Središte Podgorice (u socijalističkoj diktaturi Titograda) ostavlja dojam imućnoga zapadnoeuropskog pokrajinskog grada: održavane fasade, automobili više te više srednje klase, disciplinirani vozači, dobra prometna signalizacija, stotine taksija, čisti pločnici, održavani parkovi, lijepo odjeveni ljudi, mnoštvo dućana, specijaliziranih trgovina, pa i knjižara, uređeno dakle jedno carstvo znakova u kojem jest moguća, rekao bih, i određena užurbanost.
Drugi svjetski rat uništio je bio taj nejak gradić, još uvijek mahalu, u kojem je, eto, poslije mnogih bombardiranja njemačkih, preostalo bilo 1945. samo nekoliko tisuća ljudi, pa je danas Podgorica grad koji nema nego betonsku arhitekturu druge polovice dvadesetog i ovog stoljeća.
“Gore je sve pusto”
Stoji kraj rijek...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....