O Azovu zapravo ne znam puno, a i to što znam, nije važno. Nemam namjeru ovdje u Kramatorsku googlati i ponovno prolaziti kroz neke jalove, ispričane priče, jer jutros je raketa pogodila stambenu zgradu tristotinjak metara od našeg iznajmljenog stana, hoteli i restorani u gradu su zatvoreni. Tu i tamo bi nam se, azovcima i meni, prateći odavno ovaj rat, isprepletali putevi; kroz brda mrkog ugljena, u Donbasu, 2016. godine. Nakon toga, znam da ih je Vladimir Putin često spominjao kao jedan od razloga denacifikacije, demilitarizacije, ali samo kao alibi za ovo ludilo koje je zajašio, ili je ludilo zajašilo njega. Vidjet ćemo. Nažalost, istina neće vrijediti stotinama tisuća mrtvih, razrušenim gradovima, spaljenim selima i inim stvarima koje revno ostavlja...