Stanje za izbjeglice u kampu Moria na grčkom otoku Lezbosu i dalje je neizdrživo. To je veliki problem i izazov, ne samo za migrante, koji se nadaju odlasku na europsko kopno, već i za stanovnike obližnjeg sela Moria.
Dimitrios Karsiotis je van sebe: "Moje ovce su nestale, kao i sav urod šipka. To su sve pokrali ti ljudi", uzrujano govori ovaj umirovljenik i hobi poljoprivrednik, aludirajući na izbjeglice i migrante koji u obližnjem izbjegličkom kampu Moria vegetiraju u bijednim uvjetima. Oni se svako malo pojave u selu - kamp je ionako prenatrpan. Šatorsko naselje svojevremeno je napravljeno kako bi smjestilo 2800 izbjeglica, no danas ih je ondje više od 13.000, a svi žive u neljudskim uvjetima, piše portal Deutsche Welle.
U susjednom selu Moria, do kojega se lako stiže pješice, živi oko 1000 ljudi. Oni nerado govore o kampu, ne žele da ih se proglasi netrpeljivima prema izbjeglicama. Ali više se ne može šutjeti, kažu - situacija je neizdrživa.
- Skoro svi su ovdje vrlo tolerantni, neki su imali i kontakt s novopridošlima, ali sve je više problema - kaže Stratos Marinatos, koji radi u trgovini svoga oca u selu. Čini se kako je riječ o manjim krivičnim djelima - konkretnije ovaj mladić ne želi ništa reći. No kako riješiti probleme s kampom? Jasno, uzeti pravdu u svoje ruke nije opcija, napominje Marinatos. Ali problemi su postali preveliki da bi ih mještani sami mogli prevladati. Na kraju krajeva, govori Marinatos, grčka vlada i EU moraju se brinuti i za ljude koji žive na Lezbosu.
Slučajni prolaznici slažu se s time i klimaju glavom. Ali za detaljnije informacije upućuju na novoizabranog načelnika općine Ioannisa Mastrogiannisa. On je umirovljeni veteran obalne straže. Kaže da za vrijeme aktivne službe nije imao puno kontakata s izbjeglicama - on je služio na različitim mjestima u Grčkoj. Trenutnu situaciju u kampu Moria ocjenjuje kao vrlo problematičnu - već i zbog činjenice da tu na uskom prostoru žive ljudi iz više od 70 zemalja.
- Ovdje religijske i etničke razlike osobito dolaze do izražaja, a to lako vodi do napetosti - kaže ovaj 70-godišnjak.
Također naglašava kako u samom selu do sad nije bilo nasilja. Kad su prve izbjeglice došle na Lezbos, tamošnje stanovništvo činilo je sve što može da im pomogne u nevolji. Ali ljudi su u međuvremenu postali nemirni.
- Svako malo u selu se nešto ukrade - voće, povrće, domaće životinje... Stanovnici se boje za ono malo što posjeduju - kaže načelnik.
-->
Selom dominiraju izbjeglice. Šeću se uskim uličicama, kupuju hranu, sunčaju se na livadi. Većina ih je iz Afganistana. Ponekad se mogu vidjeti i manje grupe žena. Tko god je barem jednom vidio kako izbjeglički kamp izgleda iznutra, ne može im zamjeriti što ponekad s drveća uz rub ceste uberu neko voće. Ali mogućnosti i tolerancija lokalnog stanovništva nisu bezgranični.
Umirovljenik Dimitrios Karsiotis objašnjava da je njegova mjesečna mirovina 338 eura, a uz to se još mora brinuti i za rođake koji su bez posla. On ovisi o dodatnim prihodima kao uzgajivač ovaca. Činjenicu da je izgubio 30 životinja ne može prežaliti, iako je dobio 1700 eura odštete.
- Kroz uzgoj ovaca godišnje sam zarađivao dodatnih 3000 eura, ali taj je novac sad nestao. Ja sam gotov - pesimističan je Karsiotis.
Lezbos, treći po veličini otok u Grčkoj, i sam ima dugu tradiciju iseljavanja. Tijekom 1960-ih godina tisuće ljudi napustili su otok i otišli trbuhom za kruhom u Njemačku, Australiju ili Sjedinjene Države. To je svakako jedan od razloga zbog čega su dugo vremena stanovnici otoka imali puno razumijevanja i samilosti naspram izbjeglica iz čitavog svijeta. Jedna 85-godišnja baka, koja je na plaži u Sykamii dijelila kruh pridošlicama, bila je 2016. čak predložena za Nobelovu nagradu za mir - kao predstavnica svog otočkog stanovništva, piše Deutsche Welle.
Ali danas takva solidarnost više nije samorazumljiva. Ioannis Mastrogiannis kaže kako dobro razumije što to znači napustiti domovinu i rodni kraj. Na kraju krajeva, i njegov sin je prije puno godina otišao u Sjedinjene Države i danas živi u New Yorku. No "on je u SAD došao potpuno legalno i u potpunosti poštuje zakone te pravila ponašanja zemlje domaćina", naglašava načelnik Morie na Lezbosu.