NA METI ULTRAKONZERVATIVACA

'NE ŽELIM SE VRAĆATI PELENAMA NAKON DVOJE DJECE, IMAM I PREMALI STAN ZA TREĆE DIJETE' Ispovijed pjevačice o abortusu izazvala žestoke reakcije

Suradnik Magazina s nekima od ključnih aktera velike društvene bitke koja mjesecima potresa Poljsku. Na jednoj su strani oni koji traže liberalizaciju poljskog zakona o abortusu iz 1993. godine, a na drugoj prolife pokret koji zahtijeva još restriktivniju primjenu prava na pobačaj, a u nekim slučajevima i kažnjavanje žena koje se odluče na taj korak
Natalia Przybysz
 Facebook

Abortivni coming out, tako su neki poljski mediji senzacionalistički opisali razgovor koji je poznata pjevačica Natalia Przybysz u listopadu dala za Wisokie Obcasy, subotnji “ženski” prilog lijevo-liberalne Gazete Wyborcze.

U njemu je Przybysz potanko opisala svoje iskustvo odlaska u Slovačku na abortus na zahtjev (onaj koji je u Poljskoj zabranjen). Putovanje iz Varšave do Krakova, ukrcavanje na autobus koji je vozio nju i druge žene u slovačku ginekološku kliniku, “nasmijano osoblje”.... a potom:

“Sve je trajalo pet minuta... Pet minuta i potom ponovno imaš svoj život natrag.”

Njezino priznanje podijelilo je poljsku javnost koja je već bila rastrgana raspravama o abortusu koje su i prije njega trajale tjednima. Neki su je hvalili, ali bilo je mnogo više onih koji su je kritizirali, ponajviše zbog pojašnjenja motiva njezine odluke. Napisala je, naime, među ostalim i da se ne želi vraćati pelenama nakon dvoje djece koje je već rodila i kako ima premali stan za treće dijete.

“Prolife pokret treba biti zahvalan Nataliji. Rekla je istinu o razlozima za abortus. U većini slučajeva nije riječ ni o kakvim životnim dramama nego o vlastitoj ugodi”, tako je katolički publicist Tomasz Terlikowski opisao istup pjevačice.

Kritiku su uputile i neke osobe koje su stajale iza “Crnog ponedjeljka”, listopadskih prosvjeda protiv nedavnog zakonskog prijedloga potpune zabrane pobačaja koji su, u to sada nema sumnje, natjerali vladajuću stranku Pravo i pravednost da taj prijedlog odbaci. Čule su se čak i izjave kako pjevačica može naškoditi ideji prosvjeda koji je ponajviše okupio žene koje su se suprotstavile ideji mijenjanja zakona iz 1993., a ne toliko i one koje bi ga dodatno “liberalizirale”.

Bez iznimki

Ali, ta potencijalna “šteta” u tom trenutku više i nije bila toliko prijeteća. Do priznanja Natalie Przybysz “Crni ponedjeljak” ostvario je već što je htio - odbacivanje prijedloga iza kojeg su stajali građanska inicijativa Stop abortusu i pravni Institut Ordo Iuris i koji je predviđao potpunu zabranu abortusa te ukidanje iznimki koje su sada na snazi, osim one u slučaju ugroženosti života majke.

Emilia Kaczmarek, bioetičarka i publicistkinja koja objavljuje za časopis Liberalna kultura, među onima je koji su podržali prosvjed, ali i istup Natalie Przybysz. “Mislim da je Natalia imala pravo na svoje osjećaje”, kaže mi Kaczmarek dok sjedimo u redakciji njezina časopisa smještenoj u potkrovlju stare zgrade u centru Varšave.

“Govorila je o svom doživljaju trudnoće, o tome kako je plod za nju gost u njezinu tijelu i ona odlučuje o tome hoće li ga primiti ili ne”, objašnjava svoja stajališta poljska publicistkinja. Slaže se, međutim, kako je taj istup donekle naškodio cijelom “pokretu”, ili barem onom dijelu koji nije na umu imao samo odbacivanje zabrane pobačaja nego je htio ići i korak dalje.

Provala mržnje

“Mislim da su novine koje su objavile taj razgovor očekivale kako će priznanje Przybysz pokrenuti lavinu sličnih ispovijesti žena koje su napravile abortus. To bi pokazalo kako ona nije jedina Poljakinja koja je išla u inozemstvo na abortus i ne osjeća se zbog toga ubojicom. Ali, to se nije dogodilo jer je reakcija na istup Przybysz bila prepuna mržnje, što je uplašilo ili odbilo druge žene”, pojašnjava Kaczmarek.

U vrijeme mog boravka u Varšavi javna rasprava o abortusu bila je već potisnuta novim zbivanjima na uvijek dinamičnoj poljskoj društveno-političkoj sceni. Ali, sve ono što se događalo prošle godine u nekoliko mjeseci od početka srpnja, kada je prijedlog inicijative Stop abortusu potkrijepljen s više od 450.000 potpisa došao do donjeg doma poljskog parlamenta Sejma, do trenutka kada ga je PiS u “ekspresnoj” parlamentarnoj akciji sredinom listopada odbacio - dobrano je potreslo tu zemlju. I vjerojatno za neko dulje vrijeme zamrznulo daljnje rasprave o promjeni zakona iz 1993. koji svi označavaju kao “kompromisan”.

Zakon koji je na snazi u većinski katoličkoj Poljskoj zabranjuje abortus osim u tri iznimke - ako je do začeća došlo silovanjem, teške malformacije ploda i ugroženosti života i zdravlja majke. "Kompromis” je bio kratkotrajno suspendiran 1996. kada je tada vladajući Savez lijevih demokrata (SLD) uveo abortus na zahtjev. To je trajalo tek nekoliko mjeseci dok Ustavni sud nije proglasio da ta odredba nije u skladu s ustavnim jamstvom zaštite ljudskog života. Situacija koja jako podsjeća na onu u kojoj se trenutačno nalazi hrvatski Ustavni sud koji uskoro treba odlučiti o ustavnosti zakona o pobačaju iz 1978.

U listopadu prošle godine, nakon prvog čitanja, Sejm je poslao zakonski projekt Stop abortus na daljnju obradu u parlamentarne odbore. Međutim, na opće iznenađenje, umjesto rasprave o prijedlogu na prvom zasjedanju odbora za pravosuđe koji kontrolira PiS predloženo je da se isti vrati u Sejm i - odbaci. Što se doista i dogodilo već idući dan. Čini se kako su prosvjedi “Crnog ponedjeljka” na kojima se odmah nakon prvog čitanja okupilo oko 100.000 ljudi u nekoliko gradova bili ipak preveliki problem za PiS, koji je inicijativu “Stop abortus” na početku načelno podržavao.

Predsjednik Instituta Ordo Iuris Aleksander Stępkowski smatra da je konzervativni PiS ovim potezom izdao svoja načela i svoj program. “Naš projekt podržalo je gotovo pola milijuna ljudi. A zastupnici nisu imali hrabrosti poslušati glas javnosti i zaštititi one najslabije od nasilja najmoćnijih”, rekao je Stępkowski u izjavi za Jutarnji list.

Da je PiS ovim potezom izgubio potporu jednog dijela prolife scene, potvrdila je i nedavna anketa u kojoj je čelnik PiS-a Jaroslaw Kaczynski proglašen “Herodom godine”. Naravno, riječ je o asocijaciji na kralja Judeje Heroda koji je po biblijskoj predaji u strahu od rođenja “novog židovskog kralja” Isusa Krista naredio ubiti svu mlađu djecu u Betlehemu i okolici. Šef PiS-a uspio je u toj anketi “pobijediti” čak i Nataliu Przybysz. “PiS mora u svemu tome igrati stanovitu igru”, pojašnjava mi Filip Memches, novinar dnevnog lista Rzeczpospolita.

“Svjesni su s jedne strane da većina poljskog društva ne želi nikakvu promjenu zakona iz 1993. S druge, pak, znaju da je dobar dio njihovih glasača prolife i zato to pitanje ne može zanemarivati. Zato mora odavati dojam grupacije kojoj je stalo do prolife pitanja, ali istodobno ne mijenjati zakon”, priča nam novinar.

PiS i bez ove za njega komplicirane priče o abortusu ima dovoljno problema, boreći se s političkom oporbom u zemlji, ali i protivnicima u inozemstvu i europskim institucijama. Međutim, cijelu ovu situaciju nije mogao izbjeći i to uglavnom može “zahvaliti” Ordo Iurisu, glavnoj organizaciji koja je stajala iza ovog prijedloga koji su mnogi procijenili “kontroverznim”, posebice zbog odredbe o kažnjavanju žena. Tu potonju je kritizirala i Poljska biskupska konferencija, istodobno dajući potporu prijedlogu kao cjelini.

Riječ je o relativno mladoj i dobro organiziranoj pravnoj instituciji koja za cilj ima, kako kažu na svojoj stranici, “pravnu zaštitu društvenog reda zajamčenog poljskim Ustavom”. Osim u Varšavi, ured imaju i u Bruxellesu te djeluju pri institucijama EU.

Hrvatska podružnica

Predsjednik Stępkowski nedavno je boravio u Zagrebu, na Tradfestu u organizaciji zaklade Vigilare, kada je objavljeno kako i u Zagrebu s radom počinje “hrvatska podružnica” instituta. Stępkowski, inače doktor pravnih znanosti, obnašao je dužnost zamjenika ministra vanjskih poslova u PiS-ovoj vladi, ali je u kolovozu smijenjen. Emilia Kaczmarek svoje svjetonazorske suparnike iz Ordo Iuris opisuje kao “ljude koji imaju radikalnije stavove o nekim pitanjima nego poljski biskupi”.

Ali, smatra to intelektualno konzekventnim jer - “ako smatraš da je abortus ubojstvo, naravno da ćeš ga kažnjavati”Stępkowski, pak, naglašava kako njegova organizacija samo želi “u potpunosti zaštititi ljudski život u svakoj fazi njegova razvoja”.

Oko njihova prijedloga, kaže, bilo je puno medijskih manipulacija i neistina. Kao primjerice ta da je incijativa predlagala kažnjavanje žena koje dožive spontani pobačaj, što su u Ordo Iuris proglasili potpunim apsurdom. Ili da će žene koje su prošle kroz traumu spontanog pobačaja pred policijom morati dokazivati da nisu učinile ništa da bi taj pobačaj izazvale.

O tome nam govori i Kaczmarek, koja tvrdi kako bi zbog nejasnoće zakona, da je prošao, puno takvih slučajeva završilo na sudu.

Pitanje kazne

Predsjednik Ordo Iuris, međutim, to demantira. “Mediji su širili puno neistina o našem projektu koje nisu imale ništa zajedničkog s njegovim sadržajem. Prijedlog se uopće nije bavio temom spontanog pobačaja. Štoviše, isključivao je svaku mogućnost kažnjavanja žene za njega. Jedino abortus počinjen s punim predumišljajem mogao je rezultirati kažnjavanjem žene i drugih koji su u tom abortusu sudjelovali”, kaže.

Upravo je tema kažnjavanja žena (sadašnji zakon za ilegalan abortus predviđa samo kažnjavanje onih koji su ga počinili, ali ne i majke) bila ta koja je, čini se, izazvala glavni otpor u stranci PiS, pa i u dijelu prolife pokreta koji je odbacivao tu ideju. Neki smatraju da je inzistiranje Ordo Iurisa na njoj srušilo cijeli projekt. Stępkowski to demantira.

“Laž je da smo inzistirali na kažnjavanju žena za abortus. Projekt je ograničavao kažnjavanje samo na slučajeve u kojima je postojao jasan predumišljaj na ubojstvo djeteta u prenatalnoj fazi. Ostavili smo i mogućnost da sudovi odustanu od izricanja kazni majci. Ali, ako smo željeli obraniti dijete, onda smo tu obranu u pravnom smislu povezati s prijetnjom kazne. Bili smo otvoreni i za raspravu o tome, ali ta je rasprava onemogućena”, rekao je.

Predsjednik Ordo Iurisa najavljuje nastavak borbe za zaštitu života jer se, kaže, njegova organizacija ne može složiti s postojećim zakonom koji “znači ubijanje djece kod kojih je otkrivena bolest ili one čiji je biološki otac počinio zločin silovanja nad majkom”.

Ali, gdje je cijela priča o mogućoj zabrani (ili “liberalizaciji”) abortusa sada? Kaczmarek kaže kako je sve što se dogodilo u zadnjih par mjeseci na neki način utvrdilo status sadašnjeg zakona.

“Ništa se neće promijeniti. Istraživanja pokazuju da većina Poljaka ne želi promjene po tom pitanju. Iako taj kompromis nikoga ne zadovoljava do kraja. Jedine stranke koje su za promjenu zakona u smislu njegove liberalizacije jesu lijeve stranke Zajedno i Savez lijevih demokrata (SLD), a one trenutačno nisu u parlamentu”, kaže filozofkinja, dodajući kako je “Crni ponedjeljak” ipak ostao jako važan događaj jer je pokazao da građani mogu imati utjecaj na politiku i smjer u kojem se kreće. PiS je odmah nakon odbacivanja prijedloga Ordo Iuris izašao sa svojim programom “Za život” koji pomaže obiteljima s djecom s posebnim potrebama. Riječ je o programu koji za cilj ima smanjiti broj abortusa u slučajevima kada je nerođenom djetetu utvrđena neka od dijagnoza zbog koje je abortus odobren. Za sada je riječ o jednokratnoj novčanoj pomoći nakon rođenja djeteta (4000 zlota, oko 8000 kuna), ali iz PiS-a poručuju kako rade na donošenju niza mjera koji imaju za cilj sustavno pomaganje tih obitelji.

Nedugo nakon donošenja programa Jaroslaw Kaczynski je poručio s govornice Sejma kako PiS kani prekinuti praksu u Poljskoj u kojoj je dopušten abortus u slučaju djece s Down sindromom (prolife aktivisti tvrde kako se najveći broj abortusa u slučaju bolesti ploda radi u takvim slučajevima). Filip Memches, međutim, misli kako je riječ o političkoj demagogiji. “PiS neće ništa mijenjati, sasvim sigurno ne u ovom mandatu. Vjerojatno će poraditi na programu ‘Za život’, ali tu je riječ više o stvaranju slike kako je PiS protiv abortusa. I protiv njega će se boriti radije financijskom pomoći nego kažnjavanjem”, tvrdi novinar.

Pravni okvir

Michal Baran iz “Jedan od nas” još jedne prolife udruge aktivne u Poljskoj smatra da situacija u Poljskoj po pitanju obrane života nije crno-bijela.

“Situacija je, recimo, ambivalentna. S jedne strane popravlja se situacija obitelji jer im vlada pomaže konkretnim mjerama poput programa ‘Za život’ i ‘500 plus’ (program u kojem svaka obitelj dobiva pomoć od 500 zlota za svako dijete osim prvog, op. a.). Riječ je o najvažnijim obiteljskim mjerama nakon pada komunizma. S druge strane, postoji taj zakon kojim ne možemo biti zadovoljni. Ali, cijelu situaciju treba gledati u svijetlu cjelovite slike - ne samo kroz pravni okvir nego i onoga što se događa u konkretnom životu i kulturi”, kaže on.

Baran upozorava na istraživanja koja pokazuju pad potpore Poljaka stajalištu o potrebi zaštite života od začeća do prirodne smrti. Kaže kako niz kompleksnih čimbenika utječu na taj pad, a nema sumnje da je među njima i sve ono što se dogodilo po tom pitanju u zadnjih godinu dana, uključujući i snažnu polarizaciju društva.

“Mislim da temeljna stvar koju smo mi na prolife sceni naučili iz ovoga što se dogodilo jest da ne možemo stvarati sliku o sebi kao ‘radikalima’ koje više zanima promjena pravnog okvira neko konkretna pomoć konkretnoj osobi. Ono što mi s prolife scene možemo učiniti jest da u kulturi i u društvu stvorimo takvo ozračje da se svaka promjena zakona u smjeru zaštite života političarima naprosto isplati”, zaključuje aktivist.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. kolovoz 2022 15:37