Iako je dosadašnji predsjednik Donald Trump čovjek koji je sam za sebe naelektrizirao biračke demokratske stranke do razine fanatičnosti, njegov protivnik, 77-godišnji Joe Biden, ipak se na izborima nije proslavio. Kako je moguće da je Donald Trump stvorio jako puno radikalnih protivnika, a da je otprilike pola Amerike i dalje voljno dati glas politici koja jest osigurala visoku zaposlenost i postojani rast dioničkih tržišta, ali je dugoročni dug učinila neodrživim te je produbila podjele, povećala nejednakost i netrpeljivost, ugrozila postojani rast svjetske trgovine te "oslobodila" milijune Amerikanaca prava na zdravstveno osiguranje.
Razlog za neočekivano dobru izbornu izvedbu kontroverznog američkog desničara treba tražiti u anemičnosti Bidenove političke ponude. Demokrati su izabrali Bidena zato što su pretežito mislili da će kao umjereni političar imati više izgleda protiv Trumpa, a nikada do sada nisu toliko željeli igrati na sigurno. U takvom pristupu obračunu s političkim protivnikom nema, naravno, puno karizme, pogotovo ako se pred finale izborne utakmice potvrdilo kako je Bidenov sin doista hodao za tatom potpredsjednikom te sklapao unosne poslove.
U tom trenutku činilo se da je Biden zapravo protivnik kakvog Trump najviše priželjkuje: dio establishmenta kakav je dosadio i lijevima i desnima. Inače, igrajući na sigurno, Biden je u značajnoj mjeri glumio Trumpa. Trump je dobio prošle izbore tako što je radničkoj klasi obećao da će u Ameriku vratiti proizvodnju koja je izbjegla na mjesta poput Kine i Meksika. Najavio je novu eru hegemonije američke industrije, uz slogane "America First" i "Make America Great Again". Joe Biden sada je u borbi za dio razočaranog bijelog radništva sasvim trumpovski obećavao "Buy American" pravila, povećanje domaće proizvodnje i stvaranje milijuna novih radnih mjesta, uključujući i autoindustriju.
To što je Biden "Made in America" plan začinio idejom 10-postotnog poreza na kompanije koje proizvode u inozemstvu te tako skrivaju profite od američkih poreznika, nije ga baš napravilo simpatičnijim onima koji su povjerovali Trumpu, ali niti onima koji razumiju kako mnoge američke kompanije proizvode u Kini ili Meksiku zato što im je tamo novo tržište. Povratak tih proizvodnji u Sjedinjene Države samo bi značio gubitak tržišta za američke kompanije.
Uz to, Biden nije ponudio baš nikakvu viziju sužavanja enormnog federalnog deficita, koji je dosegao 3300 milijardi dolara, ili enormnih 16 posto BDP-a, te je demokratskim biračima obećao ono što su oni u svakom slučaju očekivali - povećanje dostupnosti zdravstvenih usluga, ulaganja u zaustavljanje klimatskih promjena, obračun s rasnom netrpeljivošću, obnovu infrastrukture te jeftinije kvalitetno obrazovanje.
Mnogi Amerikanci sve to su vidjeli kao nove više poreze. Bit će zanimljivo pročitati analize u kolikoj je mjeri drugačiji narativ Joea Bidena oko pandemije covida-19 dao doprinos njegovom političkom (ne)uspjehu. To će vjerojatno biti jedan od ključnih aspekata postizbornih analiza.