Vatikan se napokon riješio bivše Harrodsove palače u londonskom Kensingtonu u Sloaneovoj aveniji 60. Prodali su mu je kao "odličnu investiciju" za 300 milijuna sterlinških funti 2014. Sad ju je uspio utržiti, obznanio je, za 186 milijuna funti. Na samoj transakciji izgubio je 114 milijuna funti, u eurima 132,24 milijuna, u kunama 996,36 milijuna, gotovo milijardu. Ne računajući provizije (i ucjene) posrednicima pri kupnji, a ni posrednici u prodaji jamačno nisu mešetarili banbadava.
Ovaj put posao nije povjeren prijateljima, ni njihovim prijateljima. Lani u siječnju raspisan je natječaj, na njemu je, od 16 ponuda, izabrana brokerska kuća Savills. Papa je htio da sve bude javno i čisto kô suza. Je li bilo? Doznat će se.
Glupo uložen novac
Katastrofalan završetak te transakcije objavljen je u petak popodne. Sveta Stolica je javila da je sav posao vodila Uprava imutka Apostolske Stolice (APSA) te da je sve nadziralo Tajništvo za ekonomiju, na čijem čelu je kao prefekt isusovac o. Juan Guerrero Alves, maksimalno samozatajan. "Sav gubitak tereti pričuve Državnog tajništva, a da u ovoj prilici ni na koji način nije dotaknut Petrov novčić, a s njime ni donacije vjernika", smatrala je Sveta Stolica shodnim naglasiti.
Suhe brojke pokazuju da je to bio veoma glupo uložen novac, a na Vatikanskom sudištu je da dokaže je li posrijedi i kriminal, ili samo evidentna nekompetentnost. Proces traje evo već godinu dana i nije mu blizu kraj. Od lanjskog srpnja su na optuženičkoj klupi kardinal Angelo Becciu, mešetari Raffaele Mincione i Gianluigi Torzi te više tadašnjih dužnosnika Papina Državnog tajništva.
Prvo je Raffaele Mincione, spekulirajući vatikanskim novcem (koji je trebalo oprezno uložiti, da donosi sigurnu dobit), izgubio nekoliko milijuna eura. Dio je bio uložen baš u bivšu Harrodsovu zgradu u londonskom Kensingtonu. Upravljanje njome je, nakon Mincionea preuzeo Torzi, kroza svoj holding GUTT.
Sveta Stolica smatra da ju je brutalno prevario, pa ucijenio. Kako je preklani rekonstruirala ADN Kronos, Torzi je prepustio Vatikanu 30.000 dionica, ali bez prava glasa, a za sebe je zadržao samo 1000 dionica, ali jedine s pravom glasa, tako da zgradom nije mogao raspolagati Vatikan, nego samo sam Torzi.
Torzi povisio zahtjev
La Stampa je zatim prenijela da je na sastanku s nadležnim zamjenikom državnog tajnika mons. Edgarom Peñom Parom (Becciuovim nasljednikom) i još nekim sudionicima, Torzi pristao prepustiti Vatikanu i utajene dionice s pravom glasa, pod uvjetom da mu nadoknade troškove i omoguće malu zaradu. Ukupno 3 milijuna eura, kvantificirao je na sljedećem sastanku. Na još jednom sastanku je dodao da treba platiti još "nekim osobama".
Enrico Crasso, koji je raspolagao novcem Državnog tajništva kroz Sogenel Capital Holding, zajedno sa šefom upravnog odsjeka Državnog tajništva Fabriziom Tirabassijem, ponudili su Torziju 9 milijuna eura, ali on je zahtjev povisio na 24 milijuna, pa na 30 milijuna - tvrdi vatikanska istraga.
Napokon su Tirabassi i njegov nadređeni mons. Alberto Perlasca zaključili da je najprikladnije izvaditi 20 milijuna iz Papina Diskrecijskog fonda (formiranoga 2015), ali je mons. Mauro Carlino, voditelj informacijske i dokumentacijske službe, uspio nagovoriti Torzija da se zadovolji s 15 milijuna eura. Isplatom te svote realizirana je iznuda, ocjenjuje vatikanska istraga. I zato je Torzija dala zatvoriti do suđenja, na kojemu mu prijeti do 12 godina zatvora. Pušten je kasnije da se brani sa slobode. Malo je vjerojatno da je to postigao na lijepe oči.
Među onima kojima je Vatikan sjeo na račune u Švicarskoj nisu samo Mincione i Torzi, nego i Crasso i Perlasca, što sugerira da su se i oni možda omastili.
Sve to, kažu upućeni, nije jedini takav skandal, ali je dospio do tamnice i do javnosti jer je prvi u kojemu je papa Frane uspio smrsiti konce pohlepnim parazitima na novcu za sirotinju.
'Nisam uzeo ama baš ništa'
Skandali nastali i vezani uz nabavku bivše Harrodsove zgrade i raspolaganje njome natjerali su poglavara Katoličke crkve papu Franu da iz temelja izmijeni sustav raspolaganja državnim i njegovim osobnim (ali ne privatnim) financijama. Papa je Upravi imutka Apostolske Stolice (APSA) prebacio upravljanje dobrima i fondovima kojima se dotad bavilo Državno tajništvo, među inim i Petrovim novčićem, milodarom koji se jednom godišnje po svoj Katoličkoj crkvi prikuplja za Papinu karitativnu djelatnost. Optužba tvrdi da su Becciu i njegovi zaimali i iz tog novca, a da o tome Papu nisu ni obavijestili, kamoli ga pitali za dopuštenje. Becciu je pak prije nekoliko sedmica, kad je došao red na njega da sudu nešto kaže, tvrdio da odande nije uzeo ama baš ništa.
Bivši predsjednik vatikanskoga kurijalnoga Tajništva za ekonomiju kardinal George Pell u studenome je rekao u Rimu, razgovarajući s novinarima o tad objavljenoj knjizi "Tamničkom dnevniku", da bi revizor računâ ili samo Tajništvo za ekonomiju bili spasili "mnogo novca spiskanoga u londonsku palaču i na drugim mjestima" da ih u tome nije sprečavalo Državno tajništvo.
Glavni operativac u Državnom tajništvu je zamjenik državnog tajnika, a to je tih godina bio upravo mons. Angelo Becciu, kasnije promaknut u kardinala.
Preklani u rujnu smo objavili kako je papa Frane iznenada kaznio Becciua, koji se morao odreći svih svojih dužnosti i prava. Ostao je kardinalom samo nominalno, smije i dalje nositi purpurnu kapicu, jednom mu je bilo dopušteno služiti misu s Papom - ali mu nije oproštena kaznena odgovornost, na čijem kraju ga možda čeka dugogodišnji zatvor.
Papa Frane promijenio zakon
Becciu je prvi kardinal u povijesti Svete rimske crkve koji odgovara pred redovitim državnim sucem kao i bilo koji građanin optužen, u ovom slučaju, za malverzacije. Sve do preklani nekom su kardinalu smjeli suditi samo ini kardinali, pod predsjedanjem pape. To je u povijesti uvijek značilo da suđenje kardinalu ima političku, možda i teološku dimenziju. Papa Frane preklani je promijenio zakon, tako da su kardinali pred sudom izjednačeni s ostalim smrtnicima. To omogućuje da se za lopovluk i njima sudi bez političkih implikacija.
Becciu je odgovoran, tvrdi optužnica, za mehanizam kojim su mešetari, u prvom redu londonski broker Gianluigi Torzi i njegovi suradnici i partneri, muzli Vatikan, usput koristeći njegove fondove (pa i one striktno namijenjene milosrđu, poput "Petrova novčića") za financiranje vlastitih operacija, pogubnih po Vatikan, ali njima osobno unosnih.
"Petrov novčić" treba davati siromasima iste godine kad je prikupljen, a ne njime spekulirati, objasnio je 2020 indignirani Frane.
A on je, netom je izabran za papu, utopistički zavapio da bi htio siromašnu Crkvu za siromahe. Te se smjestio u Dom Sv. Marte, vatikanski gostinjac, a ne u veličanstvenu Apostolsku palaču. A 2015. je naglasio, s izrazom gađenja na licu, da je ono što je korumpirano naprosto "prljavo, pa kršćanin koji u sebe pusti korupciju nije kršćanin, on smrdi".
Je li skandal s londonskom palačom umanjio Petrov novčić? Prerano je znati. U srijedu je bio blagdan svetih Petar i Pavla, kad se Petrov novčić kao milodar prikuplja u crkvama po svijetu. Tek kad prispije zaključni račun Svete Stolice za 2022. znat ćemo koliko se prikupilo ove godine i kolika je razlika spram ranijih godina, onih prije covida, jer je i pandemija negativno utjecala na dotok.