisnicima.
- U glazgovskim siromašnim četvrtima, čak četiri od 10 stanovnika ima akutni narko-problem, čak i ako izbacite alkohol iz jednadžbe. Imamo dramatičnu epidemiju smrti povezanih s drogama - govori.
Tužna škotska narko-bilanca
Premda ne postoji pouzdan podatak o broju ovisnika, stopa mortaliteta tužno govori sama za sebe. U 2013., Škotska je zabilježila 527 slučajeva kada su ilegalni narkotici prouzrokovali ili direktno utjecali na smrt osobe. U proteklih sedam godina, ove brojke su eksplodirale. Prošle, 2020. godine, čak 1339 ljudi umrlo je od korištenja droga, što je bio novi rekord. Muškarci u statistici sačinjavaju dvije trećine svih preminulih.
Prema epidemiologu Glasgowskog Caledonian sveučilišta Andrewu McAuleyju, koji već dva desetljeća radi na problemu narkomanije, Ujedinjeno Kraljevstvo konstantno provodi toksikološke nalaze na sve neobjašnjive smrti. S obzirom na to da brojke u pogledu smrti povezanih s drogom nisu jednake u svim zemljama, savjetuje oprez kada radi međunarodne usporedbe.
- U usporedbi s drugi zemljama sjeverne Europe, Škotska je 'ulicama dalje', govori on u intervjuu.
Unutar Europe,zemlje poput Švedske, Norveške i Irske imaju visok postotak smrtnosti od droge, svaka s godišnjim brojkama od oko 71 i 77 osoba na milijun stanovnika. Engleska i Wales zajedno bilježe oko 79.5 smrtnih slučaja na milijun stanovnika prošle godine, što je najviši broj od 1993. godine. Međutim, Škotska je u drugoj ligi, s čak 318 smrti na milijun stanovnika.
Lutanjem kroz centar Glasgowa, moguće je naići na ljude koji su ovisnici. Druže se na uglu ulica ispred Glasgowske glavne željezničke stanice, mole ispred trgovina na ulici Argyle te 'gmižu' po Trgovačkom distriktu, nekadašanjem centru industrijskih postrojenja i bivših rezidencija tzv. duhanskih lordova iz kolonijalne ere. Abbey Chemist je također jedno od neslužbenih miting mjesta gdje ovisnici mogu zamijeniti prljave šprice za čiste, testirati se na bolesti ili tretirati rane.
Obližnji ljekarnik govori kako su njegovi kolege tretirali pet ljudi u blizini ljekarne naloksonom u zadnjih 10 dana, spašavajući ih od sigurne smrti predoziranjem. Glasgowska policija čak sa sobom rutinski danas nosi nazalne sprejeve koji sadrže protuotrov za trovanje opijatima, kako bi mogli neposredno intervenirati u hitnim slučajevima.
Smrtonosni miks droga
Abbey Chemist je dio Servisa za oporavak od alkohola i droga u širem području Glasgowa. Prema direktoru medicinskog centra, Saketu Priyadarshiju, u sustavu je trenutno oko devet tisuća pacijenata koji su izloženi problematičnim razinama korištenja droga u tretmanu. Mnogi od njih ovisni su o heroinu; u takvim slučajevima, Priyadarshi i njegove kolege pripisuju metadon ili druge zamjene kako ovisnici više ne bi morali dobavljati drogu s ulice.
- Naš najveći problem je korištenje više droga. Danas su većina ovisnika zapravo ovisni o nekoliko supstanci u isto vrijeme. Miks droga često igra ulogu u smrtni slučajevima. Na primjer, krv usmrćene osobe često ima tragove kokaina, alkohola, sredstava za smirenje i drugih opijata, kaže doktor Priyadarshi.
S obzirom na to da je potražnja za heroinom u padu, sve više ovisnika ima pristup zamjenama, a kriminalne grupe donose nove droge na tržište. Rastući problem je jeftini kokain, kojeg mnogi ovisnici o drugama ubrizgavaju špricama i koji je 'zaslužan' za nedavno izbijanje pandemije HIV-a u gradu.
Ukupno gledano, Škotska ima manji problem sa stimulirajućim party drogama nego s opojnim drogama. Benzodiazepini, koji ima uspavljujući i antidepresivni, koriste se već desetljećima. Prije početka novog milenija, doktori su ih liberalno pripisivati za probleme s mentalnim zdravljem korisnika. Otad, droge koje otpuštaju anksioznost postale su visoko adiktivne te su zaslužne za renesansu uličnog Valiuma.
U posljednje vrijeme, još je potentnija verzija ovih pilula dostupna na tržištu u formi etizolama, kojeg kriminalne organizacije proizvode u ilegalnim laboratorijima u garažama ili u većim proizvodnim postrojenjima s profesionalnom presom za tablete. Jake, jeftine pilule ipak su još relativno ograničene na škotskom tržištu, obzirom da nisu šire korištenje u Engleskoj. Prema Priyadarshiju, etizolam je prouzrokovao ogromnu štetu posljednjih godina.
- Etizolam potkopava sve eventualne benefite koje ljudi imaju od metadona i oko 70-80% svih smrtnih slučajeva su povezani s uporabom etizolama, upozorava doktor.
Tragedija 'Trainspotting generacije'
Dobna struktura populacije ovisnika također doprinosi visokoj stopi smrtnosti, s obzirom na to da je gotovo dvije-trećine škotskih korisnika droga pripadalo dobnoj grupi ljudi od 35 do 54 godine. Mnogi ovisnici heroinske pandemije iz 80-ih i 90-ih su 'na igli' sve do današnjih dana. U Škotskoj, ljudi se na to referiraju kao na 'Trainspotting generaciju', nazvanu po kultnom filmu Dannyja Boylea iz 1996. koji prikazuje skupinu ovisnika u Edinburghu.
- Netko tko ima 40 ili 50 godine s narkomanskom ovisnošću dugom 20-25 godina ima fizičko zdravlje osobe od 70 godina, s respiratornim i kardiovaskularnim problemima, priča doktor Priyadarshi.
Za razliku od brojnih vršnjaka, bivši ovisnik Wallace uspio se izvući. Ipak, njegova priča je upriličenje te Trainspotting generacije. Imao je sedam ili osam godina kada je počeo koristiti droge početkom ranih 80-ih, kako kaže. Odrastao je u Glasgovskom East Endu, jednom od najsiromašnijih dijelova Škotske. Njegovi roditelji te bake i djedovi imali su problema s ovisnošću i depresijom, a nasilje u obitelji bio mu je svakodnevni prizor za njega i četvero braće i sestara. Započeo je sa snifanjem lijepila, ali se brzo prebacio na benzodiazepine. U to vrijeme, anti-depresivna pilula iz narko-tvornica koštala je samo 20 penija na crnom tržištu. To bi značilo da je samo funta dnevno bila dovoljna da zadovolji dnevne potrebe mladog ovisnika.
Svoju je ovisnost financirao krađom po trgovinama, u početku. U dobi od 12 godina, izbačen je iz škole zbog problema s ponašanjem. Tek će se nekoliko godina kasnije, u zatvoru, naučiti čitati i pisati. Uskoro je počeo koristiti teže droge. Ubrizgao je heroin prvi puta sa 16 godina, u popravnom doma za mlade. S 20 godina je dobio kćer, kojoj nije bio ništa više od odsutnog oca. Da bi nastavio svoju štetnu naviku, sve je dublje tonuo u glasgowsko podzemlje, u vrtlog nasilja, kriminala i bijede.
Mnogi njegovi susjedi i školski kolege razvili su ovisnost 80-ih. Troje od njegovih četvero braće i sestara ovisnici su dan danas. Ipak, okriviti tu stariju generaciju za sveukupni škotski problem s ovisnošću bila bi pogreška.
Bez 'mjesta za fiksanje'
Gary, 29-godišnjak, sjedi kod ulice Argyle u centralnom djelu Glasgowa. Vreba. Ne znači mu baš previše, obzirom da ljudi od početka pandemije sa sobom nose puno manje novca. Garyjeva kosa je ljepljiva, lice mu je prekriveno ekcemima, zubi su mu smeđi i prožeti šupljinama. Mršavo tijelo i prljava odjeća dokaz su ovisnosti, bijede i stresa koji doživljava kao beskućnik na ulicama grada.
Kao brojni ovisnici, Gary ne voli otvoreno pričati o svojoj ovisnosti, ali s vremenom postaje sve otvoreniji. Kaže da je ovisnik o drogama posljednjih devet godina. Koristi heroin već dugo vremena, a nakon tretmana mu se ponovno vratio, dok sam najviše ubrizgava kokain. Tek je pušten iz zatvora, gdje je služio kaznu zbog krađe po trgovinama. Da bi financirao svoju narkomaniju, uglavnom krade i preprodaje kozmetiku. S obzirom to da nema gdje biti, drogu koristi u zabačenim gradskim uličicama.
- Svašta ti se može dogoditi na ulicama Glasgowa, kaže.
Stoga, ponekad potraži jedinu gradsku pokretnu sobu za konzumiranje droge, koju je politički aktivist Peter Krykant Ilegalno postavio u odbačenim kolima hitne pomoći.
- Kad bi postojalo više ovakvih mjesta za fiksanje, bilo bi puno sigurnije - govori Gary.
Međutim, mjesta gdje bi ovisnici mogli ubrizgati opijate pod nešto higijenskijim uvjetima i nadzorom su zabranjeni zakonom o Zlouporabi droga iz 1971. Epidemiolog McAuley govori kako ne vjeruje da će se to uskoro promijeniti.
- Ured za obitelj argumentira kako ovakvi prostori promoviraju korištenje droga i potkopavaju apstinenciju - kaže doktor McAuley.
Drugi progresivni pristupi, kao što je državna kontrola distribucije heroina ili dekriminalizacije konzumacije, koji su u Švicarskoj i Portugalu drastično ublažili problem narkomanije, susreću se s političkim i pravnim preprekama. Pilot projekt za medicinski pripisanu distribuciju heroina, potaknuto švicarskim iskustvom i lansirano prošle zime u sklopu Servisa za oporavaka od alkohola i droga, još je u svom začeću.
Uplitanje politike
Škotska nacionalna stranka (SNP), koju vodi regionalna prva ministrica Nicola Sturgeon, govori kako konzervativna vlada u Londonu snosi svoju krivnju za bijedu te argumentira kako progresivne narko-politike mogu biti ostvarene tek u neovisnoj Škotskoj. Međutim, SNP ne može objasniti kako su brojke tako veće u Škotskoj nego u Engleskoj i Walesu, gdje su na snazi isti zakoni.
Sve je veći i politički pritisak. Na primjer, kada je vlada objavila podatke o zadnjim brojkama povezanim uz smrtnost krajem srpnja, susreli su se s povećim valom nezadovoljstva i kritika. U posebnoj sesiji regionalnog parlamenta, škotski konzervativci pozivali su se na novo pravo za rehabilitacijom. Laburistička stranka kritizirala je SNP, koji je na vlasti posljednjih 15 godina, koji je dozvolio da razina smrti poraste u toj mjeri bez poduzimanja potrebne akcije.
Doktor McAuley također dio odgovornosti stavlja na pleća prve ministrice Sturgeon. Kaže kako je regionalna vlada srezala budžet za suzbijanje ovisnosti o alkoholu i drogama kao dio izglasavanja budžeta 2015. godine, taman u vrijeme kad su brojke počele rapidno rasti. Sada se moraju suočiti s problemom: novoimenovana ministrica za suzbijanje droga, Angela Constance, nazvala je povećan broj narko-smrti "nacionalnom sramotom" te je obećala godišnju investiciju od gotovo 70 milijuna dolara za centre za tretiranje i rehabilitacijske klinike do 2025. godine.
Društveni i psihološki problemi
Glasgow je grad kontrasta. U West Endu, 19. stoljeće označavalo je nastanak rezidencijalnih četvrti više klase - pojavljivali su se botanički vrtovi, muzeji i sveučilišta. Područja poput East Enda i Bridgetona, kao kontrast, razvile su se u rezidencijalne okruge za radničku klasu - radnike u tekstilnoj, staklenoj, papirnoj i kemijskoj industriji. Danas, većina tvornica je zatvorena, a stope nezaposlenosti i kriminala su u porastu, dok su prosječni dohodak i medicinska njega na niskim razinama.
Siromaštvo nije vidljivo na prvu na ulicama Bridgetona, no nedostatak društvenog napretka je lako opipljiv. Grupa mladih luta oko autobusnih postaja, dok mršavi, izjedeni pojedinci vrijeme provode alkoholizirajući se uz obližnje trgovine. U pospanom pubu, konobar govori kako je nedavno bio napadnut staklenom bocom od strane ovisnika.
Narkomanija, alkoholizam i nezdravi životni stil prenose se s generacije na generaciju, potaknuti teškom, ponekad i agresivnom post-industrijskom kulturom srednje klase.
- Stambene zgrade su mnogo novije nego kad sam ja odrastao. Ali, to su i dalje isti ljudi koji žive u njima, ljudi koji mnogo rade, mnogo piju, a edukacije im je na niskim razinama, a siromaštvo je gorući problem.
Društveni problemi odražavaju se u statistikama. Prema Škotskom izvršnom indeksu višestruke uskraćenosti, koji se bazira na faktorima povezanima uz siromaštvo, četiri od pet regionalnih okruga s najvećom koncentracijom siromašne populacije nalaze se u Glasgowu. Osoba koja živi u takvoj, neprivilegiranoj sredini, ima 18 puta veće šanse da umre od korištenje droge nego stanovnici nekih drugih područja. Životni vijek u Škotskoj je prilično niži nego u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva i ostalim zemljama zapadne Europe.
Wallace stoga sumnja da se kriza može razriješiti kroz same mjere suzbijanja ovisnosti.
- Čak i da se heroin i etizolam uspješno maknu s ulica, traume ljudi koji su u bijegu od ovisnosti i dalje bi bila prisutna, govori.
Tijekom godina, Wallace je razmišljao o tome zašto je proveo 20 godina svog života na ulici i po zatvorima. Kao dijete, odrastao je u agresivnom okruženju - imao je traumatično odrastanje, okružen alkoholizmom i nasiljem. No, kao ovisnik, kaže, susretao je brojne učitelje, policajce, savjetnike za ovisnost, suce i društvene radnike.
- Ja nisam rođen kao ovisnik, čineći kriminal. Niti jedna od tih osoba nikad me nije pogledala i pitala me - Što ti se dogodilo?, snuždeno priznaje za kraj razgovora.