Nijedan grad u Europi nema kapacitet gurnuti NATO u goru krizu. Nažalost, sve ide u tom smjeru

Dvije srednjovjekovne utvrde gledaju se preko rijeke Narve koja dijeli Estoniju i Rusiju. No „Most prijateljstva“, izgrađen u doba Hladnog rata, danas je na estonskoj strani ograđen bodljikavom žicom i nizovima betonskih protutenkovskih zapreka poznatih kao „zmajevi zubi“. „Ime je pomalo ironično“, kaže za AFP regionalni šef granične policije Eerik Purgel.

Na estonskom prilazu mostu vijori se zastava NATO-a uz estonsku i europsku. Ipak, kako je gradonačelnica Narve Katri Raik rekla za AFP, raspoloženje je „tmurno“ dok se približava četvrta godišnjica ruske invazije na Ukrajinu. „Ovdje, na rubu Europe, rat se osjeća drukčije… Rusiju gledamo preko granice svaki dan.“

Znak raskola? Trump je upravo dobio ozbiljan politički udarac. Poludio na društvenim mrežama

Simbol dviju europskih ovisnosti

Prošlog rujna Europska komisija u Narvi je slavila otvaranje, kako ju je nazvala, najveće europske tvornice magneta od rijetkih minerala namijenjene proizvodnji trajnih magneta za „električna vozila, vjetroturbine i mikroelektroniku“. Istodobno je Komisija priznala neugodnu činjenicu: „više od 90 posto magneta koje EU uvozi dolazi iz Kine“.

Narva je tako postala zgusnuti simbol dviju velikih europskih ovisnosti: ovisnosti o američkim vojnicima i o kineskim lancima opskrbe. To je jedna od podtema Münchenske sigurnosne konferencije, na kojoj se od 13. do 15. veljače okupljaju čelnici više od stotinu država.

Na naslovnici konferencije stoji upozorenje iz godišnjeg izvješća: „Svijet je ušao u razdoblje politike razbijanja maljem.“ Narva se, neočekivano, našla na prvoj crti, piše AFP.

Opće poznato

Za Europljane, kaže AFP, Narva je svojevrsna nagazna mina. Mali pogranični grad s rusofonim stanovništvom koji bi mogao biti „zaveden“ – ili, kako bi to Moskva rekla, „zaštićen“ – i pretvoren u baltički Donbas. AFP navodi da „neki strahuju“ kako bi se iz Narve mogala raširiti nova ambicija Vladimira Putina.

Taj strah odzvanja i u Münchenu. Izvješće pripremljeno za konferenciju, kako piše The Guardian, tvrdi da je Europa došla do „bolnog“ zaključka da mora biti „odvažnija“ i neovisnija, jer Amerika Donalda Trumpa više pouzdano ne jamči liberalno-demokratske norme ni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata.

U viziji američke desnice karta izgleda drukčije: Europa je bogat kontinent koji je velikodušnost američkih poreznih obveznika počeo smatrati pravom. Nova strategija nacionalne sigurnosti poručuje: „Prošla su vremena kada su Sjedinjene Države poput Atlasa držale čitav svjetski poredak na svojim leđima.“

Španjolski Horneti presreli ruski borbeni avion iznad Baltika. Znakovito je koje je naoružanje nosio

Pod američkim pritiskom – osobito Trumpovim – Europa je već pristala preuzeti veći dio tereta. NATO sada predviđa da članice do 2035. ulažu 5 posto BDP-a u obranu i srodne izdatke, umjesto dosadašnjih 2 posto.

To se uklapa u procjene analitičara koji smatraju da američka vojska ne može voditi više ratova istodobno te da bi se trebala usredotočiti na odvraćanje Kine.

Ono manje očito

Narva, međutim, ne otkriva samo demografsku ili vojnu ranjivost. Otkriva i detalj koji je manje očit.

Naime, europska komisija priznaje da EU „ne proizvodi nijedan element rijetkih minerala“ te da se više od „90 posto potreba za magnetima od rijetkih zemalja podmiruje uvozom iz Kine“.

Trajni magneti od rijetkih minerala spadaju među energetski najučinkovitija rješenja za elektromotore i generatore. Nalaze se posvuda – od pogonskih motora električnih vozila do vjetroturbina i servo-motora koji pokreću robotske ruke.

Manje se govori o tome da su sastavni dio i suvremene vojne tehnologije. Izvješće američkog Ureda za vladinu odgovornost iz 2024. navodi da su rijetki minerali i drugi kritični materijali ključni za nacionalnu sigurnost, ugrađeni u brojne sustave naoružanja, te da poremećaji u opskrbi nose „visok potencijal štete“.

Zato je Narva, sa svojom tvornicom magneta, istodobno simbol nade i signal za uzbunu. U gradu od oko 50 tisuća stanovnika polovica su estonski državljani, trećina ruski, a oko sedam tisuća ljudi nema državljanstvo. Rusi i apatridi nemaju pravo glasa na izborima, a u mnogim se školama nastava odvija na estonskom, iako većina stanovnika govori ruski.

Njemački politolog Carlo Masala upozorio je za AFP da uskraćivanje lokalnog biračkog prava ruskim državljanima predstavlja „idealnu podlogu za rusku propagandu“ – argument da su manjine ugrožene i da ih treba „zaštititi, ako treba i vojnim sredstvima“.

Vojna aritmetika je neumoljiva

Rusija ima odobrenih oko 1,5 milijuna aktivnih vojnika, iako je stvarna snaga nakon gubitaka u Ukrajini nepoznata. To je otprilike 35 puta više od estonskih 43 tisuće pripadnika pričuvnih snaga, iako se Estonija približava cilju od 5 posto BDP-a za obranu.

Ruske provokacije često se odvijaju u „sivoj zoni“. Jedna jasna kategorija su povrede zračnog prostora. Estonija je 19. rujna 2025. objavila da su tri ruska lovca MiG-31 oko 12 minuta boravila u estonskom zračnom prostoru kod otoka Vaindloo, ignorirajući radijske pozive da napuste prostor. Od 2014. ruski su zrakoplovi više od 40 puta povrijedili estonski zračni prostor.

Na kopnu – i u vodi – Estonija se suočava s operacijama niskog intenziteta. U svibnju 2024. ruski su graničari uklonili 25 plutača za navigaciju koje je Estonija postavila u rijeci Narvi. EU je taj potez javno osudio.

Grad od 50.000 ljudi na granici svjetova: ‘Svi samo govore ‘rat, rat, rat, rat‘‘

U proljeće 2024. finski Finnair obustavio je letove za Tartu zbog smetnji GPS-a koje su onemogućile dva slijetanja. Estonski ministar vanjskih poslova nazvao je to mogućim hibridnim napadom i optužio Rusiju. Do sredine 2025. Estonija je procijenila da je rusko ometanje GPS-a u tri mjeseca prouzročilo više od 500.000 eura štete te da je Rusija pokušala preuzeti nadzor nad dronovima granične službe.

Na Božić 2024. došlo je do kvara podmorskog energetskog kabela Estlink-2, a oštećeno je i pet telekomunikacijskih kabela između Finske i Estonije. Finski tužitelji 2025. su optužili časnike tankera Eagle S, povezanog s Rusijom, da je sidrom oštetio instalacije.

Estonija tvrdi i da Rusija koristi regrutiranje, posrednike i sitne sabotaže kako bi držala zemlju u stanju stalne napetosti. Godine 2024. estonska sigurnosna služba objavila je da je pritvorila deset osoba osumnjičenih za sabotaže i vandalizam „po nalogu ruskih specijalnih službi“, uključujući napade na automobile ministra unutarnjih poslova i jednog novinara.

Sve to čini Narvu mnogo više od graničnog mjesta. Narva postaje usko grlo na kojem se susreću europska sigurnost i industrijske ambicije – mjesto gdje bi kriza mogla uzdrmati ne samo vjerodostojnost NATO-a nego i opskrbne lance za koje je sama Europska unija priznala da uvelike ovise o strateškom suparniku.