Kada sam čula da je Moskva potonula, zvala sam sve bolnice na Krimu. Nigdje nije bilo mog sina. Rekli su mi da zovem u ured Ministarstva obrane. Tamo su mi hladno rekli da je moj sin na popisu nestalih. Pitam ih, ali rekli su da su svi evakuirani s broda!? Kažu mi: "Ne znam, ja imam popis nestalih i to vam govorim". Počela sam histerizirati. Moj je sin tek napunio 20 godina. Opet pitam: "Znači, nisu svi evakuirani?", a on meni benevolentno: "Znači, nisu svi. Javit ćemo vam se", ispričala je Olesja Dubinjina, majka nestalog ruskog mornara s potonulog broda Moskva Andreja Siromjasova, za portal ruskog izdanja Novaja gazeta - Europa.
Navodi da su joj nakon nekoliko poziva rekli da više ne zove, nego da šalje SMS.
- Na telefon se više nisu javljali, a na SMS samo odgovaraju: "Javit ćemo vam se" - dodaje.
Majka Andreja Siromjasova kaže kako joj je neka sestra u bolnici rekla da su šanse da joj je sin živ, ako je pao u more, "ravne nuli" jer su šanse da su preživjeli u tako hladnom i vjetrovitom moru gotovo nikakve. Dubinjina priča kako se dan prije nego što je Moskva potonula čula sa sinom, nakon dugo vremena.
- Nazvao me s nekog nepoznatog broja, rekao mi je kako su im oduzeli mobitele i zabranili pozive te mi ne može reći ni gdje je, jer ni sam to ne zna, ni kada bi se mogao vratiti. Samo je tražio da mu pošaljem 500 rubalja da nešto kupi u dućanu. Poslala sam mu taj novac - priča nadalje Dubinjina.
A kako piše ruski neovisni portal Meduza, inače blokiran za korisnike u Rusiji, Ministarstvo obrane Rusije i zapovjedništvo Crnomorske flote još uvijek kriju podatke o tome što se dogodilo i koliko je mornara stradalo na tom potopljenom "ponosu" ruske mornarice.
Ruska strana ne priznaje da je Moskva pogođena ukrajinskom raketom - radi se o raketi Neptun - nego se još drže priče o "požaru i eksploziji" u skladištu streljiva te da je brod potonuo prilikom tegljenja u luku zbog oluje. Prema nekim neslužbenim informacijama, poginulo je između 37 i 40 mornara i časnika (podaci kojima raspolažu uglavnom roditelji mornara), ranjeno ih je oko 100, i to uglavnom zbog opeklina (doduše, izvori The Insidera, pozivajući se na neke roditelje mornara, navode i da je po bolnicama na Krimu oko 200 ranjenika), dok se ostali vode kao nestali.
Meduza navodi da je na komemoraciji za Moskvu u Sevastopolju bio i vijenac na kojem je pisalo "Brodu i mornarima", a zapovjednik Crnomorske flote Nikolaj Jevmenov postrojio je oko 100 mornara s Moskve, ali se ne zna jesu li to zbilja mornari koji su bili na brodu kada je pogođen, što pokazuje da se Kremlj još ne može pomiriti s gubitkom broda. Da apsurd bude veći, neki analitičari i medijski trbuhozborci u ruskim medijima sada, nakon gotovo mjesec i pol rata, kažu kako potapanje Moskve pokazuje "opravdanost specijalne vojne operacije u Ukrajini"!?
Doduše, ne zna se koliko je brojila posada broda u trenutku napada jer na brodu može biti najviše oko 680 mornara, iako se pretpostavlja da ih je bilo oko 500, što znači da se među nestalima vodi između 260 i 360 ljudi.
- Nama ne žele pokazati popis nestalih, samo nam kažu jesu li naši sinovi na njemu ili ne - kaže, pak, Julija Civova koja traži svog sina Andreja. Dodaje da joj je sin prije odlaska rekao kako mu je rečeno da ide na vojnu vježbu.
Dmitrij i Irina Škrebec traže sina Jegora. Oni su na ruskoj verziji Facebooka, VKontakte, objavili sinovljevu fotografiju i pismo, ali im je operator nakon nekog vremena uklonio post. Potom su ponovno objavili fotografiju s dodatkom "Opet će mi maknuti", a tako je i bilo. Ulijana Tarasova preko VKontakte traži svog nestalog sina Marka, ali i njoj je objava odmah blokirana i skinuta. Dmitrij Škrebec rekao je Novoj gazeti da su roditelji i supruge prepušteni sami sebi u potrazi za svojim sinovima i muževima te da od ministra obrane ne mogu dobiti niti jednu korisnu informaciju.
Navodi kako se povezao s roditeljima nestalih mornara iz Jalte, Alupke i Sankt Peterburga te zajednički, samostalno traže svoju djecu. Supruga Ivana Vahruševa je portalu Shema potvrdila pogibiju muža, kao i sestrična Vitalija Begerskog portalu Agenstvo. Vahruševljeva supruga kaže kako joj je muž uspio javiti da je "brod pogođen" te da ima dosta mrtvih i ranjenih. Zna se da je poginuo i zapovjednik Moskve, kapetan prvog ranga Anton Kuprin. Meduza navodi kako su se raznim portalima i NGO-ima javljali roditelji ili supruge poginulih i nestalih mornara, ali su se poslije prestali javljati ili su tražili da ih se više ne uznemirava. Ovih se dana pojavila i snimka Moskve u plamenu, ali iz Kremlja odbijaju priznati da se radi o Moskvi. Tvrde da još nisu sigurni u autentičnost snimke za koju se ne zna tko ju je, kada i kako napravio.
Potapanje Moskve velik je udarac za Rusiju, ali i pokazatelj kako se Kremlj odnosi prema svojim stradalim vojnicima u Ukrajini kojih je, prema nekim informacijama, u 54 dana rata poginulo od 12 do - kako neki navode - čak 20 tisuća. Prema portalu Meduza, najviše poginulih dolazi iz slabo razvijene uglavnom budističke regije Burjatije na Bajkalskom jezeru gdje, kako kažu, mnogi potpisuju ugovore za služenje vojske kako bi se izvukli iz siromaštva, zatim iz regije Orenburg na južnim padinama Urala, potom iz pretežno muslimanske autonomne republike Dagestan na Kaspijskom jezeru i iz Volgogradske oblasti.